Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa Ilije Vincetića brigadira HVO -a…..Zašto je to tako?

Published

on

Vrijeme nezaustavljivo teče.
Mijenja se bojno polje, oružja i oruđa su sve modernija, brojno stanje se povećava i smanjuje, mijenjaju se vojskovođe, generali, ratnici i statisti, navijači i profiteri, izdajnici,  neprijatelji i saveznici, ratna sreća, no rat za interese i opstanak hrvatskog naroda u BiH – TRAJE.
Prema podacima iz osmanlijskih arhiva u Istanbulu koje je 1908. objelodanio Stjepan Radić u svom ogledu “Živo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu”, koju bi, kao abecedu,  svaki Hrvat trebao pročitati, 1463
 godine u BiH je živjelo oko 750.000 katolika, 90.000 Kristjana i oko 25.000 pravoslavnih.
I 0 (nula) muhamedanaca.
Zašto ovo  navodim.
Zbog podatka o broju Hrvata katolika (osmanlije nisu poznavale etniciteta ni nacije, kao ni njihovi današnji mentalni sljednici, nego su narode identificirali po vjeri) te davne 1463.
Usporedimo li taj broj sa brojem Hrvata u BiH po popisu iz 1991.godine, (760.852), neće nam biti problem ustanoviti da se broj Hrvata u BiH gotovo nije promijenio, (iako se mijenjao), u tih 528 godina.
Što nam to govori?

Povijest, ali i, još uvijek, živa usmena predaja nam dokazuju i svjedoče o osmanlijskom zulumu, bezvlašću, položaju Hrvata u statusu obespravljene “katoličke raje” izložene bezvlašću i samovolji osmanlija,  mržnji, zavisti , podlim podmetanjima,  optužbama i podmuklom nasilju poturica, masovnom stradanju u mnogim ustancima i bunama, unatoč egzodusu koji je 1697. hrvatski katolički puk doživio nakon pohoda Eugena Savojskog na BiH, unatoč stradanjima u dva svjetska rata, i, posebno, genocidu u neposrednom poraću IISR i slijedećih 40 godina komunističke vladavine, hrvatski narod u BiH je sačuvao jezik, vjeru, kulturu običaje, tradiciju, sjećanje, uspio je zapisati i opisati svoju povijest, izraziti osjećaje, sakriti, sačuvati i održati živim svoje svetinje, identitet, i, KLICU KOLEKTIVNE POLITIČKE SVIJESTI, koja se nije uspjela do kraja razviti, ali ju nisu uspjeli ni ubiti.
Rijetko viđena otpornost i žilavost u (poglavito) pasivnom otporu jednog naroda.
Malo je takvih naroda u svijetu.
Kako su nas onda uspjeli prepoloviti od 1991. godine do danas?
Što nam se to, osim agresije druga dva naroda u Domovinskom ratu i neviđenog nasilja takozvane “međunarodne zajednice” u zadnjih 30 godina, dogodilo?
Zar ne bi, (ako analiziramo tih 528 godina), bilo logično da smo čvršći, otporniji, mudriji, “gušći” (veće specifične tezine), homogeniji, spremniji, …
Toliko nas je da se svi međusobno znamo.
Ili bi se, bar, mogli poznavati.
A mi?
Nadolazeća turbulentna vremena dočekujemo nespremni, neorganizirani, bez jasne vizije, definiranih ciljeva, bez planova, organiziranih snaga i osiguranih sredstava, rascjepkani na pojedinačne (često suprotstavljene) inicijative, politički atomizirani, gospodarski konfuzni, sigurnosno zapušteni, kulturno svedeni na folklor i komemoracije, znanstveno eutanazirani, …
Zašto je to tako?
Postoje li odgovori?
Tko ih zna?
(Ilija Vincetić, fb)

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović na konferenciji Mladeži HDZ-a BiH: Naš glas se mora čuti, budućnost pripada novim generacijama

Published

on

Dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović sudjelovala je danas u Sarajevu na konferenciji „Kontinuitet. Odgovornost. Budućnost.“, organiziranoj povodom obilježavanja 34. obljetnice Mladeži HDZ-a Bosne i Hercegovine.

Nazočnima na konferenciji uvodno se obratio predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Dario Plavčić, koji je podsjetio na značaj Sarajeva u političkoj povijesti HDZ-a BiH te ulogu Mladeži u očuvanju političkog kontinuiteta kroz generacije.

„Danas se nalazimo u Sarajevu, gradu u kojem je osnovan HDZ BiH i iz kojega je prije 36 godina započela politička borba za opstojnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. U tom velikom kontinuitetu posebno mjesto ima i Mladež HDZ-a BiH kao prostor okupljanja, rada, političkog rasta i sazrijevanja novih generacija“, kazao je Plavčić.

Tom se prigodom obratila i prva potpredsjednica YEPP-a Tea Jerković, koja je ukazala na važnost međunarodnog političkog angažmana mladih kao važnom okviru za jačanje političkog iskustva, dijaloga i zajedničkog djelovanja na europskoj razini.

„Uključivanje mladih u međunarodne i europske političke organizacije važno je jer im omogućuje političko iskustvo i sudjelovanje u procesima koji oblikuju njihovu budućnost“, istaknula je Jerković.

Predsjednik Mladeži HDZ-a Republike Hrvatske Tin Jurak istaknuo je snagu političkog angažmana mladih i bilateralne suradnje.

„Prava ravnopravnost, politička zastupljenost i legitimno predstavljanje ne dolaze sami od sebe. Za njih se treba stalno zalagati – argumentirano, politički odgovorno i ustrajno. Zato je važno da mladi budu uključeni u politički život i da razumiju izazove s kojima se suočavamo, a upravo naša suradnja daje jasan okvir s ciljem unaprjeđenja položaja i kvalitete života Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH“, kazao je Jurak.

Nazočnima se obratila i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je istaknula kako Mladež HDZ-a BiH i nakon 34 godine ostaje važan prostor okupljanja, političkog sazrijevanja i oblikovanja novih generacija koje preuzimaju odgovornost za budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

„Danas slavimo nepokolebljivu ideju da se naš glas mora čuti, zajedništvo koje nas povezuje te viziju izgradnje budućnosti Bosne i Hercegovine, jednako ukorijenjenu u hercegovačkom kršu kao i u bosanskoj ravnici“, poručila je Filipović.

Istaknula je da politička vizija ne može ostati samo na razini poruke, nego se mora hrabro i odgovorno provoditi kroz svakodnevno djelovanje i konkretan rad.

„Čvrsto vjerujem da ova vizija, o kojoj danas govorimo, već u listopadu ove godine treba biti ponuđena cijelom hrvatskom narodu. Ta vizija ima budućnost, a uvjerena sam da budućnost Hrvatske demokratske zajednice pripada mladim generacijama koje danas preuzimaju odgovornost, kao što jednako tako vjerujem da budućnost BiH pripada onima koji je zajednički grade, kako bi nove generacije bile ponosne na ono što im ostavljamo“, naglasila je Filipović.

Konferenciji su nazočili i dopredsjednica HDZ-a BiH Lidija Bradara, glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, članica Predsjedništva HDZ-a BiH Ana Rašo, izvršni ravnatelj Političke akademije HDZ-a BiH Damir Džeba, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, ministar u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mate Lončar te predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Vrhbosna Dražen Trlin.

U sklopu konferencije održana su i dva tematska panela o ulozi mladih u političkom i društvenom životu, njihovu doprinosu institucijama te pitanjima identiteta, ostanka i budućnosti mladih u Bosni i Hercegovini.

 

Nazočnima se obratila i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je istaknula kako Mladež HDZ-a BiH i nakon 34 godine ostaje važan prostor okupljanja, političkog sazrijevanja i oblikovanja novih generacija koje preuzimaju odgovornost za budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

„Danas slavimo nepokolebljivu ideju da se naš glas mora čuti, zajedništvo koje nas povezuje te viziju izgradnje budućnosti Bosne i Hercegovine, jednako ukorijenjenu u hercegovačkom kršu kao i u bosanskoj ravnici“, poručila je Filipović.

Istaknula je da politička vizija ne može ostati samo na razini poruke, nego se mora hrabro i odgovorno provoditi kroz svakodnevno djelovanje i konkretan rad.

„Čvrsto vjerujem da ova vizija, o kojoj danas govorimo, već u listopadu ove godine treba biti ponuđena cijelom hrvatskom narodu. Ta vizija ima budućnost, a uvjerena sam da budućnost Hrvatske demokratske zajednice pripada mladim generacijama koje danas preuzimaju odgovornost, kao što jednako tako vjerujem da budućnost BiH pripada onima koji je zajednički grade, kako bi nove generacije bile ponosne na ono što im ostavljamo“, naglasila je Filipović.

Konferenciji su nazočili i dopredsjednica HDZ-a BiH Lidija Bradara, glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, članica Predsjedništva HDZ-a BiH Ana Rašo, izvršni ravnatelj Političke akademije HDZ-a BiH Damir Džeba, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, ministar u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mate Lončar te predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Vrhbosna Dražen Trlin.

U sklopu konferencije održana su i dva tematska panela o ulozi mladih u političkom i društvenom životu, njihovu doprinosu institucijama te pitanjima identiteta, ostanka i budućnosti mladih u Bosni i Hercegovini.

 

Filipović na obilježavanju 36. obljetnice HDZ-a BiH u Širokom Brijegu: Mi nemamo luksuz biti promatrači, mi želimo kreirati budućnost u BiH

U Širokom Brijegu večeras je obilježena 36. obljetnica osnutka i djelovanja HDZ-a BiH, uz nazočnost predsjednika stranke dr. Dragana Čovića i dopredsjednice Darijane Filipović.

U uvodnom obraćanju predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg Dario Knezović istaknuo je kako se obilježavanjem 36. obljetnice ne slavi samo trajanje stranke, već više od tri desetljeća ponosa, zajedništva i odgovornosti prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

„Prije točno 36 godina, ovdje u Širokom Brijegu rodila se ideja koju su hrabri i odlučni ljudi pretvorili u politički pokret. Tada su jasno i odlučno rekli ne jednoumlju i bivšem režimu te preuzeli odgovornost za borbu za nacionalnu jednakopravnost i politička prava hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Široki Brijeg je od tada pa sve do danas ostao simbol otpora, postojanosti i odvažnosti“, kazao je Knezović.

Nazočnima se obratila i dopredsjednica Filipović koja je naglasila važnost zajedništva, kontinuiteta i političke odgovornosti HDZ-a BiH.

„Obilježavajući 36. obljetnicu HDZ-a BiH u Širokom Brijegu, ne gledam samo ovu dvoranu – u njoj vidim našu povijest, sadašnjost i budućnost. Povijest kroz naše utemeljitelje koji su početkom devedesetih godina očuvali političku ideju HDZ-a BiH i hrvatski identitet na ovim prostorima, sadašnjost kroz političko vodstvo i dužnosnike koji svakodnevno kroz izvršnu i zakonodavnu vlast štite interese hrvatskoga naroda te budućnost kroz našu mladost koja donosi novu energiju, zajedništvo i snagu za izazove koji su pred nama“, poručila je Filipović.

Naglasila je kako je zajednički cilj daljnji razvoj Širokog Brijega i Bosne i Hercegovine.

„Mi u HDZ-u BiH nemamo luksuz biti promatrači. Danas iz ovoga mjesta želimo poslati jasnu poruku da kroz svoje djelovanje želimo oblikovati budućnost, a u tom duhu, s optimizmom i pobjedničkim mentalitetom, idemo ususret Općim izborima 2026. godine“, istaknula je dopredsjednica Filipović.

Svečanosti su nazočili glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul, izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Mandić, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović, gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković, predsjednik Gradskog vijeća Širokog Brijega Vilson Crnjac, kao i brojni dužnosnici i članovi stranačkih tijela s gradske i županijske razine.

Continue Reading

KULTURA

Gordana Gajovic…OCI..

Published

on

Iz srca svetlosti postale
da iz njih Bog vas gleda,
govor stoji iza toga sjaja
iznikle su iz samoga raja.
Kakve ruke imaju te oči
da miluju kao andjeoska
krila,i ljube te dlanovima
dok te nose svetovima.
Oči mile i pevati znaju
kad se sretnu sa odrazom
nekog drugog sjaja,pa se
ono večno u očima spaja.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba