Najdublje dubine snova, skriveni dijelovi mene,
porumenim, krećem kao čuvarica, ljubiteljica, pozamašnih emocija,
spremna simpozij kolekcija izraza da trajno oplemene,
izdiže se svjesno moj unutrašnji svijet, promocija.

Ustrajno, disciplinirano se krećem kroz kvalitetnu tišinu,
neizrecivo postaje izrecivo grlim melodični ritam,
tok prati moje ugodno disanje ide sve na površinu,
što nalazim prenosim, listam, ispisujem, blistam.

Neustrašivo pronalazim oslobađam sebe od sebe do tebe,
osvijetljene estetske izljeve riječi nosi moja filozofija,
jednostavno to spada pod važne pisane potrebe,
kockice se zaustavljaju krilata sloboda stvaranja.

Živo rajsko stanje uvijek nevini početak,
od iskona um pokušava dodirnuti savršena nebesa,
optimistični poklik pupoljka širi dobrodošao cvijetak,
mirišljavo proljeće uzvisuje mir i ljubav na nosnicama, vasiona.

Ljubim srcem, osjećam da ne treba uljepšavanje,
dok ne podijelim kao da me zubima drže zečići,
kad napišem nestaje napetost nastupa olakšanje,
let s lakoćom slova kao nezaustavljivi gospodičići balončići.

Svaka nadolazeća riječ me usklađuje, kuša,
svakodnevni šapat poezije je moja duša.

Autor: Amb. Vesna Vrandečić Martorij
Zemlja: Croatia