Connect with us

KULTURA

NAKON REZOLUCIJE HDZ-a I DP-a: Novo preglasavanje Hrvata u BiH na izborima ujesen otvorilo bi pitanje federalne jedinice

Published

on

Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo

Nakon višetjednih pregovora HDZ-a i Domovinskog pokreta usuglašena je Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava potvrdio je da je konačni tekst rezultat kompromisa među koalicijskim partnerima, ali i naglasio kako je najvažnije da je dokument usuglašen i upućen u saborsku proceduru, piše Večernji list BiH.

Mogući model

“Nakon nekoliko tjedana vrlo intenzivnih razgovora iznjedrili smo rezoluciju koja će se na dnevnom redu naći već u utorak”, poručio je Penava novinarima u Saboru. Naglasio je da je riječ o inicijativi Domovinskog pokreta, ali i o dokumentu koji u konačnom obliku predstavlja dogovor parlamentarne većine. Pritom je priznao da je DP tijekom pregovora odstupio od dijela svojih početnih prijedloga, ne želeći otkriti o kojim je formulacijama riječ. Penava je poručio da su kompromisi bili nužni, ali da oni ne umanjuju vrijednost dokumenta. “Zadovoljni smo postignutim i zahvaljujem svima koji su doprinijeli da imamo taj akt već sljedeći tjedan”, zaključio je. Najvažniji politički element ipak je ostao u tekstu. Rezolucija izrijekom navodi hrvatsku, odnosno treću izbornu jedinicu kao mogući model kojim bi se osiguralo da Hrvati u Bosni i Hercegovini sami biraju svoje političke predstavnike.

Upravo je zadržavanje te inicijative nakon usuglašavanja HDZ-a i DP-a ključno jer dokumentu daje težinu koja nadilazi deklarativnu potporu Hrvatima u BiH. U četiri navrata su bošnjački birači birali Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva, a u dva navrata su uz poticaj međunarodnih dužnosnika iz vlasti isključene ključne hrvatske političke stranke za koje je glasovalo više od 90 posto Hrvata. Nakon što bude usvojena u Hrvatskom saboru, rezolucija bi trebala postati službena smjernica za vođenje hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. Na nju će se Vlada, diplomacija i hrvatski predstavnici moći pozivati u razgovorima unutar Europske unije, NATO-a i drugih međunarodnih institucija. Time bi pitanje legitimnog političkog predstavljanja Hrvata trebalo postati trajniji dio hrvatske vanjske politike, a ne tema koja se otvara samo uoči izbora ili novih političkih kriza u BiH. Iz DP-a ističu da

Hrvatski sabor službeni dokument o položaju Hrvata u BiH nije donio punih osam godina, od deklaracije usvojene 2018., dok Europski parlament o stanju u toj zemlji raspravlja gotovo svake godine. Novu rezoluciju stoga smatraju snažnijom nadogradnjom prijašnjeg dokumenta i rezultatom svoje uloge u vladajućoj većini. U stranci navode i kako inicijativa u početku nije imala potporu drugih političkih aktera. Opisuju je kao svojevrsno “neželjeno dijete” koje je ipak došlo na svijet nakon što su koalicijski partneri uvjereni u važnost donošenja snažnijeg teksta. Naglašavaju i da je Herceg Bosna u dokumentu povijesno vrednovana kao ključan potez u obrani prostora s hrvatskom većinom te da se Hrvatska ne odriče ni njezina nasljeđa ni uloge Hrvatskog vijeća obrane.

Nije zaoštravanje

Posebno je važno što se preglasavanje Hrvata prvi put jasno naziva izbornim inženjeringom. Time se takva praksa više ne prikazuje kao slučajna posljedica složenoga izbornog sustava, nego kao politički obrazac u kojem brojniji narod presudno utječe na izbor predstavnika drugoga konstitutivnog naroda. Kritike prema kojima sada nije pravi trenutak za ovakav dokument, kako se navodno ne bi “iritirala” bošnjačka politička strana, teško mogu biti razlog za odustajanje od jasnog definiranja hrvatske politike. Upravo je sada trenutak u kojem Republika Hrvatska, kao članica Europske unije i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo.

Takav pristup nije zaoštravanje odnosa, nego jasno određivanje granica politički prihvatljivog ponašanja u državi utemeljenoj na ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. Izbjegavanje otvorenog razgovora zbog straha od reakcija samo bi dodatno učvrstilo postojeće stanje i ostavilo prostor za nastavak izbornog modela u kojem Hrvati ne mogu samostalno izabrati svoje legitimne predstavnike. Opći izbori u BiH 2026. godine zato će biti ključan politički test. Ako se ponovno dogodi da bošnjački birači presudno utječu na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, bit će teško tvrditi da je riječ o slučajnosti ili anomaliji sustava. Takav bi ishod potvrdio da sadašnji izborni okvir nije sposoban zajamčiti stvarnu jednakopravnost konstitutivnih naroda. U tom slučaju legitimirale bi se i druge inicijative za preuređenje Bosne i Hercegovine, uključujući hrvatsku federalnu jedinicu kao model institucionalne zaštite Hrvata. Za takvo rješenje bilo bi potrebno snažnije i sustavnije lobiranje među međunarodnim partnerima, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama, koje i dalje imaju ključnu ulogu u očuvanju i mogućoj nadogradnji daytonskog poretka.

www.abcportal.info

Facebook komentari

ABCPORTAL.info je news portal pokrenut idejom da u moru web portala i stranica na našem prostoru donese nešto drukčiji pristup odabiru informacija koje prezentiramo na našim stranicama.

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvola izdavača!

Kontaktirajte nas: info@abcportal.info

Posljednji članci

Continue Reading

KULTURA

MILJENKO MIDA PRSKALO… ZBOGOM, DRAGI PRIJATELJU, AKADEMIČE JOSIPE PEČARIĆU! 

Published

on

 

S tugom sam primio vijest o odlasku akademika Josipa Pečarića, istaknutog hrvatskog znanstvenika, intelektualca i domoljuba, čovjeka koji je svojim znanstvenim radom, knjigama i javnim istupima ostavio dubok trag u hrvatskom društvu.

Imao sam čast poznavati ga i zvati ga svojim prijateljem. Naše poznanstvo započelo je zahvaljujući našem pokojnom prijatelju prof. dr. sc. Zvonimiru Šeparoviću, predsjedniku Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta, kojemu smo obojica pripadali. To nas je zajedništvo povezivalo kroz ljubav prema hrvatskom narodu, poštovanje prema istini i brigu za hrvatsku budućnost.

Josip Pečarić bio je čovjek koji se nije bojao javno iznositi svoja uvjerenja, braniti svoje stavove i govoriti o temama koje je smatrao važnima za hrvatski narod i državu. Svojim znanstvenim opusom i javnim djelovanjem ostavio je iza sebe djelo koje će se još dugo proučavati i o kojem će se govoriti.

Odlaskom dragog prijatelja odlazi i dio jedne generacije ljudi koji su, svatko na svoj način, nosili teret svojih uvjerenja i odgovornosti prema hrvatskom narodu.

Dragi Josipe, hvala ti za prijateljstvo, razgovore i sve trenutke koje smo dijelili. Tvoj životni put i djelo ostat će dio hrvatske povijesti, a uspomena na tebe živjet će u srcima prijatelja koji su te poznavali i poštovali.

Neka te Gospodin primi u svoje kraljevstvo, a tvojoj obitelji podari snagu i utjehu u ovim teškim trenucima.

Počivaj u miru Božjem, dragi prijatelju!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

Continue Reading

KULTURA

NEKADA JE POTREBNO VIŠE VREMENA DA PRESTANEMO DA SE PLAŠIMO NEGO DA PRESTANE ONO ČEGA SMO SE PLAŠILI.

Published

on

 

A šta kada se to ne dogadja samo jednom čoveku, već velikom delu jednog društva?

Postoji nešto neobično u trenutku kada se konačno dogodi ono što smo toliko dugo čekali.

Radost je stvarna. Olakšanje takodje. A ipak, ispod svega toga može ostati napetost koju ne umemo sasvim da objasnimo.

Kao da je nešto u nama još uvek na oprezu.

Jer godine provedene u neizvesnosti nisu samo vreme koje je prošlo. One postaju deo načina na koji živimo, razmišljamo i očekujemo ono što dolazi.

Godine tokom kojih su se smenjivali strah i nada, obećanja i razočaranja. Trenuci u kojima smo verovali da je promena blizu i oni u kojima smo se pitali koliko još možemo da izdržimo.

I upravo tu postoji jedan psihološki mehanizam koji zaslužuje pažnju.

U psihologiji se govori o trauma bondingu, traumatskom vezivanju, koje može nastati u odnosima sa neravnotežom moći, kada se povredjivanje smenjuje sa povremenim olakšanjem, obećanjima ili nagradama.

Društvo, naravno, nije jedna osoba, niti svi njegovi članovi prolaze kroz isto iskustvo. Ali u dugotrajnom smenjivanju straha, nade i olakšanja možemo prepoznati obrazac koji pomaže da razumemo zašto neizvesnost ostavlja trag i kada okolnosti počnu da se menjaju.

Jer ono što takvo iskustvo može ostaviti u ljudima nije samo sećanje.

Naš organizam reaguje na ono što doživljavamo kao pretnju. Adrenalin nas priprema za reakciju, kortizol učestvuje u odgovoru na stres, dok dopamin ima važnu ulogu u iščekivanju nagrade i olakšanja, naročito kada se nada i razočaranje neprestano smenjuju.

Kada se neizvesnost ponavlja godinama, organizam može postati osetljiviji na znake opasnosti. Čovek se navikava da predvidja, da bude spreman, da čak i u trenucima olakšanja ostavi deo pažnje za ono što bi moglo da podje naopako.

Ne zato što želi da živi u strahu.

Već zato što je dugo morao da računa na njega.

A kada veliki broj ljudi živi u takvoj neizvesnosti, posledice se mogu osetiti i u društvenoj svakodnevici.

U načinu na koji razgovaramo, reagujemo, doživljavamo sigurnost i prenosimo sopstvenu napetost jedni na druge.

I onda se okolnosti konačno promene.

Promena je stvarna. Radost zbog nje takodje. Ali iskustvo prethodnih godina ne nestaje istog trenutka.

Nije to nužno sumnja u budućnost. Ponekad je samo odjek prošlosti.

U nauci postoji izraz alostatsko opterećenje, kojim se opisuje fiziološka cena dugotrajnog prilagodjavanja stresu.

A postoji i jedna šira, društvena posledica o kojoj vredi razmišljati.

Koliko nam je postalo prirodno da budemo na oprezu? Koliko smo se navikli da odlažemo radost? Koliko smo puta, pokušavajući da zaštitimo sebe od novog razočaranja, nesvesno prenosili taj oprez i na druge?

Možda je upravo zato pred nama još jedan važan proces.

Ne da ponovo učimo da verujemo u promenu. U nju smo verovali i kada je bilo najteže.

Već da kroz drugačiju svakodnevicu polako prestanemo da živimo u stanju pripravnosti koje su prethodne godine od nas zahtevale.

Da sigurnost ne bude samo nešto što razumemo, već i nešto što osećamo.

Da mir prestane da bude neobičan.

Jer kada jedno društvo dugo živi u strahu, nije dovoljno da se promene okolnosti koje su ga stvarale.

Potrebno je vreme da ljudi prestanu da nose te okolnosti u sebi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #KolektivnaTrauma #PsihologijaDrustva #DugotrajniStres #OsecajSlobode

Continue Reading

KULTURA

NEJASNI DRHTAJI

Published

on

 

Kada se lampe pogasiše,
na njene usnule dojke
zažaren mesec leže.

Nejasni drhtaji
nevidljive sile probudiše.
Nebo se glasa…
Visoki mlazevi
zvezdanom beskraju
dojavu dadoše.

Zaljuljani zagrljaji
jutro sačekaše.

Ljiljana Skelić Vemić
/oktobar 2026./
Posebno ocenjena pesma na sajtu.💜

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba