Dana 18. rujna 1991. godine, u Studenim Vrilima kod Posušja, ubijen je hrvatski iseljenički aktivist, član Bugojanske skupine i časnik Hrvatske vojske Ludvig Pavlović.

“Poginuo” pod nerazjašnjenim okolnostima tokom sukoba s kolonom JNA u Studenim Vrilima, nedaleko od Posušja, pred početak rata u Bosni i Hercegovini.

Pavlović je rođen u Vitini kod Ljubuškog 10. travnja 1951. godine. Budući da mu je rođendan padao na dan osnivanja Hrvatske Države, vlasti su mu u matične knjige upisale 9. travnja, dok na krsnom listu stoji točan datum rođenja. Bio je prvo dijete u šesteročlanoj obitelji. Otac Slavko bio je satnik u Hrvatskim oružanim snagama, odnosno u Hrvatskoj vojsci. Nakon što je sredio vizu u njemačkom veleposlanstvu, sa 16 godina otišao je raditi u Njemačku, gdje je živio sa sestrama. Sa 17 godina povezao se s Hrvatskim revolucionarnim bratstvom, čije je sjedište bilo u Karlsruheu.

Bio je najmlađi član Bugojanske skupine, formirane s ciljem rušenja komunističkog režima nakon sloma Hrvatskog proljeća. Skupinu je činilo 19 pripadnika iz iseljeništva. Pavlović se, zajedno s ostatkom članova, pripremao u Austriji, a u Jugoslaviju su ušli 20. lipnja 1972. preko Dravograda. Teretnjakom koji je prevozio mineralnu vodu stigli su do Donjeg Vakufa.

Nakon ulaska u Jugoslaviju, više od dva mjeseca borili su se s Teritorijalnom obranom JNA, pričuvnom milicijom i civilnom zaštitom. U prvom sukobu poginuo je jedan član skupine, pa su se podijelili u dvije grupe s ciljem da pređu u Hrvatsku. Pavlović je s Vladom Miletićem, članom skupine, krenuo prema Livnu, no izdao ih je milicajac, Hrvat po narodnosti, kod kojeg su tražili vodu. Prilikom prelaska ceste za Grahovo upali su u zasjedu pričuvnog sastava milicije, u kojoj je Miletić poginuo, a Pavlović ranjen, zajedno s dvojicom milicajaca.

U toj akciji je uhićen, a u borbama je poginulo ukupno 15 pripadnika Bugojanske skupine. Preostala četvorica, uključujući Pavlovića, zarobljena su. Vojni sud u Sarajevu ga je, zajedno s ostalim pripadnicima skupine – Mirkom Vlasnovićem, Đurom Horvatom i Vejsilom Keškićem – osudio na smrt 21. prosinca 1972.

Njegova obitelj nije znala za njegove aktivnosti, niti za smrtnu kaznu. Zbog njegove maloljetnosti, kazna mu je smanjena na osam godina samice i dvanaest godina strogog zatvora. Preostala trojica članova skupine strijeljana su nakon presude. List Oslobođenje lažno je objavio fotografije ubijenih Pavlovića i Miletića.

Nakon toga, Pavlovićevu obitelj komunistički režim je sustavno maltretirao. Milicija i službenici SDS-a upadali su im u kuću i tukli ih. Tek 1973. Pavlovićev brat Iko od školskog kolege je doznao da mu je brat živ, a obitelj je dozvolu za posjet u Zenicu dobila tek 1974. Ipak, spriječili su ih da ga posjete u zatvoru. Njegov brat i otac sreli su se s njim tek 1976. Otac je više puta pretučen u zgradi Službe državne sigurnosti u Mostaru, zbog čega je 1980. preminuo.

Pavlovićev brat Iko je, pokušavajući spasiti oca, dobio udarac kundakom u glavu zbog kojeg su mu pukle glasnice kada je imao 16 godina. Kasnije su ga nastavili maltretirati i odvoditi u zgradu SDS-a. Zbog toga se s obitelji preselio u Njemačku. Pavlović je proveo sedam i pol godina u samici u Zenici, a zatim je premješten u Srijemsku Mitrovicu, gdje je ponovno završio u samici na osam mjeseci nakon tuče sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, kasnijim časnikom Vojske RS-a. Zatvorski upravitelj, Crnogorac po narodnosti, 1990. je od Pavlovićeve obitelji tražio 10 000 njemačkih maraka za premještaj Pavlovića u Lipovac u Hrvatskoj.

Novac je upravitelju dostavljen 2. studenoga, a Pavlović je privremeno pušten na slobodu 23. prosinca.

Nakon izbora u Hrvatskoj u svibnju 1990., svi zatvorenici s područja bivše Jugoslavije nastavili su služiti kaznu u svojim matičnim republikama, pa je Pavlović iz Mitrovice premješten u zatvor Lipovica.

U Lipovici sam s Pavlovićem, u njegovom jedinom intervjuu, razgovarao satima. Usput je ispričao kako je u zatvoru u Mitrovici pretukao Željka Ražnatovića Arkana.

“On je bio kriminalac, a ja nisam znao ono što znam danas, da je bio ubačen da provocira nas političke zatvorenike. Htio je biti ‘sobni starješina’, glavna faca među zatvorenicima. Jednog zatvorenika je maltretirao, a kad sam ga upozorio da to ne radi, okomio se na mene. Inače me je stalno promatrao, a tad nisam razmišljao da on zna tko sam ja. Znao sam da ne smijem izazivati incidente, ali krv u meni nije se mogla zaustaviti. Napadao je slabijeg od sebe, ponižavao i povlačio za uho, a kad je krenuo na mene razvalio sam mu nos tako da je krvario tri dana. Nos mu je nakon toga ostao kvrgav. Ako ga kad sretnete, pitajte ga zašto mu je nos nakrivo i tko mu je to napravio”, ispričao mi je Pavlović u listopadu 1990. u Lipovici.

Nakon što je pušten iz zatvora, Pavlović se vratio u svoje rodno selo. Ubrzo je ponovno završio u zatvoru u Lipovcu, ali je na Uskrs ponovno uvjetno pušten. Tada je u Vukovaru i Ravnom vladalo ratno stanje. Pavlović se odmah povezao s hrvatskim političkim vodstvom i Franjom Tuđmanom, koji je još 1970-ih surađivao s Hrvatskim revolucionarnim bratstvom, te je počeo organizirati obranu u Hercegovini. Njegov brat Iko, u suradnji s iseljeništvom u Njemačkoj, pakirao je oružje u pakete Crvenog križa i slao ih u Zagreb. U noći s 14. na 15. rujna Pavlović je sudjelovao u operaciji Zelena tabla – Mala bara u Pločama, gdje su hrvatske snage zaplijenile veliku količinu oružja JNA.

Pavlović je poginuo 18. rujna 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislavgrada i Posušja, tijekom kratkog okršaja s kolonom JNA. Prema riječima njegova brata, ubijen je jer se protivio prodaji oružja, smatrajući da ga treba dijeliti besplatno. Za njegovu smrt optužuje se kriminalna skupina iz Imotskog koju je predvodio Zlatko Katić. Planirao se vjenčati s Marinom, no ubrzo je stradao. Osam mjeseci nakon njegove pogibije, Marina je rodila njihova sina Ludviga.

Visoki časnik HVO-a, general Slavko Puljić, u razgovoru za suradnika časopisa Vojna povijest rekao je kako vjeruje da bi, da su Pavlović i još neki ljudi poput Božana Šimovića, Tvrtka Miloša i Tihomira Mišića ostali živi, tijek rata u Mostaru bio drugačiji te da se neki kasniji loši događaji nikada ne bi dogodili.

PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : Vojna Povijest, Tko je Ludvig Pavlović?, Domovinski Rat online, I Hercegovina info.