Nakon uspješnih izdanja prethodnih godina, i ove godine u sklopu obilježavanja Dana općine Busovača održat će se omiljena Dječja utrka, koja će ponovno okupiti brojne mališane, njihove obitelji i sve ljubitelje sporta, igre i druženja.

Dječja utrka održat će se 16. kolovoza kod Hrvatskog doma u Busovači te će i ove godine biti jedan od najveselijih sadržaja obilježavanja Dana općine.

Utrka je namijenjena djeci od 5 do 14 godina, koja će se natjecati u više dobnih kategorija prilagođenih njihovom uzrastu. Za sve sudionike bit će osiguran besplatan startni paket, a organizatori pripremaju i brojna iznenađenja koja će ovaj dan učiniti još posebnijim.

Besplatne prijave bit će otvorene uskoro, a sve informacije o načinu prijave, satnici i programu bit će pravovremeno objavljene.

Već sada zabilježite 16. kolovoza u svojim kalendarima i pratite stranice organizatora, gdje uskoro donosimo više informacija o prijavama, programu i svemu što vas očekuje.

Organizatori: HKD „Napredak“ Busovača i udruga „Mladi zajedno“.

I POSLIJE TEBE OPET TI

Bio jedan cudan par.On markantan,tajnovitog pogleda koji je u njoj budio taj avanturisticki duh da se upusti da dokuci sve njegove skrivene i potisnute dijelove.Kad god bi ga pogledala imao bi onaj cudni pogled kao da joj zeli nesto reci.Ukoliko bi se kojim slucajem otvorio smatrao bi sebe slabim,jer odgoj i kuca u kojoj je rastao naucili su ga da se muskarcem samo smatra onaj koji stisne zube i kroz gura ne pitajuci kada je dosta.A ona sa druge strane zena ratnica…ratovala bi sa svakim tko bi ga pogresno pogledao.Nisu to bili glasni ratovi.Ti ratovi su se odvijali unutar nje.Nemocna da dopre do njega,a toliko jaka da osvoji cijeli svijet.Ona je imala posebnu harismu.Gdje god bi se pojavila osjetila bi se neka cudna energija.Nije bila osobito lijepa,imala je nesto neobjasnjivo u sebi sto je plijenilo paznju drugih,ali sebi je tada bila najljepsa.Zena je posebno seksipilna muskarcima kada ima svoj stav.U nju su bile mnoge oci uperene,
,a njene oci su samo trazile jedne.Te smedje okice.Kada bi se nasmijao imale bi takav sjaj.U njima se osjetio mir.Ni ona,a ni on nisu tome tada toliko pridavali paznje.Ona je bila premlada za nesto ozbiljno.Zivot ih je razdvojio svatko je morao poci svojim putem.On je imao dom,zenu i djecu.Ona fakultet…Svako je imao taj neki svoj svijet.Ostali su raja.Prihvatili su zivot kao da tako mora biti.Kontakt se izgubio bas onako kako je to i bilo napisano.Niko nikome nije smetao.Dok jedne veceri nije stigla poruka.Nesto mu je bas ona od svih zena jedina bila kojoj je mogao reci to sto ga je tada mucilo.Izasli su na kafu,ne sluteci da bi se ljubav mogla ponovno roditi.Pricao joj je o zeni sa suznim ocima.Razvod je tada bio neminovan za njih.Pogledala ga je tada i rekla mu da pokusa spasiti sve.Da nije kasno za izvinjenje.Dala mu je savijet kako da svoju zenu ponovno osvoji,ali on je tada bio ubijedjen da je kraj neminovan.Pozdravise se oni i opet otidjose svako na svoju stranu.Ona uplasena od cinjenice kada je njemu brak propao sta ce tek sa njenim sutra brakom biti.Smatrala je ona njega stamenim i cvrstim tada.Prolazili su mjeseci oni su se s vremena samo kao raja culi.Sve bi na tome ostalo.Zatim su poruke bile ucestalije cinilo se kao da je zavodi.Ona nije zeljela nista sa njim da ima sve dok se to ne rijesi izmedju njih.On sa druge strane ubijedjen da je zaljubljen krenuo je u bitku da je ponovno osvoji.Osvojio je on nju i zeleo je da njihova ljubav bude javna,ali ona nije htjela sve dok ne bude vidjela papire od razvoda.Vidjali su se kad god bi se za to ukazala prilika…Zatim je nastala tisina.Mobitel bi postao nedostupan,a njegovo prisustvo sve rjedje.Ostavio ju je.Udade se ona i objavi slike svoje stize joj poruka u kojoj je pisalo.I TI POZURILA.Suznih ociju ju je procitala i zavrsila bolno poglavlje svog zivota.On je dobio u medjuvremenu jos jednog sina.Njegova masta je bila bujna,jer je imao zamisao da jednim dupetom sjedi na dvije stolice dok je ona bila odlucna da sve to pusti.Zivot ih je uvijek iznova i iznova vracao jedno drugom.Kao da su jedno drugom imali jos dosta toga za reci,a nije im se dalo.Zivot ce vas uvijek i iznova dovoditi u situacije i pred ljude koji su vas slomili,kako bi vas uvijek i iznova podsjetio da ste jos uvijek ista budala,samo u malo starijem izdanju.Zasto vas zivot uvijek i iznova vraca da se sa jednom osobom srecete uvijek i iznova.Postoje u mozgu kodovi koji ostanu duboko u nama i ti kodovi se desifruju onog trenutka kada mozak dobije signal.To je nesto sto ostane duboko u nama urezano.Nekome to bude parfem,nekome to bude izgovorena rijec,neki sitni gest.Mozak pamti trenutke u kojima smo uzivali i sretni bili.Taj osjecaj ti ne mogu nadoknaditi druge osobe,jer se u tebi samo tada aktiviralo.Zato imate ljude koji se uvijek i iznova jedno drugom vracaju.Oni to ne mogu odmah prepoznati da su im se tada duse srele.Sudbine ljudske pisu posebne price,ali ono sto je najvaznije da neke price nikada ne zavrse…i poslije tebe opet ti…

Zoran Milanović ponovno igra svoju omiljenu igru u kojoj istovremeno želi sjediti u elitnom zapadnom klubu i glumiti neshvaćenog suverenističkog proroka. Njegova najnovija dosjetka sa sastanka s američkim generalom Grynkewichem – da je „Hrvatska solidarna, ali i štiti svoje interese“ – vrhunac je tog njegovog političkog oportunizma. Na domaćem terenu to neukom oku možda zvuči hrabro i državnički, ali u Bruxellesu i Washingtonu takva politika „malo unutra, malo vani“ ostavlja opasan trag nepouzdanosti.

Hrvatska je krvlju u Domovinskom ratu izborila pravo da bude za stolom gdje se donose odluke, a ne na meniju. Članstvo u NATO-u nije švedski stol s kojeg ćemo uzimati samo sigurnosne garancije kada nam to odgovara, a bježati od solidarnosti i preuzimanja odgovornosti kada zagusti, proglašavajući to „tuđim ratovima“. Ponašati se deklarativno saveznički, a u praksi opstruirati zajedničke obrambene napore, nije nikakva mudra zaštita nacionalnih interesa. To je izbjegavanje povijesne odgovornosti.

Milanovićevo uporno guranje glave u pijesak i teza da se mi moramo baviti isključivo svojim dvorištem i jugoistokom Europe pokazuje potpuno nerazumijevanje moderne geopolitike. Dok se lome globalne sfere utjecaja, pasivnost i soliranje malih država ne doživljavaju se kao mudrost, nego kao slabost i nedostatak kralježnice. Umjesto da Hrvatsku profilira kao čvrst i predvidljiv stup zapadne arhitekture, predsjednik nas svojom retorikom gura na marginu, u izolaciju gdje gubimo svaku pregovaračku moć.

Cijela ova predstava, naravno, nije skrojena za uši NATO-ovih generala, već isključivo za domaće biračko tijelo. Milanović beskrupulozno eksploatira prirodni strah građana od sukoba kako bi gradio vlastiti rejting i glumio jedinog „zaštitnika naroda“. No, ozbiljna država ne vodi vanjsku politiku na temelju populističkih parola i dnevnih anketa. Državnik mora imati viziju i hrabrost donositi teške odluke u sudbonosnim vremenima, a ne jeftinim populizmom ugrožavati dugoročni međunarodni položaj vlastite zemlje.