Connect with us

Uncategorized

Iz rukopisaMraka Ljubica…O tome se ne smije šutjeti

Published

on

 

Jednom prilikom u emisiji Budnica mi je sugovornik, general HV i HVO-a, inače poznati hrvatski intelektualac rekao za drugog poznatog generala i ne toliko suptilnog intelektualca, osvrćući se na njegove prilično bjesumučne javne i kuloarske kampanje protiv sebe, da generalsku čast treba znati nositi u svim prilikama i uvijek.

Toga sam se tijekom ove prilično prljave i komunikacijski potpuno nejasne formalno izborne kampanje među Hrvatima u BiH, koja od prvog trenutka nema nikakve veze s izborom hrvatskog člana Predsjedništva, sjetio više puta slušajući što general Zdenko Lučić govori.

Problem mi je od prvog trenutks njegove kandidature s takvim javnim istupima činilo to, što bi baš on morao znati o kojem se generalu radilo i tko je poslao takvu istinitu i moralno obavezujuću javnu poruku, pa mi je bilo neshvatljivo da nikada nije čuo za tu mudrost, a još nevjerojatnije da upravo iz tako mudre blizine netko može toliko nisko pasti.

To se ne radi tek tako.

Ulog mora biti golem, jer Zdenko Lučić je godinama u krugovima kojima je pripadao relativno uspješno, bar javno, nosi generalsku čast.

Kakav je to ulog da se čovjek toliko blamira, svjestan da nikako neće moći da ne znam što postigne, popraviti takvu blamažu.

Njegova “kampanja” definitivno poziva ljude na razmišljanje i propitkivanje. On ništa o Draganu Čoviću nije morao i mogao otkrivati, ljudi su znali tko je Dragan Čović.

Izvlačenje njegovog “srpskog izvanbračnog podrijetla” pozivajući se na obavještajne kontakte u klimi neviđenih prljavština, kojima su baš zbog Lučićevoga ponašanja potpuno potisnuta u nebitnost pitanja statusa Hrvata u BiH i svedena na famoznu bitku protiv korupcije, ipak je dno dna, nešto što general nikada ne bi smio reći.

Drugo je pitanje, na koje se to Lučić obavještajne krugove poziva, čiji su i s kojim ciljem upravo sad “otkrivaju” te “podatke”, kad i ako im je u desetljetnim suparništvima s Draganom Čovićem to, makar i perverzno, moglo poslužiti. Ili, ako se radi o “hrvatskim obavještajcima”, očito s prošlošću iz komunističkog režima, jer su jedino oni mogli imati pristup svemu,.zašto tako “važnu” činjenicu nisu ranije otkrili?

Kao i mnoge druge.

Ovako, posve je očit pravac pokušaja kompromitacije Čovića zbog upornog i razumnog partnerstva sa Srbima u BiH, što jako smrdi na višegodišnje “pravaške politike” Hasanbegovića i sličnih s desnice u Hrvatskoj, a danas se uklapa u “strategiju” Frke Petešića.

Novoga bratstva s Bošnjacima!

Ni u jednoj opciji nikako sve to što Lučić javno pokušava ne mogu odgovarati ničemu hrvatskom, a ne može to sve biti toliko slučajno.

Toliko glup nije.

A nisu ni Hrvati još uvijek toliko zaluđeni.

Kao, Zdenku Lučiću dosadilo, nije više mogao gledati patnje hrvatskog naroda pod Čovićevim rukovodstvom, pa kao general s oslobodilačkim refleksom odlučio osloboditi svoj narod.

Dajte molim vas, kak’i Radić bi se sjetio bolje fore!

Pogledajmo malo ključan svehrvatski kontekst ovih izbora.

Činjenica je da se fokus javnosti usmjerio na Hrvate BiH nakon govora Josipa Dabre u Hrvatskom saboru, u kojemu je izgovorio bit stvari i bit hrvatske nacionalne politike a milijuni ljudi prihvatili s oduševljenjem.

Nakon toga smo svjedočili seriji nevjerojatnih događaja i proboja nepoznatih programa iz vrha vlasti, paničnom gušenju ideje hrvatskog suvereniteta, otvorenim lažima o interesu SAD prema pitanjima BiH, uz već postojeću antiameričku kampanju sa slijepim pristajanjem na političke kreacije Francuske, UK i Njemačke, usprkos serije višedesetljetnih očitih dokaza da su upravo te države bile sponzori političkog obespravljivanja Hrvata.

Dojam je da je Dabro pokrenuo lavinu, koja neće stati, bez obzira koliko se energije uložilo u gašenje i koliko se alternativnih opcija pokrenulo.

Silan trud državnog vrha, odnosno Plenkovića prije svih, je uložen u javno pranje i pospremanje pod tepih elaboracije Frke Petešića, rijetko viđenog javno objavljenog plana izdaje naroda i države, za što je poslužio otužni Penava.

Razvoj stvari s Lučićevom kampanjom opasno zloćudno podsjeća na tu “strategiju”, a nikako se šokantno priznanje krivnje za udruženi zločinački pothvat predsjednika Vlade HR Herceg Bosne, ne može izdvojiti iz općeg konteksta tih nevjerojatnih događaja u trenucima kad nakon trideset godina realno postoji šansa da se strgnu okovi s državnosti Hrvata u BiH.

Fascinantna je drskost i upornost kojom se odbijaju baš sve mogućnosti uskakanja u američki geopolitički vlak i sumanutog držanja za skute europskih država i administracija koje se i danas, kao i tijekom stotinu i više godina unazad, otvoreno izruguju Hrvatskoj.
Vladati se narodom može uz to što ljudi vide, ali oprati mozgove ljudima nitko ne može.

Mislim na “strateškog saveznika” Francusku.

Ovo što radi Zdenko Lučić nije politička kampanja za Predsjedništvo BiH, to je po svemu izvršenje puno opasnijega projekta, koji s podrijetlom Dragana Čovića, “srpstvom”, “komunjarstvom” i ne znam s čim sve ne, nema nikakve veze, izuzev moźda, ako je, koliko god bio grješan, zaprijeka realizaciji tih strategija.

Legenda o eliminaciji korupcije je priča za malu djecu, jer ni jednome akteru nije smetala godinama.

Od prvog trenutka sam tvrdio da se to što radi Lučić ne događa nasuprot interesima Zagreba, kojega Zagreba neka svatko sam prosudi.

Sve navedene “slučajnosti” pozivaju na razmišljanje i silno su uznemirujuće.

O tome se ne smije šutjeti.

Continue Reading

Uncategorized

Tjedni komentar: Miljenko Mida Prskalo i Rada Krivokapić Radonjić na zahtjev čitatelja “daleko” ispred drugih po portalskim pregledima

Published

on

TJEDNI KOMENTAR Što je Rada Krivokapić Radonjić u modnoj industriji, to je Miljenko Mida Prskalo u politici

581753 (pregleda)
0
Iskreno, tjedni komentari postali su svojevrstan brend u čitanju, pogotovo zato što se zna da sam dio tima svjedske modne dive iz Kotora, Rade Krivokapić Radonjić, koja je za svoj rad i inovacije u svijetu mode i dizajna dobila značajna međunarodna priznanja.
Ali danas neću o modi. Danas ću o politici.
Moda i politika imaju jednu zajedničku stvar – obje su, na svoj način, umijeće mogućega.
Ja nisam novinar. Ja sam samo svjedok vremena. A upravo me politika ovih dana odvela u rezidenciju Miljenka Mide Prskala. Nije to bio klasičan intervju. Više je to bilo jedno životno svjedočenje, razgovor čovjeka koji je kroz desetljeća prošao različite životne, političke i poslovne puteve.
Pitao sam ga: „Hoćemo li ovo snimati?“
Odgovorio je: „Ma ne treba. U kratkim crtama mi ispričaj, a ti pažljivo slušaj.“
I tako je počela priča.
Prezime Prskalo, kao i mnoga druga prezimena ovoga kraja, poput Penovića i Hrkaća, desetljećima je poznato na području Širokog Brijega. Neću sada ulaziti u to je li priča vezana uz Mokro, Ljuti, Brig ili neko drugo mjesto. Ono što je važno jest čovjek i njegov životni put.
Mida posebno govori o svom bratu Zdenku. Bili su gotovo istih godina, odrasli zajedno i bili vezani gotovo kao blizanci. A onda je 1987. godine stigla tragedija.
Zdenko je poginuo u nesreći u lovu na Čvrsnici, u Masnoj Luci. Imao je samo 21 godinu.
Nakon te tragedije Mida napušta Aluminij i obiteljsku kuću te odlazi u Njemačku, u Offenbach. Odlazi praktički u nepoznato, za posao koji je bio višestruko slabije plaćen od onoga što je imao u domovini. Radio je kod obitelji svoje tadašnje djevojke, koja će mu kasnije postati supruga.
Majčina rečenica ostala mu je zauvijek urezana u srce:
„Izgubila sam oba sina. Zdenko ode u grob, a Miljenko u tuđinu.“
OBITELJ – FAMILIE
Iza svakog čovjeka koji nešto postigne stoji i njegova obitelj. Kod Miljenka Mide Prskala ta je priča posebno snažna, jer se njegov život desetljećima odvijao između dvije domovine – one u kojoj je rođen i one u kojoj je izgradio svoj život.
Nakon odlaska u Njemačku, u Offenbach, Mida nije samo tražio posao i bolji život. Tamo je pronašao i životnu partnericu, kasnije suprugu, te zasnovao svoju obitelj. Od čovjeka koji je u Njemačku došao gotovo bez ičega, s vremenom je izgradio poslovni život, kuću, obitelj i krug ljudi koji su mu postali poput druge obitelji.
Njemačka mu je dala priliku, ali Široki Brijeg nikada nije izgubio svoje mjesto u njegovu srcu.
Danas, nakon gotovo četiri desetljeća života u iseljeništvu, Mida na obitelj gleda kao na najveće životno bogatstvo. Supruga Elizabeta, djeca i cijela obitelj bili su uz njega kroz poslovne uspone, teške trenutke, nesreću, oporavak i sve ono što život nosi.
Možda upravo zato riječ Familie za njega nema samo njemačko značenje. Ona predstavlja ljude koji su uz tebe kada nemaš ništa, koji ostaju kada je teško i koji se zajedno s tobom raduju svakom uspjehu.
Njegova obitelj danas je spoj Hercegovine i Njemačke – dva svijeta između kojih je Mida desetljećima gradio mostove.
I možda je upravo u tome najveća vrijednost njegova životnog puta: otišao je iz Širokog Brijega, ali Široki Brijeg nikada nije otišao iz njega.
Jer čovjek može promijeniti adresu, državu i posao.
Ali obitelj, korijeni i mjesto iz kojega je krenuo – to nosi sa sobom cijeli život.
U Njemačkoj Mida počinje graditi novi život. Otvara restoran i postaje poznat kao ugostitelj i poduzetnik. Ali posao nije bio jedina njegova priča.
Povezuje se s hrvatskim iseljeništvom, među ostalima s Tomislavom Čomom Naletilićem i Gojkom Bošnjakom. Kada dolazi vrijeme višestranačja i stvaranja novih političkih struktura, prema njegovu svjedočenju, stavlja se na raspolaganje političkim procesima i organiziranju Hrvata.
U političkom i društvenom djelovanju posebno se ističe kao jedan od utemeljitelja HDZ-a u Njemačkoj, dugogodišnji član Predsjedništva Hrvatskog svjetskog kongresa, a obnašao je i dužnost počasnog predsjednika Hrvatskog društva u Offenbachu.
To za njega nisu samo funkcije zapisane u biografiji. To su godine provedene među hrvatskim iseljeništvom, organiziranju ljudi, povezivanju domovine i iseljeništva te sudjelovanju u društvenom i političkom životu Hrvata u Njemačkoj.
Kasnije se vraća iz dijaspore i uključuje u aktivnosti vezane uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tijekom Domovinskog rata.
Prema njegovu svjedočenju, iz Njemačke je donosio i određenu tehničku opremu te pomagao ljudima koji su tada radili na komunikacijskim poslovima. Govori i o pokojnom Gojku Šušku, koji mu je, prema njegovim riječima, poručio:
„Imamo mi u Širokom takvih, ali nemamo ih u Frankfurtu. Vrati se jer si potreban.“
Kada danas Mida spomene „minhensku i frankfurtsku bojnu“, to treba razumjeti upravo onako kako je i rekao – slikovito i pomalo šaljivo.
Nisu to bile stvarne vojne bojne u klasičnom smislu te riječi. Bila je to priča o ljudima koji su živjeli u Njemačkoj, radili, organizirali se i na različite načine pomagali svome narodu.
Bilo je ljudi koji su od rata bježali, ali bilo je i mnogo onih iz iseljeništva koji su pomagali Hrvatskoj i Hercegovini – skupljali pomoć, organizirali ljude, slali opremu i novac, povezivali domovinu i iseljeništvo. Neki su se vraćali i bili izravno na bojištima.
Zato kada Mida kaže: „Da, bili smo bojne“, to je slikovit prikaz jedne generacije ljudi iz Frankfurta, Münchena i drugih europskih gradova koji nisu zaboravili svoj narod.
Mi koji smo tada živjeli u Njemačkoj nismo svi bili vojnici, ali mnogi smo na različite načine bili uključeni u pomaganje Hrvatskoj i Hercegovini. Neki su cijeli rat proveli na različitim bojištima, a drugi su služili svome narodu izvan njih.
Mida je upravo jedan od ljudi koji je taj most između iseljeništva i domovine živio osobno.
Nakon svega toga dogodila se i teška prometna nesreća, hospitalizacija i dug oporavak.
Za svoj angažman i doprinos dobio je Red hrvatskih vitezova dr. Franjo Tuđman.
Još prije svih kasnijih životnih i političkih događaja, nakon što je izašao iz vojske, Mida je želio nastaviti školovanje i studirati povijest. Zanimala ga je povijest hrvatskog naroda, ljudi i događaja koji su oblikovali prostor iz kojega je potekao.
Život ga je, međutim, odveo drugim putem. Umjesto fakultetskih klupa, otišao je u Njemačku, gdje je počeo graditi poslovni i obiteljski život. Ipak, zanimanje za povijest, politiku i hrvatsko pitanje nikada nije izgubio.
Nakon rata razmišljao je o povratku i ponovnom uključivanju u društveni život. Postaje predsjednik Hrvatskog kluba Zrinjski i, prema vlastitom svjedočenju, sudjeluje u nastojanjima da klub opstane.
Bio je i član Predsjedništva Hrvatskog svjetskog kongresa, a uključio se i u rad Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, na čijem je čelu bio prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović.
Šeparović za Mida nije bio samo prijatelj. Bio mu je, kako sam kaže, politički mentor i čovjek od kojega je mnogo učio.
Mida za svoje političke uzore posebno ističe Brunu i Zvonka Bušića te Miro Barišića. Govori i o ljudima koji su na njegov život ostavili poslovni i ljudski trag, među kojima ističe dr. Ćirila Zovku i pokojnog Jozu Bogdana.
Tu su i ljudi koje je kroz godine upoznao i s kojima je dijelio različite životne i političke trenutke – od Doris Pak i Mire Kovača do brojnih hrvatskih ljudi iz domovine i iseljeništva.
Mida za sebe ne govori da je visokoobrazovan čovjek. Ali smatra da je politički učio od ljudi koji su obilježili hrvatsku povijest. Upravo zato vjeruje da politika nije samo diploma, funkcija ili stranačka iskaznica, nego prije svega razumijevanje ljudi, vremena i okolnosti.
Posebno naglašava da čovjek koji drugačije misli ne mora biti neprijatelj.
„Hrvat koji drugačije misli za mene nije neprijatelj, nego brat.“
To je jedna od njegovih temeljnih političkih poruka.
Prema njegovu mišljenju, hrvatskoj politici potrebne su ozbiljne promjene, više pluralizma i organiziranija politička konkurencija. Smatra da stranke trebaju biti mjesto služenja narodu, a ne osobni interes pojedinaca.
Jedna od njegovih ideja jest i ograničavanje mandata političara, odnosno najviše dva četverogodišnja mandata za iste funkcije.
O Domovinskom ratu govori s posebnim pijetetom. Za njega je to svetinja i smatra da se žrtva ljudi koji su branili domovinu ne smije omalovažavati.
Posebno mjesto u njegovu razmišljanju ima i 19. rujna 1991., datum koji smatra važnim za hrvatsku političku povijest.
Danas, nakon četiri desetljeća života u iseljeništvu, Mida se ponovno vraća u Hercegovinu. Vratio se, kako kaže, jer Široki Brijeg i Hercegovinu nikada nije prestao doživljavati kao svoj prvi dom.
Ne želi, međutim, da ga se promatra samo kroz jednu stranku ili jednog političkog kandidata. Politiku, kako je objašnjava, vidi kao služenje ljudima.
Kada govori o aktualnim političkim odnosima i izboru kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naglašava da njegovi stavovi nisu osobni obračun ni s jednom osobom. O Darijani Filipović govori da protiv nje nema ništa osobno, ali iznosi svoje mišljenje o njezinu političkom iskustvu i referencama. Istodobno spominje Borjanu Krišto i njezino dosadašnje političko iskustvo.
To su njegovi politički stavovi i njegova procjena aktualnih odnosa.
A upravo je to možda i najvažnije u ovoj priči: čovjek može imati svoj stav, a da zbog toga drugoga ne mora smatrati neprijateljem.
Mida je kroz četiri desetljeća dijaspore upoznao mnogo ljudi, od običnih radnika i iseljenika do političara, poduzetnika i javnih osoba. Od mnogih je nešto naučio, s nekima se slagao, s nekima nije.
Ali jedno mu je ostalo isto – uvjerenje da čovjek ne smije zaboraviti odakle je krenuo.
Zato se danas ponovno vraća u Široki Brijeg.
Ne kao čovjek koji traži funkciju, nego kao čovjek koji želi govoriti, sudjelovati i biti dio vremena u kojem ponovno živi.
A ja i dalje ostajem pri onome s početka.
Nisam novinar. Samo sam svjedok vremena.
Svako vrijeme ima svoje ljude, svoje priče i svoje svjedoke. Miljenko Mida Prskalo očito je jedan od njih.
Ovo je tek jedan dio priče. Mnogo toga tek će se ispričati. Ovo je samo početak.
Autor objave Mladen Ljubić-Vajta

Tjedni komentar 2024… “Zauvijek si ostala u meni”

Published

on

697852(pregleda)

Knjiga o modnoj kreatorici Radi Krivokapić Radonjić je temelj zdravog prijateljstva. Zaprimili smo mnoge pohvale i pozitivne komentare za Tjedne komentare, ali iznenadila je pohvala iz Amerike za knjigu “Život, istina i put modne kreatorke Rade Krivokapić Radonjić”, prvi primjerak u književnosti gdje više književnika  piše knjigu, ne o događajima, niti o prošlosti, već o aktualnoj i nagrađenoj svjetskoj modnoj kreatorki, kako reče prva dama u građevini, Radenka Rada Šipovac:
“Kotoranka je to zaslužila.”Matica Hrvatska Tomislavgrad dodijelila nagradu za životno djelo Radi Krivokapić Radonjić – Centralna.ba
Nemam namjeru predstavljati eminentna književna imena, to neka čine drugi, a moram se pohvaliti da je knjiga uređivana na Cetinju u narodnoj biblioteci, gdje je nastao i “Gorski vijenac” zbog kojeg je na vrhu Lovćena Njegošu izgrađen spomenik. Bio je i vladika, ali spomenik mu je podignut kao književniku.
Naglasak je na karakteru i stručnosti modne dive, crnogorske vile i žene od autoriteta. Postali smo prijatelji iako se uživo nismo sreli, mogu kazati istinu, zauvijek si ostala u meni.

Da se vratim na razgovor sa Amerikankom… Ideja i realizacija tjednih komentara je moja, logično da je knjiga nastala iz ideje, ali ideja nema kopije… Modna kreatorica je opstala i ostala na modnoj sceni jer je modna industrija izazov 21. stoljeća. Rada je pokorila svjetsku modu i srušila mnoge životne barijere, koje su rijetki uspjeli  izdržati. To je prepoznao prof. umjetnosti i povijesti, predsjednik Matice Hrvatske  podružnice Tomislavgrad Mate Kelava. Jednostavno, stručnost nije zatajala bez razmišljanja je predložio i odobrio na kraju dodijelio nagradu za životno djelo. Modna kreatorica je spojila nespojivo… mašnu i kravatu, spojila u Kovlim. Znamo da je kravata hrvatski modni detalj i upravo modna kraljica preko mode gradi granice regionalne  povezanosti te MM portal u prepunoj dvorani prepoznaje medijsko marketinški detalj, otvara medijski regionalni marketinški prostor portalima zahvaljujući  modnoj ikoni Radi Krivokapić Radonjić.

Priznanje za Radu Krivokapić Radonjić/FOTO - Argument

Urednik : Mladen LJubić-Vajta tropolje.info

TJEDNI KOMENTAR – POKER ASOVA ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE U ZAGREBU

Published

on

373694((pregleda)

Iskreno, nekad se upitam — zašto se studira novinarstvo i koja je stvarna svrha tog studija? Ja, koji pišem tjedne komentare, nastojim pisati za čitatelje, a ne za pojedince ili naručitelje članaka. Novinarstvo bi trebalo biti glas naroda, ogledalo istine, a ne alat interesa.
Upravo zato želim otvoriti jednu novu ideju — poticaj mladim studentima novinarstva da istraže i pišu o našim istaknutim javnim osobama s prostora Zapadne Hercegovine koje su se uspjele snaći i izgraditi u Zagrebu. Njihov put bio je dug i trnovit, a mnogi su, u najtežim vremenima, kad se nije razmišljalo o osobnom uspjehu nego o stvaranju domovine, dali sve od sebe za Hrvatsku.
General Božo Kožul – Tigar i domoljub
Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?
Kao rođeni Širokobriježanin i branitelj, s ponosom izgovaram ime generala Hrvatske vojske Bože Kožula, savjetnika ministra obrane Ivana Anušića.
Božo Kožul rođen je 1970. godine u Ljutom  Docu. U hrvatsku policiju odlazi 1990., a od samih početaka pripadnik je legendarnih Tigrova. Cijeli rat proveo je na prvoj crti, a od 1997. do 2000. bio je zapovjednik 1. gardijske brigade „Tigrovi“.
Treba posebno istaknuti da je u najtežim trenucima dolazio u rodnu Hercegovinu i sudjelovao u obrani hrvatskih ognjišta. Danas, kao visoki dužnosnik Ministarstva obrane, ostao je jednostavan, dostupan i na raspolaganju svima – osobito braniteljima.
Hvala, generale, na svakoj žrtvi koju ste podnijeli za Domovinu!
Dr. Ante Barišić – liječnik i društveni djelatnik
Oftalmolog, Ante Barišić, dr.med. novi je predsjednik Akademske zajednice HDZ-a grada Zagreba "Ante Starčević"
Za razliku od generala Kožula, naš Posušak, dr. Ante Barišić, rođen 1973. u Mostaru, sin je jednog od utemeljitelja HDZ-a BiH.
Specijalist oftalmolog, član HDZ-a  i predsjednik Udruge Mostaraca u Zagrebu, dr. Barišić prepoznat je ne samo kao stručnjak u svojoj medicinskoj profesiji, nego i kao aktivan društveno-politički djelatnik
Vec sam spomenuo pokojneg Antina  oca dr Vjeku Barisica
Tri njegova sina danas su doktori — dokaz da obiteljske vrijednosti i predan rad donose plodove. Malo je Mostaraca ili Hercegovaca koji nisu čuli za pokojneg  dr.  Vjeku Barišića, čovjeka koji svoj ugled koristio u službi zajednice.

Prof. dr. Ivo Lučić – znanstvenik i ratnik
Ivo Lučić - Najnovije i najčitanije vijesti - Index.hr
Treći as iz naše županije je general HV-a, prof. dr. Ivo Lučić.
Jedan od utemeljitelja HDZ-a, bivši pomoćnik ministra obrane Herceg-Bosne i pomoćnik ravnatelja HIS-a RH, danas je rektor Sveučilišta za obranu i sigurnost u Zagrebu.
Lučić je povjesničar s bogatim iskustvom iz Domovinskog rata, čest gost javnih debata i autor brojnih tekstova o suvremenim hrvatskim pitanjima. On je svojim životom spojio znanost, domoljublje i služenje narodu.
Damir Zorić – kulturni čuvar hrvatskog identiteta
Zorić Damir - Synopsis book
Posljednji, ali ne i najmanje važan u našem „pokeru asova“, jest Damir Zorić, rođen 1960. u Grudama, aktualni predsjednik Matice hrvatske — najstarije i najvažnije kulturno-povijesne udruge Hrvata, osnovane 1842. godine.
Naslijediti akademika Miru Gavrana nije mala stvar. Zorić s ponosom i vizijom vodi Maticu hrvatsku, potičući kulturna događanja, nova stvaralačka djela i jačanje nacionalnog identiteta kroz kulturu.
Pouka… Svaki od spomenutih nosi svoju priču zanimljivu čitateljima, a ne samo vrijedan intervjua — o svakome bi se mogla napisati knjiga, i opet bi bilo premalo prostora za predstavljanje njihova djela i veličine.
Ovaj komentar neka bude uvod i poticaj mladim novinarima da istražuju, pišu i otkrivaju priče o ljudima koji su ostavili dubok trag – u Zagrebu, ali i u srcima svih Hercegovaca.
Mladen Ljubić-Vajta “Obilježena 33. obljetnice osnivanja Prve dragovoljačke postrojbe „Poskoci“ | MM Portal
Autor objave:Mladen LJubić-Vajta

ČESTITAMO POVODOM PREUZIMANJA DUŽNOSTI HRVATSKE ČLANICE PREDSJEDNIŠTVA BiH!

Published

on

124683(pregleda)

 

Zajednica žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ upućuje iskrene čestitke našoj počasnoj članici Darijani Filipović povodom službenog preuzimanja dužnosti hrvatske članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Njezin izbor i stupanje na ovu odgovornu dužnost predstavljaju važan trenutak, ali i veliku odgovornost prema hrvatskom narodu i svim građanima Bosne i Hercegovine.

Vjerujemo kako će svojim znanjem, iskustvom, predanošću i političkom odgovornošću nastaviti snažno zastupati načela ravnopravnosti hrvatskoga naroda, jačati političku stabilnost te doprinositi europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine.

Kao Zajednica žena ponosne smo na uspjeh naše počasne članice, koja svojim primjerom potvrđuje važnost sudjelovanja žena u političkom i javnom životu te njihovu sposobnost preuzimanja najodgovornijih dužnosti.

Uz želje za puno uspjeha, mudrosti i ustrajnosti u obnašanju ove časne i odgovorne dužnosti, želimo da njezin mandat bude obilježen konkretnim rezultatima, dijalogom i napretkom.

Sretno i uspješno u radu za dobrobit hrvatskoga naroda i Bosne i Hercegovine!

 

 

Continue Reading

Uncategorized

PETAR BARBARIĆ – MLADIĆ ČIJA JE ŽIVOTNA PRIČA OSTAVILA NEIZBRISIV TRAG U TRAVNIKU.

Published

on

 

Kada govorim o historiji našeg Travnika, posebno mjesto zauzima Petar Barbarić. Rođen je 1874. godine u Hercegovini, a svoj životni put nastavio je upravo u Travniku, gdje je svojim karakterom, skromnošću i vjerom ostavio dubok trag.

Nažalost, život mu je prerano prekinut 1897. godine, u samo 23. godini života. Danas njegovo ime nosi Katolički školski centar u Travniku, a njegovi posmrtni ostaci počivaju u crkvi sjemeništa.

Volim upoznavati i predstavljati ovakve priče jer Travnik nije samo grad bogate arhitekture i historije, već i grad ljudi čija imena zaslužuju da se pamte.

Continue Reading

Uncategorized

Iz rukopisa presedateljice Vjeca Ministara BIH Borjane Kristo..

Published

on

Večer „Una Notte Italiana” u Livnu protekla je u znaku talijanske tradicije, kulture, vrhunskih okusa i ugodnog druženja.

Zahvaljujem domaćinima, Hotelu Novitas, na srdačnom gostoprimstvu i večeri ispunjenoj lijepim susretima i posebnim ozračjem.

Lijepo je biti dio priče koja njeguje zajedništvo, prijateljstvo i zahvalnost.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba