Connect with us

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja “general Ante Roso”

Published

on

General Ante Roso rodio se u Osijeku 25.04.1952.
Korjene vuče iz Hercegovine, iz okolice Ljubuškog.
Politički emigrant, pripadnik Legije stranaca.
Vratio se u Domovinu na početku srbojugoslavenske agresije.
Prvi zapovjednik bojne Zrinski.Borio se na prvim linijama, zajedno sa vojnicima.
Pridružio se Francuskoj Legiji stranaca,u kojoj je zahvaljujući iznadprosječnij inteligenciji, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom -dogurao do naredničkog čina u vrlo kratkom vremenu.
To je najviši čin,koji je do tada u Legiji stranaca dobio neki Hrvat, osim pukovnika Legije Zvonimira Skendera,a ondje su bili Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Željko Glasnović,Bruno Zorica -Zulu i drugi.
U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat.
Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske,koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata . Prvi zapovjednik “Zrinski”prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske, prvi General zbora Hrvatske vojske i zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HvO-a). General Roso utemeljio je i bojnu “Knez Branimir”prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,koja je kasnije prerasla u 1.gardisku brigadu Ante Bruno Bušić.
Prilikom susreta odabranim kandidatima obratio se riječima:
“Oni koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu”.
Vječna slava Generale!🙏🇭🇷🇭🇷

Continue Reading

KULTURA

© Vesna Milošević …U SVETLU VEČNOSTI..

Published

on

In lumine aeternitatis

U svetlu tvom bdim, ko vosak u plamenu,
dok duša sa tobom i tinja, i plane;
i u trenu na dlan, svemir mi pristane,
beskraj što miriše na travu košenu.

Ti nisi žena, moj šumu omiljeni,
jer bezglasno nosiš sve tajne postanja;
gde ljubav mi hodi bez obličja, stanja,
poglede ti kupa moj put rasplinjeni.

Kad ti reči padnu, osvetle bez zvuka,
ko belina hrama svetosti ognjišta;
pa prinesu sjaj do samog središta,
da odišeš večnost, što kadi ti ruka.

Ta tvoja blizina čini da odćutim,
da raj je baš svuda gde tebe naslutim.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

KULTURA

Zajedništvo Mostara i Zagreba snažna je poruka povezanosti sa zavičajem

Published

on

U Zagrebu je sinoć održana Večer Mostaraca, u organizaciji Udruge Klub Mostaraca, koja je okupila oko 450 uzvanika, Mostaraca, prijatelja Mostara te predstavnika društvenog, kulturnog i političkog života. Među uzvanicima su bili predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović i Darijana Filipović, zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH i kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.

Kroz program posvećen povezivanju Mostara i Zagreba kulturnim, društvenim i humanitarnim sadržajem, ovogodišnji susret još je jednom potvrdio koliko su veze između Mostara, Zagreba i hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini važne za očuvanje identiteta, potporu zavičaju i nastavak institucionalne suradnje.

U službenom dijelu programa okupljenima se obratio predsjednik Udruge Klub Mostaraca Ante Barišić, koji je naglasio kako Mostar ostavlja dubok trag i u onima koji u njemu nisu živjeli, ali su ga na neki način susreli i prepoznali njegovu posebnost.

„Na ovoj večeri svi smo domaćini. Nema gostiju. Ljubav prema našem rodnom gradu nosimo u srcu i ona nas vraća kroz cijeli život. Posebno sam sretan što su ovdje mnogi ljudi koji nisu živjeli u Mostaru i nemaju izravnu vezu s Mostarom, ali ih je Mostar dotaknuo i ostavio trag. Nisu se mogli oduprijeti toj čarobnoj privlačnosti koju naš grad na Neretvi ima“, kazao je Barišić.

Sudjelovanje ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana dalo je snažnu institucionalnu dimenziju. U svome obraćanju istaknuo je kako Mostar nije samo grad na Neretvi, nego simbol susreta, ljubavi i povezanosti, naglasivši poseban senzibilitet Vlade Republike Hrvatske prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

„Bez obzira na granice, koje su više u našim glavama, mi smo isti narod. Kada radimo zajedno da se isprave nepravde i uklone sve one diskriminacije u Izbornom zakonu koje onemogućavaju izbor legitimnih hrvatskih predstavnika u najvažnija tijela, onda mi to daje još veću snagu. Moramo raditi zajedno, a radit ćemo zajedno ako imamo prave ljude na pravim mjestima. Nije slučajno da smo podržali Darijanu Filipović, koja ima kapacitet, i ljudski i stručni, predstavljati Hrvate u Bosni i Hercegovini i inozemstvu“, istaknuo je Grlić Radman.

Snažnu poruku sinoćnjeg susreta dodatno je zaokružila Filipović, koja je istaknula kako se povezanost Mostara i Zagreba ne iscrpljuje samo u zavičajnoj emociji, nego se potvrđuje kroz ljude, institucije i konkretne oblike suradnje. Govoreći iz osobne perspektive, osvrnula se na vlastitu vezu s Mostarom, gradom u koji se doselila iz Stoca i u kojem je, kako je kazala, provela veći dio života, naglasivši kako se osjećaj pripadnosti gradi kroz trajne veze, odgovornost i zajedničko djelovanje.

„Sretna sam što smo već treću godinu zaredom okupljeni baš na ovom mjestu i što nas okuplja Klub Mostaraca. Naša snaga i zajedništvo, utemeljeni u kulturi, identitetu i vrijednostima koje zajedno nosimo, nikako nisu omeđeni granicama. Upravo zato ova naša povezanost ne treba biti samo sentimentalna, nego treba imati snažnu razvojnu dimenziju i, zahvaljujući trudu i energiji Kluba Mostaraca, poprimati konkretne oblike suradnje, i na gospodarskom i na svakom drugom planu“, poručila je Filipović.

U nastavku predstavljen je projekt nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, uz videoobraćanje gradonačelnika Mostara Marija Kordića i predstavljanje mostarskih kulturnih, društvenih i sportskih predstavnika.

„Ove godine posebno mi je drago što je u fokusu izgradnja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. To nije samo jedan projekt, nego simbol našeg identiteta, naše kulture i našeg prava da stvaramo i razvijamo vlastite institucije. Mostar živi u svakome od nas, bez obzira gdje se nalazimo. Mostar je tamo gdje su njegovi ljudi, a ove večeri je to i Zagreb“, naglasio je gradonačelnik Kordić.

Sinoćnji susret još je jednom pokazao kako zavičajna okupljanja nadilaze okvir svečanog događaja, s posebnim naglaskom na kulturni program i humanitarnu dimenziju kroz potporu Udruzi „Osmica“ te aukciju slike akademskog umjetnika Marina Topića, čiji je prihod namijenjen radu škole za djecu s posebnim potrebama „Moj svijet“ u Mostaru.

Večeri Mostaraca u Zagrebu nazočili su i federalna ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić, federalni ministar pravde Vedran Škobić, dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskoga naroda Davor Pranjić, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije dr. Ludvig Letica, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak, izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića Danijela Blažanović, ministar gospodarstva Republike Hrvatske Ante Šušnjar, državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, zastupnik u Hrvatskom saboru Dario Pušić i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru dr. sc. Marko Babić.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba