Jubilej je okupio brojne vjernike te predstavnike crkvenog, društvenog i političkog života, a središnje misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji s kardinalom Vinkom Puljićem, vojnim biskupom u BiH mons. Mirom Relotom te provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i drugim svećenicima, a današnjom prigodom obavljen je obred posvete župne crkve i oltara.

Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH na obilježavanju 150. obljetnice predvodio je predsjednik dr. Dragan Čović uz zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanu Filipović, dopredsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Marinka Čavaru te predsjednicu Federacije BiH Lidiju Bradaru s drugim dužnosnicima sa svih razina vlasti čime je dodatno potvrđena važnost ovog jubileja i kiseljačke župne zajednice za život hrvatskog naroda u središnjoj Bosni.

Župa je osnovana 1876. godine odvajanjem od župe Banbrdo, a već godinu nakon osnutka brojala je 768 vjernika. Danas okuplja približno 5000 vjernika i jedna je od rijetkih župa Vrhbosanske nadbiskupije koja bilježi rast.

Taj podatak nije samo statistika, nego snažno svjedočanstvo životnosti Kiseljaka i ljudi koji ovdje ostaju, zasnivaju obitelji i svoju budućnost vežu uz ovaj kraj.

,,Isus nam danas poručuje: „Posljednji može biti prvi, a prvi posljednji.“ Što nam time želi reći? Da Božja logika nije logika ovoga svijeta. Bog ne poznaje granice, njegova ljubav i dobrota nemaju granica. Zato neka dobrota bude pravilo koje vlada u našim srcima. Svakome treba dati ono što mu pripada, a onome tko nema i tko je u potrebi pružiti ono što mu treba. Upravo je to smisao kršćanske ljubavi, vidjeti čovjeka pored sebe i biti mu spreman pomoći. Danas ćemo ugraditi relikvije svetaca. Neka nam one budu trajni podsjetnik da je pravo društvo za Krista, društvo svetih ljudi, čistoga srca, koji znaju ljubiti, pomagati i služiti drugome. Neka ovaj kraj i ova zajednica svojim životom svjedoče da Božja dobrota može biti pravilo po kojem živimo. Jer pred Bogom nije važno tko je prvi, a tko posljednji. Važno je koliko smo ljubavi dali.’’, naglasio je u propovijedi mons. Tomo Vukšić.

Kroz 150 godina župa je bila jedno od središta života Kiseljaka, prostor vjere, zajedništva i prenošenja vrijednosti s generacije na generaciju. Njezina povijest neraskidivo je povezana s poviješću ljudi ovoga kraja, njihovim obiteljima, tradicijom i nastojanjem da se očuva ono što je generacijama stvarano. Upravo zato rast kiseljačke župe ima posebnu težinu za središnju Bosnu. U vremenu snažnih demografskih izazova, opstanak zajednice ne mjeri se samo brojem ljudi, nego stvaranjem uvjeta u kojima čovjek vidi razlog ostati. To znači sigurnost, radna mjesta, gospodarsku perspektivu, kvalitetno obrazovanje, infrastrukturu i snažne institucije koje stoje uz obitelji i mlade.

Za hrvatski narod središnje Bosne to je i pitanje očuvanja identiteta, ali identitet se ne čuva samo sjećanjem na prošlost. Čuva se životom u sadašnjosti i stvaranjem budućnosti.

„Kroz svih ovih proteklih 150 godina svi oni koji su bili prije nas, mi koji smo danas živi i oni koji će doći poslije nas, nastavili su i nastavit će graditi i kamenu crkvu i onu živu Crkvu. Uz to, želim živjeti i graditi zajedništvo, jer upravo u zajedništvu možemo nastaviti graditi i čuvati ono što su nam prethodne generacije ostavile.’’ istaknuo je načelnik Kiseljaka Mladen Mišurić-Ramljak.

Kiseljak danas svojim 150-godišnjim kontinuitetom pokazuje da središnja Bosna ima život, ljude i potencijal. Rast župne zajednice je i simbol snage kraja koji svoju budućnost gradi na vjeri, obitelji, zajedništvu i odgovornosti prema prostoru koji je generacijama bio i ostao dom. Obilježavanja ovog velikog jubileja proteklo je u ozračju zajedništva i zahvalnosti, a proslava je nakon mise nastavljena ručkom na gradskom trgu. U povodu ove obljetnice priprema se i župna monografija koja će trajno sačuvati svjedočanstvo o povijesti i životu kiseljačke zajednice.

                “Ono što smo naslijedili, naša je odgovornost sačuvati i ostaviti budućim naraštajima.”

Izvor: hnsbih.ba