Connect with us

EKONOMIJA

LJUBIĆ: Postoji samo jedina trojka koja može stabilizirati i pokrenuti BiH

Published

9 mjeseci ago

on

Jedina trojka koja može stabilizirati i pokrenuti BiH je ona sastavljena od legitimnih predstavnika triju konstitutivnih naroda. Osvijestimo se i dogovorimo se – dok još imamo vremena

Piše: dr. Božo Ljubić predsjednika Glavnog vijeća HNS BiH

Obraćam vam se prvenstveno kao netko tko je svjedok i, u najvećem razdoblju tridesetogodišnje povijesti izgradnje daytonske BiH, akter političkih procesa. Obraćam vam se također kao predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora, institucije koja okuplja, predstavlja i artikulira političku volju gotovo cjelokupnog hrvatskog naroda, jednog od triju ustavotvornih i državotvornih naroda u BiH.

Bosna i Hercegovina suočena s eskalacijom političke krize

Bosna i Hercegovina suočava se s eskalacijom političke krize koja prijeti prijeći i u sigurnosnu. Zapravo, politička kriza u Bosni i Hercegovini permanentno je stanje još od raspada bivše države. Daytonski mirovni sporazum (DMS) zaustavio je rat i dao priliku Bosni i Hercegovini da izgradi samoodrživu državu na načelima konstitutivnosti i ravnopravnosti njezinih triju državotvornih naroda. Međutim, zbog intervencija u ustavni poredak i izborni proces od međunarodnih i domaćih aktera, vrlo kratko nakon Daytona, DMS-u nije ni dana šansa da pokaže svoj državotvorni potencijal. Ove intervencije su, bez obzira na namjere, osnažile srpske separatističke i bošnjačke unitarističke tendencije, a dodatno oslabile ionako neravnopravnu hrvatsku ustavnu poziciju.

Forte postojeće političke krize vezan je uz secesionističke odluke Vlade i Narodne skupštine entiteta Republika Srpska. Bez ikakve sumnje, ovo što danas poduzimaju institucije Republike Srpske, predsjednik, Vlada i Narodna skupština, udar je na ustavni, zakonski i pravni poredak Bosne i Hercegovine.

Kada se danas o Bosni i Hercegovini raspravlja u kontekstu secesionističkih akcija iz entiteta Republika Srpska, svi bismo u BiH, a posebice mi Hrvati, trebali biti jednako zabrinuti zbog udara na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, koji već desetljećima dolaze iz mainstream politike bošnjačkog političkog Sarajeva. Naime, unitaristička i centralizirajuća bošnjačka politika u prvom je redu pogubna za konstitutivnost, ravnopravnost i politički subjektivitet hrvatskog naroda u BiH. Imajući u vidi agresivni bošnjački unitarizam, vrlo je korisno, u ovom slučaju, naglasiti i analogiju s jugoslavenskim unitarizmom i srpskim etnonacionalizmom u bivšoj nam zajedničkoj državi. I Miloševićev režim pozivao se na (pro)jugoslavensko jedinstvo, nametao manjinskom narodu (Albancima) političke predstavnike i zagovarao izborni model “jedan čovjek, jedan glas”, zanemarujući tako ne samo postojanje i autonomiju pokrajina u Srbiji već i federalni karakter cijele tadašnje Jugoslavije. Tragičan ishod srpsko-jugoslavenske unitarističke agende svima u BiH i međunarodnoj zajednici trebao bi biti opomena, a ne uzor i inspiracija.

Je li moguće standardizirati i harmonizirati odnose u višenacionalnoj državi?

Postoje različiti koncepti i modeli u Europi i svijetu kako je to moguće, a oni se svode na dva koncepta, jedno je koncept konsocijacijske demokracije koji se obično definira kao institucionalni federalizam, a drugo je teritorijalni federalizam ili njihove kombinacije u različitim modalitetima.

Ustav iz Daytona temeljen je na konsocijacijskom konceptu “Daytonski Ustav je institucionalizirao glavne elemente klasičnog Lijphartova modela konsocijacijske demokracije u državi (nacionalna konsocijacija) i u Federaciji (regionalna konsocijacija)”… “Tako je Daytonski mirovni sporazum odredio oblik političkog sustava kojemu je potrebna politika akomodacije kao temeljni oblik interakcije triju konstitutivnih naroda, odnosno njihovih izborno legitimiranih elita”, kako piše Mirjana Kasapović. To podrazumijeva međusobno usklađivanje politika umjesto političkog mešetarenja i nadmudrivanja. To podrazumijeva legitimno političko predstavljanje umjesto nacionalnog preglasavanja. To podrazumijeva podjelu vlasti, zajedničko upravljanje, paritet i konsenzus umjesto dominacije. To nije ništa drugo nego politika akomodacije legitimnih predstavnika triju konstitutivnih naroda u BiH.

U svijetu, i još bliže u Europi, postoje uspješni primjeri funkcionalnih demokratskih višenacionalnih država ili višenacionalnih dijelova tih država koji su uspjeli na konceptu konsocijacijske demokracije, političkim sustavima temeljenim na politici akomodacije i konkordancije. Primjeri Belgije, Švicarske, Sjeverne Irske (unutar UK) ili Južnog Tirola (unutar Italije) to svjedoče. Nakon pokušaja većinskih Grka da ukinu tadašnje konsocijacijske aranžmane i realiziraju koncept “građanske države”, uslijedio je rat između ciparskih Turaka i ciparskih Grka, a Cipar se kao država podijelio na dva dijela. Kao u već navedenom primjeru srpsko-jugoslavenske unitarističke agende, i ovaj ciparski primjer trebao bi nam poslužiti kao opomena, a ne kao uzor i inspiracija.

Zašto su Švicarska, Belgija, Sjeverna Irska i Južni Tirol primjeri uspješne, a Bosna i Hercegovina neuspješne konsocijacije?

Zato što je u navedenim zemljama i regijama postojala, i još uvijek postoji, većinska podrška državnom uređenju na konceptu konsocijacijske demokracije, odnosno politici akomodacije (dogovor i međusobno usklađivanje), to jest, konkordancije (suglasnost/konsenzus).

Primjera radi, u Sjevernoj je Irskoj desetljećima trajao krvavi sukob između katoličke zajednice i protestantskih unionista u kojemu je ubijeno tri i pol tisuće ljudi. Na Veliki petak 10. travnja 1998. godine predstavnici sjevernoirskih katolika i protestanata te Velike Britanije i Republike Irske potpisali su sporazum temeljen na konsocijacijskim načelima. U Belfastu i ostatku Sjeverne Irske od tada vlada mir i provodi se politika akomodacije. Glavni razlog uspješnosti sjevernoirskog konsocijacijskog aranžmana nalazi se u činjenici, koju su potvrdila razna istraživanja, da je podrška konsocijacijskom uređenju na razini cijele Sjeverne Irske iznosila 72% – kod većinskih protestanata 63%, a kod manjinskih katolika čak 87%.

Koliko znam, u BiH takvo istraživanje nije provedeno, ali mogu pretpostaviti da bi kod Hrvata podrška bila iznad 95%, a kod Srba bih mogao očekivati iznad 50%. S obzirom na to da se svako spominjanje konsocijacijskog uređenja (iako su i DMS i Ustav BiH na njemu bazirani) kod političkih Bošnjaka doživljava kao podjela Bosne i Hercegovine, pretpostavljam kako je podrška Bošnjaka konsocijacijskom uređenju BiH marginalna, ispod 5%. U javnom prostoru ona se do sada mogla zamijetiti samo kod jako malog broja bošnjačkih intelektualaca, čiji je najglasniji i najhrabriji predstavnik Enver Kazaz.

Drugi je primjer vezan uz Belgiju, uspješnu demokratsku konsocijaciju sastavljenu od tri regije, (Flandrija, Valonija, Bruxelles) i tri zajednice (Valonci, Flamanci i Nijemci). Što se tiče Belgije, vrlo je indikativno i moje iskustvo. Dok se odvijala “povijesna sjednica” Doma naroda Federacije BiH 17. ožujka 2011. godine, na kojoj je počela uspostava vlasti onodobne “platforme”, bio sam, kao predsjednik HDZ-a 1990., na radnoj večeri u jednom restoranu u podnožju Koševske ulice u Sarajevu u društvu Wilfrieda Martensa, predsjednika Europske pučke stranke (EPP) i predstavnika ostalih stranaka iz BiH pridruženih EPP-u. Nakon što sam dobio vijest da je formirana vlast u Federaciji BiH bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, ljutit i ponižen upitao sam Martensa, koji je kao Flamanac, pripadnik većinske belgijske zajednice, bio višestruki belgijski premijer, što bi se dogodilo u Belgiji kada bi, primjerice, većinski Flamanci formirali vlast bez manjinskih Valonaca. – Belgija bi se raspala – odgovorio je Martens. BiH se nije raspala, jer i ne može, jer nikada nije ni bila istinski integrirana, a svoju cjelovitost može u najvećoj mjeri zahvaliti međunarodnoj zajednici kao najjačem kohezivnom čimbeniku.

Primjeri Sjeverne Irske i Belgije svjedoče da je moguće harmonizirati odnose u višenacionalnom društvu, stoga treba prestati širiti dezinformacije kako je konsocijacijsko uređenje iz Daytona luđačka košulja za BiH i ugledati se u pozitivne primjere konsocijacijskih modela i praksa, kojih u svijetu ima značajan broj. Tim više jer su i politološka teorija i politička praksa pokazale da konsocijacijski aranžmani imaju potencijal stabilizacije i harmonizacije složenih država, osobito u njihovu postkonfliktnom razdoblju.

Međutim, preduvjet za uspjeh konsocijacijskih aranžmana je da glavni društveni segmenti, u našem slučaju tri konstitutivna naroda, prihvate višenacionalni karakter države, odnosno da jedni drugima priznaju jednaka prava na Bosnu i Hercegovinu.

Kao samoodrživa država BiH je moguća jedino na temeljnim načelima Daytona, to jest kao država triju konstitutivnih državotvornih naroda, uz poštivanje ljudskih i građanskih prava i svih onih koji ne pripadaju jednom od triju konstitutivnih naroda.

Neporeciva je politička, ustavnopravna, logička i semantička istina da je konstitutivnost i ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba temeljno načelo, ne samo Ustava BiH nego i cjelokupnog Daytonskog mirovnog sporazuma. Odluka Ustavnog suda BiH U-5/98 (takozvana odluka o konstitutivnosti), kao i odluka U-23/14 (predmet “Ljubić”) izrijekom potvrđuju kako je konstitutivnost triju naroda izvornija od entiteta, odnosno kako su entiteti posljedica, tj. samo jedan od oblika institucionalizacije i operacionalizacije konstitutivnih prava triju naroda. Stoga je, u skladu s temeljnim načelom DMS-a i Ustava BiH, moguće i legitimno da se BiH sastoji od dva, tri ili pet entiteta, kao što je moguće i legitimno ukinuti postojeće entitete ako se legitimni predstavnici triju konstitutivnih naroda tako dogovore. Stoga je, u skladu s Ustavom BiH, sasvim legitimno zagovarati i federalnu jedinicu s hrvatskom većinom, tim više jer već postoje federalne jedinice sa srpskom (RS) i bošnjačkom većinom (FBiH). Ali je u potpunosti nelegitimno, antidaytonski i antiustavno, jednostrano, bez suglasnosti svih triju naroda provoditi bilo separatističku bilo unitarističku politiku.

Reforma Izbornog zakona prvi je i najvažniji korak

– Drugi su vidjeli što jest i upitali – zašto? Ja sam vidio što može biti i upitao – zašto ne? – govorio je Robert Fitzgerald Kennedy. Vođen tom logikom, zajedno sa svojim suradnicima, 2014. godine pokrenuo sam ustavnu tužbu na neustavnost Izbornog zakona BiH, koja se u prvom redu ogledala u činjenici da Hrvatima, kao najmalobrojnijem konstitutivnom narodu, Izbornim zakonom nije bilo mogućnosti izbora legitimnih političkih predstavnika. Ustavni sud BiH je svojim odlukom U-23/14, “odlukom o legitimnom političkom predstavljanju” iz 2016. (predmet “Ljubić”), proglasio Izborni zakon BiH neustavnim i naložio Parlamentarnoj skupštini BiH izmjene Zakona kako bi se svim konstitutivnim narodima omogućilo legitimno političko predstavljanje “na svim administrativno-političkim razinama” u skladu s Ustavom BiH. Presuda još nije provedena jer se tome protive politike većinskog naroda u BiH koje bi, poput ciparskih Grka, željele pravnim i političkim nasiljem ukinuti postojeće konsocijacijske aranžmane i tako uspostaviti “građansku državu”. Neka nam ciparski primjer bude opomena, a ne uzor i inspiracija.

Osvijestimo se i dogovorimo se!

Ako nekome od domaćih ili međunarodnih čimbenika nisu bila dovoljna sva dosadašnja upozorenja, nadam se da će događaj od 12. svibnja 2025. na obilježavanju Dana Vojske RS-a u vojarni Kozara biti dovoljno osvješćujući. Reforma vojske u BiH na sva je usta od domaćih i stranih aktera hvaljena kao najuspješnija od svih reformi, a vojska se isticala kao čimbenik stabilnosti BiH (kako kratkovidno). Dana 12. svibnja se, naime, vojska podijelila. Dodatnu opasnost za BiH predstavljaju tipovi u vlasti kao što je ministar MUP-a FBiH koji bi, umjesto trojice službenika SIPA-e, u Istočno Sarajevo poslao specijalnu jedinicu MUP-a FBiH da uhiti Dodika i ostale, kao i ministar obrane BiH koji bi navodno poslao bataljun vojne policije u vojarnu Kozara “samo da je znao da će se tamo pojaviti” Dodik i ostali.

Stabilnosti BiH ne pridonose (naprotiv) ni takozvane platforme “dvije trojke +”, koje pompozno najavljuju kako će pokrenuti BiH u smjeru stabilizacije, prosperiteta i europskih integracija. Zanemarujući, pritom, odnosno negirajući, ustavno pravo hrvatskog naroda da slobodno i samostalno bira vlastite legitimne političke predstavnike. Kako prozirno, kako licemjerno, kako amaterski, kako neprovedivo. Ne može BiH u Europu bez hrvatskog naroda kao njezina državotvornog konstitutivnog subjekta. Kao predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora i član Odbora Hrvatskog sabora za Hrvate izvan Republike Hrvatske s punom vjerodostojnošću tvrdim da Republika Hrvatska podržava europski put BiH, ali samo pod uvjetom poštivanja konstitutivnih nacionalnih prava hrvatskog naroda u BiH. Stoga je moja poruka – kao nekoga tko živi Bosnu i Hercegovinu više od 70 godina – novoosviještenim europejcima iz BiH i onim Europljanima koji ih podržavaju sljedeća: jedina trojka koja može stabilizirati i pokrenuti BiH je ona sastavljena od legitimnih predstavnika triju konstitutivnih naroda. Osvijestimo se i dogovorimo se – dok još imamo vremena!/HMS/

 

Preporučeno:

LJUBIĆ I VIDOVIĆ: Trojka se ponaša politički a ne državnički

LJUBIĆ: Schmidt nema potrebe nametati rješenja, jer su lideri vladajuće koalicije blizu dogovora

LJUBIĆ: Legitimno predstavljanje temeljno načelo Izbornog zakona BiH

Podijeli:

Related Topics:
Continue Reading

EKONOMIJA

PLENKOVIĆ REAKCIJOM NA DABRIN PRIJEDLOG DOVODI HDZ NA TANAK LED

Published

1 dan ago

on

20 veljače, 2026

By

 

Prilično je neočekivano ovakvo nesnalaženje Plenkovića i HDZ-a, prije svih potpredsjednika Vlade Bačića uz Plenkovića, nakon jučerašnjeg istupa Josipa Dabre pred medijima.

Čemu stvaranje atmosfere zavjere s vrha države i izazivanje golemog nepovjerenja nacije u svoj politički profil, na pitanjima zbog kojih bi upravo HDZ trebao biti zahvalan Dabri i Domovinskom pokretu, prigrliti te zahtjeve ne riskirajući antagonizne tzv. centrista s obzirom da su Dabrinu reakciju izazvali sami ti navodni antitotalitaristi i centristi, jer su Dabrini zahtjevi sami programski temelj državotvorne baštine HDZ-a?

Plenković nikakvim egzibicijama i retoričkim akrobacijama ne može lako ignorirati i odbiti Dabrin prijedlog, a da ne ispadne u javnosti – ljevičar, HDZ ljevica.

Dan ranije, uoči Dabrinog istupa i nervoznih Plenkovićevih reakcija, potpredsjednik Vlade Božinović je posve smireno reagirao na realno bezobrazan ultimatum slabijeg koalicijskog partnera Hrebaka i HSLS, koji je Pupovčevim standardnim načinom ultimativno a s realno marginalne pozicije postavio vladajućem HDZ-u i općoj javnosti neopoziv zahtjev. Božinović je bio svjestan da taj Hrebakov zahtjev upravo HDZ-u, a ne Domovinskom pokretu može izazvati ozbiljne probleme, a katastrofalne ukoliko Dabro reagira osmišljenom reakcijom.

Po svemu izgleda da jedini Boẓ̌inović u vrhu države ne podcjenjuje Dabru i DP.

Božinović je očito pravilno procjenio da na Hrebakov ultimatum s preciznim javnim i političkim udarom na zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabru, i Dabro, ali i Domovinski pokret moraju reagirati, da će sigurno reagirati, jer u protivnom postaju posve bezvrijedni i strateški mrtvi, te da njihovu reakciju ovoga tipa nitko neće adresirati na Hrebaja, nego na HDZ.

Ne znam je li Plenkoviću netko među suradnicima ili savjetnicima rekao, znao ili u konačnici smio reći da je opći stav ozbiljnih ljudi da Hrebak nije ništa uradio bez Plenkovićevog suglasja ili čak naloga, bez obzira bilo to tako ili ne.

Hrebak naime baš ničim u karijeri nije postigao politički subjektivitet, ni stranački, ni osobni pogotovo, da bi se s minimumom uvjerljivosti njegov udar na Dabru i DP, pogotovo njegov ultimatum Plenkoviću smio smatrati autentičnim političkim stavom.

To je prevladavajuća percepcija, kojoj je Plenković svojom reakcijom stavio točku na “i”.

Josip Dabro, očito uz suglasnost Ivana Penave i rukovodstva Domovinskog pokreta, je reagirao bez ultimativnosti prema bilo kome, ponudio Hrebaku, HSLS-u i kompletnoj koaliciji na čelu s Plenkovićevim HDZ-eom izrazito utemeljeno i odgovorno političko rješenje zalažući svoj mandat i politički status.

Mnoge promatrače su tom reakcijom iznenadili, ali i izazvali tsunami oduševljenja opće navionalne javnosti.

I očito šokirali mainstream.

Odmah želim naglasiti – potpuno realno, provedivo, a po reakcijama javnosti koje bi se mogle nazvati svojevrsnim referendumom – željeno, korisno i prihvatljivo rješenje.

Utoliko je neobična, komunikacijski čudna i ne naročito inteligentna bila reakcija Andreja Plenkovića, koji je uz naglasak da ne prihvaća ultimatume ni on, ni HDZ, ali tek nakon Dabrinog javnog prijedloga koji nikako nije moguće nazvati ultimatumom, iako uopće nije reagirao na stvarni Hrebakov ultimatum, pridodao da on osobno ne misli da je “ovo što je Dabro uradio slučajno i da će to ispitati”.

Začuđujuće je neinteligentan ovakav pristup, ali nije neočekivan nakon niza, ili nepromišljenih, ili osjećajem svevlašća potaknutih reakcija unazad nekoliko godina.

Plenković je ranije prolazio neokrznut zbog takvih istupa, no, baš sve što se događa u svijetu i u zemlji ukazuje na rubnu situaciju u kojoj pametni političari shvaćaju delikatnost svake javne riječi i postupka, pa je utoliko ovakva Plenkovićeva reakcija čudnija.

Nakon toga istupa Branko Bačić, poziva se na stavove Vijeća za suočavanje s ostavštinom totalitarnih i nedemokratskih režima, te naglašava kako on osobno nije za zabrane.

Gotovo je neshvatljiva prozirnost ovih istupa dvojice najviših funkcionera HDZ-a.

Prvo, Plenković koji nastoji tijekom čitave karijere, posebno na funkcijama predsjednika HDZ-a i već deset godina predsjednika Vlade sebe predstaviti kao ultimativnog antitotalirsta s izrazitim europejskim demokratskim profilom, nervozno otvoreno nastoji iza Dabrinog apsolutno antitotalitarističkog prijedloga koga upravo HDZ nikako ne bi smio odbiti, pronaći skrivenu namjeru ili neki, valjda opasni cilj.

Takva reakcija se jedino može tumačiti reakcijom vladara koji se osjeća ugroženim i kome je jedino bitna njegova pozicija.

Upravo takvu percepciju je baš Plenković više od ikoga morao izbjeći, a on ju je potvrdio bez da trepne i silno izložio i sebe, i stranku pogotovo.

S obzirom da je Plenkoviću svašta moguće prigovoriti, od čega najmanje nedostatak komunikacijske promišljenosti, ova reakcija više od bilo čega u njegovoj karijeri ukazuje na nevjerojatnu nervozu, a posljedično ga posve ŝtetno za njegov brižljivo njegovani profil doslovno dovodi u ravan ljevice, čak i ultraljevice, topeći mu kapital koji je stekao nedavnom reakcijom oko dočeka rukometaša.

Plenković se ovom reakcijom vraća na poziciju prikrivenog ljevičara na čelu stranke desnog centra, odnosno na politički profil i jednadžbu njegove ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja je do sada otkupljivala grijehe njegove ljevičarske politike i bila političko magare za batinanje kad gazda dođe na udar.

To je realno pogubno za HDZ.

Bačić tvrdi da je protiv zabrana dok DORH i policija postupaju protiv Dabre i pjevača, to govori u oči narodu iako stotine sličnih postupaka protiv “simpatizera NDH”, čak kad njihovo ponašanje nosi duboku simboliku Domovinskog rata, jasno ukazuju na to da Hrvatska ima i održava institut zabrana, ali samo jednoga oblika totalitarizma, i to čak u formi umjetno proglašenoga i realno štetnoga za hrvatski narod, s ozbiljnim elementima zatiranja nacionalne slobode.

Nitko živ odavno ne vjeruje HDZ-u da je protiv “svih totalitarizama”, što i pučkoškolci znaju, pa se u situaciji kad je Josip Dabro krajnje karakterno izložio svoj politički status pozivajući na državnu demonstraciju politika protiv totalitarizama, pozivanje na povjerenje koga nema s nastavkom progona “fašista” i “ustaŝa” uz golemu državnu potporu neokomunistima i antifašističkim promotorima komunističkih antivrijednosti, jedino moguće tumačiti kao provokaciju ili imbecilnost.

Pozivati se u ovom slučaju na Vijeće je odavno kompromitiran model, koga nitko normalan u Hrvatskoj odavno ne uzima kao ozbiljan argument ili uporište nekakve nacionalne politike, jer je upravo Plenković nebrojeno puta zlouporabio to Vijeće pozivajući se na zaključke kojih nije bilo, a ignorirajući tzv. Dokument dijaloga, koji vidi čuda, baš Josipu Dabri i Domovinskom pokretu daje za pravo potpuno legitimirajući njihove zahtjeve.

Reakcije HDZ-a, spomenute dvojice, su potpuno izjednačive u sadržajnom smislu s reakcijama s ljevice, gdje se pojavljuje primjerice povjesničar Neven Budak i tvrdi kako su Dabrini zahtjevi neustavni jer “nema dvojbe da je antifašizam ustavni temelj suvremene države”, što je teška laž koja se godinama koristi za poticanje neravnoteža u zemlji.

S istih pozicija istupa i karikaturalni političar Ranko Ostojić, neuka pseudorevolucionarna ideološka sirovina, a svemu daje javnu dimenziju još karikaturalniji portal Faktograf, navodni fackt checker, ponavljajući isto.

Nema sumnje da će ljevica ići isključivo u pravcu “zaštite ustavnosti” lažući kao i Tomašević i njegova skupina uvodeći zabrane, jer Ustav, te sve europske pravne i političke stečevine govore sasvim suprotno.
Njima je jedino preostala laž, jer ih Dabrini zahtjevi brišu s lica zemlje.

Zašto to demokršćanskom HDZ-u i stranci navodnog desnog centra ne odgovara?

Jedini odgovor je – jer se lažno predstavljaju.

Zbog toga je Plenković s ovakvom reakcijom ugazio u vrlo sklizak i neobranjiv teren, koji bi HDZ definitivno mogao politički trajno kompromitirati i pred narodom potpuno uništiti i onako odavno poljuljane ostatke državotvornosti.

Je li Plenković najavljenim pravcem “ispitivanja” pozadine Dabrinih namjera, Dabrinih zahtjeva koje bi svaki Hadezeovac ako drži do stranačke baštine i deklariranih načela odmah morao potpisati definitivno nakanio odvesti stranku na antifašističku ljevicu vidjet ćemo narednih dana, a pogotovo će biti zanimljivo gledati je li to moguće usprkos svojoj apsolutno odlučujućoj poziciji u stranci provesti bez turbulencija.
Plenković i HDZ nikada nisu bili pred ovako jasnim ispitom u kome nema manevarskog prostora nimalo.

Continue Reading

EKONOMIJA

UNDP i Sveučilište u Mostaru o novim modelima uključivanja studenata u razvojne programe

Published

5 dana ago

on

16 veljače, 2026

By

 

Na Sveučilište u Mostaru održan je sastanak s predstavnicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) – Selmom Osmanagić Agović, projektnom menadžericom i UNDP kontakt osobom za mlade, te Boženom Bohm Kaltak, voditeljicom Regionalnog ureda UNDP-a za Hercegovinu u Mostaru i programa Via Dinarica.
Predstavnice UNDP-a primila je prof. dr. sc. Mirjana Milićević, voditeljica Ureda za projekte Sveučilišta u Mostaru.
Svrha sastanka bila je razmatranje budućih potencijalnih oblika suradnje između UNDP-a i Sveučilišta u Mostaru, s posebnim naglaskom na uključivanje studenata i mladih u aktivnosti i programe koje UNDP provodi u Bosni i Hercegovini. Razgovarano je o mogućnostima povezivanja akademske zajednice i UNDP-a kroz zajedničke inicijative, projektne aktivnosti, stručne prakse, istraživačke projekte i programe usmjerene na održivi razvoj, zapošljavanje mladih i jačanje kapaciteta lokalnih zajednica.
Obje strane izrazile su spremnost za intenziviranje suradnje te razvoj konkretnih modela partnerstva koji će doprinijeti aktivnijem uključivanju mladih u procese društvenog i gospodarskog razvoja.

Continue Reading

EKONOMIJA

XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u Livnu: Snažna suradnja s RH i strateški razvoj BiH

Published

1 tjedan ago

on

13 veljače, 2026

By

Danas je u Livnu održan XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u izvršnoj vlasti s lokalnih i županijskih razina, na kojemu su sudjelovali načelnici, gradonačelnici te predsjednici županijskih vlada. Poseban doprinos raspravi dali su potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas te ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas.

U uvodnom dijelu predsjednik dr. Dragan Čović osvrnuo se na aktualnu političku situaciju, istaknuvši važnost zaštite ustavnih prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, osobito u kontekstu predstojećih izbora te je naglasio nužnost donošenja ključnih zakonskih rješenja u okviru europskih integracija. Također se osvrnuo na uspješnu i kontinuiranu suradnju s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske, izrazivši zahvalnost na potpori u zaštiti prava Hrvata te ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Ministar Butković i državni tajnik Milas predstavili su aktivnosti Vlade Republike Hrvatske usmjerene na potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, naglasivši pritom snažnu potporu projektima od strateške važnosti za hrvatski narod u BiH. U tom je kontekstu ministar Butković istaknuo potpisivanje Ugovora o financijskoj pomoći za izgradnju novog mosta preko Neretve u Čapljini te Ugovora o financiranju programa unaprjeđenja zračne povezanosti Grada Mostara. Ravnatelj Milas predstavio je buduće projekte Hrvatske matice iseljenika, s naglaskom na obrazovanje, kulturu i digitalnu povezanost iseljenih Hrvata, kao i daljnje jačanje suradnje s institucijama u BiH u cilju očuvanja kulturnog identiteta i zajedničke baštine.

Poseban naglasak stavljen je na aktivnosti Vlade Federacije BiH usmjerene potpori razvoju županija, općina i gradova, koje su predstavili predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, dopredsjednik Vlade FBiH i ministar financija Toni Kraljević te ministrica prometa i komunikacija u Vladi FBiH Andrijana Katić, istaknuvši ključne projekte i mjere usmjerene jačanju infrastrukturnog i gospodarskog razvoja te očuvanju fiskalne stabilnosti.

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo izvrsnu koordinaciju između institucija RH i Hrvata u BiH, naglasivši kako suradnja doprinosi razvoju infrastrukture, poljoprivrede i drugih ključnih područja te značajno doprinosi kvaliteti života hrvatskoga naroda u BiH, ističući zahvalnost Vladi RH i njezinim suradnicima. Također je istaknuo važnost izmjena Izbornog zakona kako bi se osigurala pravedna zastupljenost hrvatskoga naroda i spriječilo dugogodišnje biranje predstavnika protiv interesa Hrvata.

U svom obraćanju ministar Butković je istaknuo važnost infrastrukturnih i prometnih projekata te je naglasio važnost suradnje svih relevantnih institucija i ministarstava, ističući kako su izdvajanja Hrvatske od 2016. do 2026. porasla za 1300%, zahvaljujući suradnji predsjednika Čovića i predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.

Gradonačelnik Livna Darko Čondrić naglasio je važnost kontinuirane potpore Republike Hrvatske Hrvatima u BiH, na dobrobit svih žitelja BiH, podsjetivši na uspješnu suradnju s Uredom za Hrvate izvan RH, posebice na projektu izgradnje novog gradskog vrtića u Livnu. Također je istaknuo kako je otvoreno pitanje naknada za hidroakumulaciju Buško jezero, uz očekivanje skorog pronalaska rješenja.

Na koncu je istaknuto kako je nužno nastaviti usklađeno političko djelovanje za daljnji razvoj BiH i ubrzanje europskog puta zemlje, kao strateškog prioriteta za napredak svih njezinih žitelja.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba