U procesu “naturalizacije” onih mudžahedina, (poglavito pripadnika odreda “el mudžahid”, 7. muslimanske brigade, (koja, gle čuda, nije promjenila naziv u 7. “BOŠNJAČKA” nakon “Čuda preobrazbe u Holliday Inn-u” 27./28. 09.1993.), ali i “slobodnih strijelaca”, razbacanih po mnogim postrojbama ARBiH, koji se, (zbog svoje kriminalne/terorističke prošlosti,), nisu smjeli vratititi u zemlje podrijetla.
Prema službenim podacima AID-a, (a mnoge svjetske obavještajne službe sumnjaju u njihovu točnost smatrajući da je “toga bilo puno više”), procesom “naturalizacije” obuhvaćen je veliki broj stranaca, a državljanstvo je “zbog zasluga u obrani Republike BiH”, dobio 741 mudžahedin.
Najpoznatiji od njih je Khalil Sheikh Mohamed, glavni organizator terorističkog napada na Blizance”, na današnji dan 2001.godine, dok je najpoznatiji među mudžajedinima iz “slavne” 7. muslimanske, koji nisu stekli državljanstvo BiH, Abu Hamza al-Masri, poznati svjetski “mirotvorac” i “humanitarac” u ratu u BiH.
Prema tom AID-ovom, (nepotpunom), popisu, naturalizirano je:
– 108 Sirijaca,
– 87 Egipćana,
– 80 Jordanaca,
– 76 Sidanaca,
– 75 Alžiraca,
– 49 Tunižana i,
– 43 Turčina.
Ostalih 223 se taje.
Svi oni su u postupku naturalizacije stambeno, materijalno i financijski, (trajno), zbrinuti, omogućen im je “eksteritorijalan” smještaj, (naselja u koja nije zalazila ni policija), a kako su, (s vremenom), u, (za normalne muslimane), prihvatljivoj mjeri “pacifizirani”, omogućen im je novi oblik “vjerske” i pravne eksteritorijalnosti u “paradzematima” u kojima su neometano mogli živjeti i za potrebe uređenja odnosa u svojim zajednicama, prakticirati – šerijat.
No, te zajednice nisu, (bile), “hermetički” nepropusne, pa se šerijat proškrio i izvan njih, (primjer istočnog Mostara i muftije Salema ef. Dedovića).
Koliko u FBiH ima “istočnih Mostara” i efendija poput Salema Dedovića, za javnost je, (još uvijek) – tajna.
A koliko je paradžemata i što se u njima radi – ne zna ni CIA.
Uz sve navedeno, lokalni muslimani su, (naturaliziranim), mudžahedinima/teroristima prodali svoje kćeri, (uglavnom djevojčice), i prisilili ih na šerijatske brakove.
U tim brakovima, u, (od vanjskog svijeta), izoliranim, (u odnosu na državu BiH), eksteritorijalnim zajednivama je rođen, (javnosti), nepoznat broj djece koja su odrasla u šerijatu.
Bez dodira sa europskom civilizacijom i sekularnom drzavom.
Pravi budući “građani” iz vizije političkog Sarajeva.
Kako izgleda “brak” sa teroristom, pročitajte u svjedočenju jedne žene.
“Bila je zarobljena u braku s t*roristom, a onda je saznala kakva stravična sudbina prijeti njezinoj kćeri!
Aktivistica Yasmine Mohammed progovorila je o paklu koji je preživjela nakon što ju je radikalizirana majka prisilila na brak s pripadnikom al-Qaide, Essamom Marzoukom.
Svakodnevno je trpjela b*tine i s*lovanje, dok ju je obitelj uvjeravala da nema pravo na glas jer je običan posjed svog supruga.
Konačni bijeg uslijedio je kada je doznala da kćer želi odvesti u Egipat radi g*nitalnog s*kaćenja – tada je riskirala sve kako bi je spasila.
Danas kroz knjigu “Unveiled” neumorno svjedoči o n*silju te upozorava na prodiranje radikalnih ideologija čak i na ugledna zapadna sveučilišta.
Zašto zapadna društva i institucije često šute o ovakvim sudbinama pod krinkom poštivanja vjerskih i kulturnih razlika?”
#womensrights #humanrights #extremism #viral #trending
