Connect with us

KULTURA

Dan grada Sirokog Brijega

Published

on

Dan Grada Širokog Brijega: Od snažnog gospodarstva do novih ulaganja koja određuju budućnost grada

Izdvajamo

13.08.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20
Galerija 21
Galerija 22
Galerija 23

„Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom. Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.“

Šimićevi stihovi iz „Pjesme jednom brijegu“ dali su posebno značenje ovogodišnjem Danu Grada Širokog Brijega – gradu koji svetkovinu Velike Gospe dočekuje oslonjen na svoju prošlost, ali jasno okrenut onome što dolazi.

„Čvrsto i snažno gospodarstvo i širokobriješka poduzeća, moderne tvrtke koje izvoze diljem Europe, nastali su na radišnosti – od nekadašnjih rudara boksita do današnjih modernih poduzetnika. Tako se voli svoj dom. Tako se voli Široki Brijeg i tako želim da se vole hrvatski narod i Bosna i Hercegovina. Na tim vrijednostima želim da gradimo naše društvo kao kuću, ne na pijesku, nego na stijeni. Te vrijednosti jamac su uspješne, moderne Bosne i Hercegovine u kojoj je hrvatski narod ravnopravan i jednakopravan u svojoj domovini“, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović u obraćanju na svečanoj sjednici.

Svečana sjednica održana je u obnovljenoj kinodvorani Hrvatskog kulturnog doma – Kino Borak, a vrpcu su prigodno presjekli zastupnica Filipović, gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković, federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević i ravnatelj Hrvatskog kulturnog doma Široki Brijeg Toni Galić. Prvi nastup u novouređenom prostoru pripao je akademskom glumcu i Širokobriježaninu Luki Sliškoviću, čime je obnovljeni Borak već prvoga dana ponovno postao mjesto susreta grada i njegove publike.

Filipović je u nastavku obraćanja naglasila kako se pripadnost vlastitom gradu potvrđuje prije svega vrijednostima koje se u njemu žive.

„Ne samo kroz riječi prigodnih govora, nego se ljubav prema svom gradu vidi u čistom vrelu Borka i čistoj Lištici. To je ljubav koja je ugrađena u Široki Brijeg. Strpljivost kad je teško, ustrajnost, odlučnost i zajedništvo, poniznost kad je lako i kad je dobro – te su vrijednosti jamac uspješne, moderne Bosne i Hercegovine“, dodala je Filipović.

Na svečanosti je sudjelovalo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, u kojem su, uz predsjednika dr. Dragana Čovića, bili predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i zastupnica Filipović.

Prije početka svečane sjednice, na Trgu širokobrijeških žrtava zajedničko izaslanstvo Grada Širokog Brijega i HNS-a BiH položilo je vijenac i zapalilo svijeće u spomen na poginule i preminule hrvatske domoljube. Počast su odali i predstavnici braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, dok je molitvu predmolio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“.

„Ovo je prigoda da se prisjetimo svih žrtava kroz povijest i Domovinski rat, ali i svih onih koji su nakon rata radili da danas imamo Široki Brijeg kakav imamo – grad koji može biti na ponos svima nama u Bosni i Hercegovini. Uistinu, mnogi bi se mogli ugledati na Hercegovinu i naš Široki Brijeg, ne samo kada je riječ o infrastrukturi koju gradimo, nego i o vrijednostima koje ovdje živimo. Često smo govorili da trebamo ići u Europu i Europsku uniju, preuzimati vrijednosti i prenositi ih ovamo. Mislim da smo u tome uspjeli i da danas Europa može učiti od nas, ne samo o našoj kulturnoj baštini i tradiciji, nego i o načinu života. Sretan Dan Grada Širokog Brijega svim njegovim žiteljima i svima koji ga vole“, kazao je predsjednik Čović.

Razvojna slika Širokog Brijega u proteklom se razdoblju mijenjala kroz niz zahvata u različitim dijelovima grada.

„U proteklom razdoblju značajno smo ulagali u razvoj infrastrukture. Iako ti projekti često nisu u središtu pozornosti, upravo oni najviše utječu na kvalitetu svakodnevnog života. Obnavljali smo i gradili prometnice, uređivali raskrižja, širili i modernizirali vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, ulagali u javnu rasvjetu te uređivali parkove, igrališta i druge javne površine. Snaga Širokog Brijega nisu samo njegovi projekti, zgrade i ceste. Njegova su najveća snaga ljudi koji ga vole i u njemu stvaraju, koji će ga sutra predati novim generacijama“, naglasio je gradonačelnik Pavković.

Među ulaganjima na koja se Pavković osvrnuo posebno mjesto zauzimaju projekti u obrazovanju te prometnoj i komunalnoj infrastrukturi. Grad Široki Brijeg i Vlada Županije Zapadnohercegovačke potpisali su ugovor o sufinanciranju kapitalnih projekata u obrazovanju vrijedan 1,5 milijuna KM, koji obuhvaća izgradnju Srednje strukovne škole i rekonstrukciju osnovnih škola.

Među konkretnim infrastrukturnim zahvatima je i rekonstrukcija raskrižja na ulazu u gospodarsku zonu Knešpolje, a potpisani su i ugovori za sufinanciranje kanalizacijskog kolektora, vodoopskrbne i fekalne kanalizacijske mreže u industrijskoj zoni Knešpolje te godišnje otplate investicijskog kredita EIB-a.

Obrazovni projekti predstavljaju jedno od područja izravne suradnje Grada i Županije, na čije je šire značenje ukazao predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović.

„Posebnu odgovornost imamo prema mladima i obrazovanju. Županija Zapadnohercegovačka danas je demografski snažna i gospodarski konkurentna, a obrazovni sustav i škole moraju biti mjesta u kojima se usvajaju znanja te razvijaju sposobnosti, talenti, kompetencije, odgovornost i samopouzdanje. To nije samo ulaganje u građevinske objekte – to je ulaganje u znanje, vještine i budućnost naše djece. Županija i lokalne zajednice partneri su u planiranju i razvoju. Kada zajedno planiramo, veće su mogućnosti za financiranje projekata, a kada zajedno nastupamo prema Federaciji i državnim institucijama, naš je glas snažniji“, istaknuo je predsjednik Vlade ŽZH.

O važnosti potpore projektima čija realizacija nadilazi mogućnosti lokalne razine govorio je i predsjednik Gradskog vijeća Vilson Crnjac.

„Danas s ponosom gledamo naš moderan, razvijen i gospodarski snažan Široki Brijeg. Gledajući u budućnost, ostajemo čvrsto ukorijenjeni u vrijednostima koje su nas održale – vjeri, radu, obitelji i zajedništvu. Zahvaljujem svima koji razumiju potrebe i važnost Širokog Brijega i koji podržavaju projekte važne za razvoj našega grada, bez čije pomoći i potpore mnoge od njih ne bismo mogli financirati niti realizirati“, kazao je Crnjac.

Uz navedene dužnosnike, svečanosti su nazočili predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH Božo Ljubić, članovi Predsjedništva HNS-a BiH Josipa Prskalo, Miro Grabovac Titan i Helena Lončar, izaslanik u Domu naroda PSBiH Zdenko Ćosić, zastupnik u Zastupničkom domu PSBiH Predrag Kožul, ministar pravde BiH Davor Bunoza, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH Tomislav Martinović, dopredsjednik Vlade FBiH i federalni ministar financija Toni Kraljević, federalna ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić, federalni ministar pravde Vedran Škobić, zastupnici u Hrvatskom saboru Dario Pusić i Nevenko Barbarić te generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić. Uz njih su bili i brojni zastupnici i izaslanici u Parlamentu FBiH, predstavnici županija i gradova, braniteljskih udruga, akademske i crkvene zajednice te gospodarskog, kulturnog i športskog života.

Završni dio sjednice pripao je ljudima i institucijama čiji je rad ostavio trag u različitim područjima života Širokog Brijega. Ovogodišnja priznanja povezala su gospodarstvo i visoko obrazovanje s očuvanjem jezične baštine, književnošću i kulturom. Uime nagrađenih obratio se rektor Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Ivo Čolak.

„Posebno mi je drago što je Grad prepoznao naš rad. Sveučilište u Mostaru danas nema samo rektora iz Širokog Brijega, nego i pet dekana iz Širokog Brijega. Zato ostajemo ovdje u što većem broju, i mi i naša djeca. Široki Brijeg i naše šire okruženje pokazali su da se to može i kako se to može“, zaključio je rektor Čolak.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

KULTURA

NEKADA JE POTREBNO VIŠE VREMENA DA PRESTANEMO DA SE PLAŠIMO NEGO DA PRESTANE ONO ČEGA SMO SE PLAŠILI.

Published

on

 

A šta kada se to ne dogadja samo jednom čoveku, već velikom delu jednog društva?

Postoji nešto neobično u trenutku kada se konačno dogodi ono što smo toliko dugo čekali.

Radost je stvarna. Olakšanje takodje. A ipak, ispod svega toga može ostati napetost koju ne umemo sasvim da objasnimo.

Kao da je nešto u nama još uvek na oprezu.

Jer godine provedene u neizvesnosti nisu samo vreme koje je prošlo. One postaju deo načina na koji živimo, razmišljamo i očekujemo ono što dolazi.

Godine tokom kojih su se smenjivali strah i nada, obećanja i razočaranja. Trenuci u kojima smo verovali da je promena blizu i oni u kojima smo se pitali koliko još možemo da izdržimo.

I upravo tu postoji jedan psihološki mehanizam koji zaslužuje pažnju.

U psihologiji se govori o trauma bondingu, traumatskom vezivanju, koje može nastati u odnosima sa neravnotežom moći, kada se povredjivanje smenjuje sa povremenim olakšanjem, obećanjima ili nagradama.

Društvo, naravno, nije jedna osoba, niti svi njegovi članovi prolaze kroz isto iskustvo. Ali u dugotrajnom smenjivanju straha, nade i olakšanja možemo prepoznati obrazac koji pomaže da razumemo zašto neizvesnost ostavlja trag i kada okolnosti počnu da se menjaju.

Jer ono što takvo iskustvo može ostaviti u ljudima nije samo sećanje.

Naš organizam reaguje na ono što doživljavamo kao pretnju. Adrenalin nas priprema za reakciju, kortizol učestvuje u odgovoru na stres, dok dopamin ima važnu ulogu u iščekivanju nagrade i olakšanja, naročito kada se nada i razočaranje neprestano smenjuju.

Kada se neizvesnost ponavlja godinama, organizam može postati osetljiviji na znake opasnosti. Čovek se navikava da predvidja, da bude spreman, da čak i u trenucima olakšanja ostavi deo pažnje za ono što bi moglo da podje naopako.

Ne zato što želi da živi u strahu.

Već zato što je dugo morao da računa na njega.

A kada veliki broj ljudi živi u takvoj neizvesnosti, posledice se mogu osetiti i u društvenoj svakodnevici.

U načinu na koji razgovaramo, reagujemo, doživljavamo sigurnost i prenosimo sopstvenu napetost jedni na druge.

I onda se okolnosti konačno promene.

Promena je stvarna. Radost zbog nje takodje. Ali iskustvo prethodnih godina ne nestaje istog trenutka.

Nije to nužno sumnja u budućnost. Ponekad je samo odjek prošlosti.

U nauci postoji izraz alostatsko opterećenje, kojim se opisuje fiziološka cena dugotrajnog prilagodjavanja stresu.

A postoji i jedna šira, društvena posledica o kojoj vredi razmišljati.

Koliko nam je postalo prirodno da budemo na oprezu? Koliko smo se navikli da odlažemo radost? Koliko smo puta, pokušavajući da zaštitimo sebe od novog razočaranja, nesvesno prenosili taj oprez i na druge?

Možda je upravo zato pred nama još jedan važan proces.

Ne da ponovo učimo da verujemo u promenu. U nju smo verovali i kada je bilo najteže.

Već da kroz drugačiju svakodnevicu polako prestanemo da živimo u stanju pripravnosti koje su prethodne godine od nas zahtevale.

Da sigurnost ne bude samo nešto što razumemo, već i nešto što osećamo.

Da mir prestane da bude neobičan.

Jer kada jedno društvo dugo živi u strahu, nije dovoljno da se promene okolnosti koje su ga stvarale.

Potrebno je vreme da ljudi prestanu da nose te okolnosti u sebi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #KolektivnaTrauma #PsihologijaDrustva #DugotrajniStres #OsecajSlobode

Continue Reading

KULTURA

NEJASNI DRHTAJI

Published

on

 

Kada se lampe pogasiše,
na njene usnule dojke
zažaren mesec leže.

Nejasni drhtaji
nevidljive sile probudiše.
Nebo se glasa…
Visoki mlazevi
zvezdanom beskraju
dojavu dadoše.

Zaljuljani zagrljaji
jutro sačekaše.

Ljiljana Skelić Vemić
/oktobar 2026./
Posebno ocenjena pesma na sajtu.💜

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ivanke Pavkovic Kajic ZEPCE..

Published

on

Danas sam osobno svjedočila vrlo neugodnoj situaciji na kolodvoru Žepče. Jedna gospođa putuje i ima povratnu kartu i prešla je na peron tad dolazi neki gospodin i isto prelazi tamo i razgovaraju o ogradi oko kolodvora tad izlazi dali radnica ili vlasnica pita što im smeta oni govore ograda i gospođa kaže nije fer da se nemože ući ja imam povratnu kartu a gospodin kaže kupit će kartu u busu.Ipak je on morao kupiti kartu tu i kaže ovo nema nigdje 2km uzeli mi za uslugu a kartu sam već platio.A toj gospođi je rekla da će se potruditi da ne uđe u bus,naravno ušla je i otišla ali tu se sad postavlja pitanje: zar se putnici koji imaju uredno kupljenu kartu trebaju bojati hoće li im biti dopušteno putovati? Smatram da svatko zaslužuje poštovanje,pristojan razgovor i korektan odnos,a ne prijetnje i ponižavanje.Ljudi nisu tu da se zastrašuje nego da se prema njima postupa ljudski i profesionalno.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba