Connect with us

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

KULTURA

te nemamo pravo zaboraviti” Andrija Bartulić -Toni-Pukovnik HV-4 gardijska Split (14.06.1967-13.10.2004)

Published

on

Kongora (Tomislavgrad)
Sjetite se Andrije
našeg hrabrog ratnika,
Sokol sa nebesa bdije..
vodila ga je ljubav velika!
– Oko 12:00 sati (Bartulićev “Ne!”): Na pričuvnom položaju (kod bunkera/bivše talijanske karaule), zapovjednik Andrija Bartulić Toni uočava da je linija napuštena. Dok se većina povlači, on donosi odluku koja mijenja tijek povijesti. Suborci pamte njegove riječi: “Ako nećete vi, odoh ja sam ostaviti svoje kosti. Ovdje neću čekati…” Njegov nevjerojatan prkos i autoritet zaustavljaju bježanje.

– Oko 14:00 sati (Slom tenkovskog napada): Mala skupina se pod paljbom vraća ravno na vrh Dračevca. U tom trenutku, neprijateljski tenk T-55 već je prošao karaulu i prodirao prema gradu. Bartulić koordinira obranu, dok Željko Vujić zauzima položaj s “osom”. Prvi Vujićev projektil promašuje zbog uzbuđenja i detonacije, ali drugim pogotkom izravno uništava neprijateljski tenk.

– Kasno poslijepodne (Teško ranjavanje): Uništenje tenka izaziva šok i paniku među pješaštvom JNA, koje se počinje povlačiti. Zadar je obranjen, ali u završnim borbama i razmjeni vatre tog dana, Andrija Bartulić biva teško ranjen. S teškim ozljedama prebačen je na liječenje, ali njegova je misija na Dračevcu bila izvršena – grad je dobio dragocjeno vrijeme za konsolidaciju.
Počivao u miru Božjem, vječna slava i hvala! 🙏🇭🇷🇭🇷

Continue Reading

KULTURA

Vesna Milosevic..KAD SE NOĆ UMIRI

Published

on

 

Kad se noć umiri, svet preda tišini,
i vetar kroz krošnju zaviori note;
uzdrhtali list se u toj zavetrini,
polusnen zanjiše u ritmu krasote.

Mesec se zakloni za oblakom gnevnim,
da sačuva tajnu krhkog sna bez kraja;
tvoj lik u daljini, međ’ zapisom drevnim,
ćutljiv, nežno pleše, akordom nas spaja.

A smela misao obali bi prišla,
pa sa mirom blaženim da prokrči most;
ni koraka više, bez glasa otišla,
želja, što mi bejaše omiljeni gost.

Ne tražiše ništa, ni reči, ni vreme,
tek samo da vetar ime ti ćarlija;
kad se noć umiri, da zaseje seme,
pa zvezdanim nebom pesmom da isklija.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

KULTURA

DAN KRALJICE KATARINE: Kraljevska večera, gastronomija i povijesna izložba

Published

on

U sklopu tradicionalne manifestacije “Lijepa li si…“, Bratovština sv. Nikole Tavelića Buna-Mostar, nakon uspješno održanog 1. HERC UŠTIPAK FESTA, organizira Dan kraljice Katarine. Manifestacija će se održati u nedjelju 25. listopada, uz glazbeni program u kojem će sudjelovati klapa Katarina, a bit će upriličena bogata i raznovrsna gastronomska ponuda hrane i pića iz vremena kraljice Katarine (15. stoljeće).

U sklopu Kraljevske večere organizira se događaj pod nazivom “Što je jela kraljica Katarina?”. Organizatori tako žele približiti izbor hrane koja se jela u 15 stoljeću vremenu u kojemu živimo. Za taj program posebno su zaduženi vrsni kuhari. Posjetitelji će moći kušati sve pripremljene specijalitete i uživati u “Kraljevskoj večeri”.

Osim gastronomsko-zabavne ponude, ova večer imat će i bogat kulturni i povijesno-edukativni sadržaj. Posjetitelji će moći razgledati zanimljivu izložbu eksponata iz vremena kraljice Katarine i uživo vidjeti i naučiti kako se piše na starom pismu – glagoljici, kojim se služila i kraljevska obitelj.

Bratovština sv. Nikole Tavelića Buna-Mostar nastojat će što vjernije dočarati izvorni ambijent vremena u kojem je živjela kraljica Katarina.

“Bit će ovo posebna, topla, zanimljiva, zabavna i poučna večer o kraljici Katarini, njezinom životu i ljudima onoga vremena. Ulaz je slobodan a svi posjetitelji ujedno će biti i uvaženi uzvanici na Kraljevskoj večeri”, poručili su organizatori. /HMS/

Otkrijte više
Analitika web prometa
Personalizirani sadržaj
Čitajte analize

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba