BUDIM TE
Iz snova nedosanjanih
probuditi te želim jako
S vjetrometina tegobnih za
sebe samo skloniti te želim
I ušuškati u srcu čeznutljivome
koje samo za tebe desetljećima bije jako
Budim te šapatom stihova
najnježnijim osjećajima protkanim
Koje samo za tebe
ljubavlju nepresušnom svakodnevno ispisujem
Al’ samo u mislima
iz kojih nikada ni budan izići nećeš….
(Mila Stanković)
JECAJ SREĆE
Ne daj boli
da prevlada
Ni ranjenim srcem
da tuga glasno poje
Suzama damare
raskvašene
Iz kaljuže
bremenite uzvisi
Dobrotom duše
potakni tračke
One sretne
što osamljeni
Žal nepresušni
neumorno tkaju
I iz svakoga
od njih
Izvuci
najhrabrije
Koji još suzama slanim
neokaljani ljubavnim bolnim potiho snuju….
(Mila Stanković)
