Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa Sandre Kovacevic…BALETANKE…

Published

on

 

Ovo je prica o jednoj ponosnoj zeni.Bilo je to prije mnogo godina.Tek se udala.Zivjela je na nacin da nikada nije nista trazila za sebe.Zeljela je da usreci druge.Smatrala je da je to bilo jedino sto je nju istinski cinilo sretnom.Da su ljudi oko nje sretni.Imala je bujnu kosu.Vezala bi ona predivnu bujnu kosu u pundju.Imala je tada 53 kg.Malo je jela kako bi drugim ukucanima bilo vise.Kad god bi tako vezala kosu strsio bi joj jedan pramencic kose.Ljudima bi to bilo zanimljivo i simpaticno da su je znali zbog toga veoma cesto zezati.Na usima je voljela da nosi bisercice.Cinili su je njeznom.Nakon njene udaje pozeljela je da ima osjecaj da netko brine o njoj i da se moze konacno odmoriti.Bila je umorna.Umorna od zivota,umorna od ljudi.Tada nije radila,jer mjesto na kojem je tada radila zatvorilo se tako da su svi ljudi koji su radili sa njom otpusteni zajedno sa njom.Bila je u situaciji da vise nema svoj dinar.Muz je tada radio i dobio je platu dao joj je 100 km.Rekao joj je tada ovo ti je da ti se nadje.Cijenila je to kao da joj je dao 1000.Svaki put kada bi otvorila novcanik imala bi cudan osjecaj,jer to nije nikada nitko ucinio za nju.Da joj da novce.Cuvala je te novce tacno mjesec dana,jer nije htjela da ih trosi kako ne bi morala da trazi.Kad god bi je upitao muz imas li novaca.Odgovorila bi svaki put isto.Imam.Sve do toga dana.Izasla je ona da proseta.Voljela je da razgleda po gradu.To je cinila i tada.Medjutim ovoga puta desilo se to da je ugledala malene baletanke sa decentnom masnicom na vrhu.Upitala je tada koliko kostaju.Cijena im je bila 65 km.Ona ima 100 km tako da ce joj jos nesto ostati dok ne dobije posao,jer je u medjuvremenu trazila isti.Dosla je tada kuci i ostavila je kutiju sa cipelama.Muz je vidio da je potrosila pare.Svi ukucani su se okupili i on je tada rekao da je njegova zena potrosila novce i da je preskupo platila te cipelice.Tada joj se srusio svijet.Rumenih obraza i tuznog pogleda pognula je glavu govoreci u sebi zemljo otvori se.Prvi put je u zivotu dozvolila nekome da se o njoj u tom finansijskom smislu pobrine.To je bio momenat kada je dala sebi rijec da nikada sebi nece dozvoliti da dode u istu situaciju.Postoje zene koje su ponosne i takve zene su naucile da se brinu o sebi bez icije pomoci.Naucila je jednu jako bitnu stvar.Da nikada sebi vise ne dozvoli da ovisi o nekome.Kada donesete takvu odluku to je odluka koja je u njoj tada promijenila ne samo sliku o njemu,nego je promijenila sliku i o njoj samoj.Nastavila je da se kroz zivot odlucno bori i da ostvari sebi zelje naravno ne racunajuci vise na njega u tom pogledu.Dobila je posao.Nastavila je da radi,zaradjuje i da ne razmislja koliko kosta to sto joj se svidja ni da li ce poslije toga imati zucnu raspravu od koje joj nece biti prijatno.Neke situacije koje se u zivotu dese nauce te da cijenis vise sebe.Ostave na tebi vjecni podsjetnik da jedino na sebe mozes racunati.Zivot ne mozes planirati.Nekada se dese nepredvidjene situacije koje ti pokazu da ono sto si isplanirao bas bude suprotno.Bog se tada potrudi da ti pokaze da ono sto si isplanirao nece ici bas tim tokom kako si zamisljao,podsjeti te da zivotne karte mijesa samo On..Ovo je jedan mali podsjetnik za muskarce kao pokazatelj kada i kako jedna zena odluci da se ne moze osloniti na muskarca koji je prati.Nazalost mnogo je muskaraca koji kalkulisu svaki dinar.Skrtare na svojim zenama,dok na tudjim rasipno trose.Ova zena je toga dana pozalila sto je dala moc voljenom bicu da se osjeca superiornije u trenutku njene slabosti.Kada volis budi spreman da budes ranjiv,u suprotnom ne volis.Nemati svoje novce se po meni smatra velikom slaboscu kada se nalazis u odnosu sa bicem koje vrednuje vise novce od srece njegove zene.Zene su bica ponekad rasipna.To nije bio slucaj u ovome slucaju.Rekla sam da se radilo o posebnoj zeni,zeni koja nikada nije trazila nista za sebe i trenutak kada je to pozeljela bio je trenutak kada je naletjela na jedan zid.Zid poslije kojeg ce ona sagraditi palacu sopstvenom snagom i njenom upornoscu ne oslanjajuci se i ne dajuci da bilo tko nad njom ima moc.Novac je moc,ali ne sa zenom poput nje.Ne trazite srecu tako sto cete docekati trenutak da vasa sreca zavisi od partnera i njegove milosti..Sagradite svoje sopstvene snove u kojima cete moci slobodno zivjeti.Slobodan si kada si finansijski neovisan.Zeljela sam da muskarcima docaram samo jedan trenutak njene propasti u zemlju,a takvih propasti bude jako puno kroz zivot.Pokusavao je muz da joj kupi sam od sebe pokoji poklon, ne bil ugledao ponovno tu ozarenost kao prvoga puta,ali to vise nije bilo to.Izgubio se u njoj samo kroz taj cin.On ju je naucio da vise ne smije naglas reci svoje zelje.Kada nemas ponasaj se kao da imas.Tada ti nista i ne treba.Na taj nacin ces sacuvati svoj ponos i svoje dostojanstvo.Ne trazi nista,nista ti ne treba.Kada imas ponasaj se kao da ces u svakom mogucem trenutku ostati bez toga.Na taj nacin ces imati svoj dinar i neces ovisiti ni od koga.To cete osvijestiti da stedis.Stednja je mudrost.Pametno trosenje je investicija.Investiraj u svoje znanje,jer ce ti to tvoje znanje donijeti tvoje imanje.

Continue Reading

KULTURA

NEKADA JE POTREBNO VIŠE VREMENA DA PRESTANEMO DA SE PLAŠIMO NEGO DA PRESTANE ONO ČEGA SMO SE PLAŠILI.

Published

on

 

A šta kada se to ne dogadja samo jednom čoveku, već velikom delu jednog društva?

Postoji nešto neobično u trenutku kada se konačno dogodi ono što smo toliko dugo čekali.

Radost je stvarna. Olakšanje takodje. A ipak, ispod svega toga može ostati napetost koju ne umemo sasvim da objasnimo.

Kao da je nešto u nama još uvek na oprezu.

Jer godine provedene u neizvesnosti nisu samo vreme koje je prošlo. One postaju deo načina na koji živimo, razmišljamo i očekujemo ono što dolazi.

Godine tokom kojih su se smenjivali strah i nada, obećanja i razočaranja. Trenuci u kojima smo verovali da je promena blizu i oni u kojima smo se pitali koliko još možemo da izdržimo.

I upravo tu postoji jedan psihološki mehanizam koji zaslužuje pažnju.

U psihologiji se govori o trauma bondingu, traumatskom vezivanju, koje može nastati u odnosima sa neravnotežom moći, kada se povredjivanje smenjuje sa povremenim olakšanjem, obećanjima ili nagradama.

Društvo, naravno, nije jedna osoba, niti svi njegovi članovi prolaze kroz isto iskustvo. Ali u dugotrajnom smenjivanju straha, nade i olakšanja možemo prepoznati obrazac koji pomaže da razumemo zašto neizvesnost ostavlja trag i kada okolnosti počnu da se menjaju.

Jer ono što takvo iskustvo može ostaviti u ljudima nije samo sećanje.

Naš organizam reaguje na ono što doživljavamo kao pretnju. Adrenalin nas priprema za reakciju, kortizol učestvuje u odgovoru na stres, dok dopamin ima važnu ulogu u iščekivanju nagrade i olakšanja, naročito kada se nada i razočaranje neprestano smenjuju.

Kada se neizvesnost ponavlja godinama, organizam može postati osetljiviji na znake opasnosti. Čovek se navikava da predvidja, da bude spreman, da čak i u trenucima olakšanja ostavi deo pažnje za ono što bi moglo da podje naopako.

Ne zato što želi da živi u strahu.

Već zato što je dugo morao da računa na njega.

A kada veliki broj ljudi živi u takvoj neizvesnosti, posledice se mogu osetiti i u društvenoj svakodnevici.

U načinu na koji razgovaramo, reagujemo, doživljavamo sigurnost i prenosimo sopstvenu napetost jedni na druge.

I onda se okolnosti konačno promene.

Promena je stvarna. Radost zbog nje takodje. Ali iskustvo prethodnih godina ne nestaje istog trenutka.

Nije to nužno sumnja u budućnost. Ponekad je samo odjek prošlosti.

U nauci postoji izraz alostatsko opterećenje, kojim se opisuje fiziološka cena dugotrajnog prilagodjavanja stresu.

A postoji i jedna šira, društvena posledica o kojoj vredi razmišljati.

Koliko nam je postalo prirodno da budemo na oprezu? Koliko smo se navikli da odlažemo radost? Koliko smo puta, pokušavajući da zaštitimo sebe od novog razočaranja, nesvesno prenosili taj oprez i na druge?

Možda je upravo zato pred nama još jedan važan proces.

Ne da ponovo učimo da verujemo u promenu. U nju smo verovali i kada je bilo najteže.

Već da kroz drugačiju svakodnevicu polako prestanemo da živimo u stanju pripravnosti koje su prethodne godine od nas zahtevale.

Da sigurnost ne bude samo nešto što razumemo, već i nešto što osećamo.

Da mir prestane da bude neobičan.

Jer kada jedno društvo dugo živi u strahu, nije dovoljno da se promene okolnosti koje su ga stvarale.

Potrebno je vreme da ljudi prestanu da nose te okolnosti u sebi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #KolektivnaTrauma #PsihologijaDrustva #DugotrajniStres #OsecajSlobode

Continue Reading

KULTURA

NEJASNI DRHTAJI

Published

on

 

Kada se lampe pogasiše,
na njene usnule dojke
zažaren mesec leže.

Nejasni drhtaji
nevidljive sile probudiše.
Nebo se glasa…
Visoki mlazevi
zvezdanom beskraju
dojavu dadoše.

Zaljuljani zagrljaji
jutro sačekaše.

Ljiljana Skelić Vemić
/oktobar 2026./
Posebno ocenjena pesma na sajtu.💜

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ivanke Pavkovic Kajic ZEPCE..

Published

on

Danas sam osobno svjedočila vrlo neugodnoj situaciji na kolodvoru Žepče. Jedna gospođa putuje i ima povratnu kartu i prešla je na peron tad dolazi neki gospodin i isto prelazi tamo i razgovaraju o ogradi oko kolodvora tad izlazi dali radnica ili vlasnica pita što im smeta oni govore ograda i gospođa kaže nije fer da se nemože ući ja imam povratnu kartu a gospodin kaže kupit će kartu u busu.Ipak je on morao kupiti kartu tu i kaže ovo nema nigdje 2km uzeli mi za uslugu a kartu sam već platio.A toj gospođi je rekla da će se potruditi da ne uđe u bus,naravno ušla je i otišla ali tu se sad postavlja pitanje: zar se putnici koji imaju uredno kupljenu kartu trebaju bojati hoće li im biti dopušteno putovati? Smatram da svatko zaslužuje poštovanje,pristojan razgovor i korektan odnos,a ne prijetnje i ponižavanje.Ljudi nisu tu da se zastrašuje nego da se prema njima postupa ljudski i profesionalno.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba