Sunce se skri
u večernji čas
povrh planine
vjetar podigao glas
iza oblaka siva
osmijeh mjesec gubi
u toplom krilu majke dijete
u rumeni obraz ga ljubi
nijem gusti mrak
guta dolina pusta
treperi vrijeme
vjetar ne zatvara usta
sklopljene su ruke
u večernje sate
sklopljene su i umorne oči
da mir i snagu tijelu vrate
ćutim vremena glas
šapne: sve dolazi u pravi čas
Miljenka Koštro

April je …
Mirišu magle
u cvijetu trešanja
Kamen šapuće
glasom istine …
Gdje ćemo
ja i ti
sakriti sjenke
kad mjesec poželi
nove ljubavnike …

Zagrli me !

Zdravka Babic

Najdublje dubine snova, skriveni dijelovi mene,
porumenim, krećem kao čuvarica, ljubiteljica, pozamašnih emocija,
spremna simpozij kolekcija izraza da trajno oplemene,
izdiže se svjesno moj unutrašnji svijet, promocija.

Ustrajno, disciplinirano se krećem kroz kvalitetnu tišinu,
neizrecivo postaje izrecivo grlim melodični ritam,
tok prati moje ugodno disanje ide sve na površinu,
što nalazim prenosim, listam, ispisujem, blistam.

Neustrašivo pronalazim oslobađam sebe od sebe do tebe,
osvijetljene estetske izljeve riječi nosi moja filozofija,
jednostavno to spada pod važne pisane potrebe,
kockice se zaustavljaju krilata sloboda stvaranja.

Živo rajsko stanje uvijek nevini početak,
od iskona um pokušava dodirnuti savršena nebesa,
optimistični poklik pupoljka širi dobrodošao cvijetak,
mirišljavo proljeće uzvisuje mir i ljubav na nosnicama, vasiona.

Ljubim srcem, osjećam da ne treba uljepšavanje,
dok ne podijelim kao da me zubima drže zečići,
kad napišem nestaje napetost nastupa olakšanje,
let s lakoćom slova kao nezaustavljivi gospodičići balončići.

Svaka nadolazeća riječ me usklađuje, kuša,
svakodnevni šapat poezije je moja duša.

Autor: Amb. Vesna Vrandečić Martorij
Zemlja: Croatia