Široki Brijeg, 7. veljače 2026. (Lucijana Kožul) – Danas, 7. veljače, prigodnim molitvenim programom obilježena je 81. obljetnica partizanskog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, od kojih su sada njih 50 sluge Božje. Godine 1945. dogodio se neviđeni zločin u Hercegovini kada su partizani bez ikakvog suda ubili 12-oricu franjevaca koje su pronašli u samostanu na Širokom Brijegu. Iz zbornice su ih jednog po jednog vodili do ratnog skloništa gdje su ih ubili a potom i zapalili. Samo za nekoliko dana, koliko je partizanima trebalo da pregaze Široki Brijeg, napravili su 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. Bio je to uvod za ubojstvo mnogih drugih nevinih franjevaca u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i drugim mjestima. Dvojica fratara od njih 66 ubijeni su prije 1945., a ostala 64-orica ubijeni su od siječnja pa do kolovoza 1945. Za vrijeme Drugoga svj. rata i poraća iz općine Široki Brijeg ubijeno je 2.189 osoba, iz Županije zapadnohercegovačke 7.151 a iz Hercegovine preko 20.000 osoba.
Molitveni program počeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Molitvu je predvodio gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. U njoj su sudjelovali i framaši, njih 66, u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca. Svaki framaš nosio je duksericu s likom jednog ubijenog franjevca, a na leđima je pisalo ime franjevca i broj godina koliko ih je imao u trenutku smrti. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih i mjesta gdje su ubijeni čitali su trećari.
SVETU MISU PREDVODIO PROVINCIJAL FRA JOZO GRBEŠ
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo Grbeš, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih franjevaca i svećenika. Pjevanje na misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
Fra Jozo se u propovijedi dotakao najvažnijih tema ljudskog postojanja: teme istine, teme slobode i prošlosti, Krista i kršćanstva, sv. Franje i franjevaca, ljubavi i memorije. »U vremenima socijalnih previranja, medijskih manipulacija, bombastičnih vijesti, više je nego vidljiva jedna žrtva: Istina. Iako nju svi spominju, malo ih je koji nju zaista traže. Njezino traženje je bolno, susret s njom je mučan, ali rađa svjetlom duše. Oni koji su je spremni tražiti, oni postaju slobodni… Upravo na slobodi je kršćanstvo najljepše utemeljeno kada čujemo Krista koji svim izliječenima, oslobođenima kaže: “Sinko moj, grijesi su ti oprošteni… nemoj više griješiti!” (Usp. Mk 2,5, Iv 8,11). Drugim riječima: budi slobodan od prošloga! O, kako je sloboda u priči istine važna! Ta “ne može se željeti sloboda bez prihvaćanja odgovornosti za vlastitu prošlost.” (Edith Stein). Mnogim ljudima prošlost je teret, ogromna stijena na leđima života, umjesto da bude učiteljica mudrosti koja “može postati izvor snage, a ne teret”. (H. Nouwen). Prošlost može zarobiti ili poučiti. Može raniti ili naučiti nas milosrđu. Može se nijekati ili otkupiti. Izbor je jasan. Pitanje je samo tko nam pomaže birati! … Mi, dok se sjećamo naše braće, dok hodimo u sjeni njihove nevinosti, dok želimo biti svjedoci istine za pravdu i svjedoci slobode za milosrđe, ovdje na njihovim grobovima i u memoriji patnje želimo da u nama raste spoznaja kako smo pozvani biti sol zemlje, sol koja čuva od propadanja i zaborava i kako smo pozvani biti svjetlo svakoj duši, svjetlo istine koja razumije. O, kako je mučna ta povijest: 550 ubijenih svećenika u jednom malom narodu. Njih 66 u jednoj maloj franjevačkoj provinciji Hercegovine. Njih 13 u jednoj maloj biskupiji Hercegovine. Više je to nego u svim većim narodima Europe. Osim njih ubijena je većina hrvatskih katoličkih intelektualaca. Njih na tisuće! Još se narod od toga zla nije oporavio. Vidi se to jako dobro i danas nakon 80 godina. Iako zlo misli da ima posljednji sud, već je veliki, blaženi hrvatski nadbiskup Stepinac “hrabro pred komunističkim sudom u Zagrebu 3. listopada 1946. poručio jugokomunistima: ‘Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike! Narod vam to ne će nikada zaboraviti! U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice koje im imputirate.’” I narod nije zaboravio! Zato smo mi ovdje: mijenjati ono što nije dobro! Dragi prijatelji, u svakome od nas postoji potencijal za mijenjanje. Svatko od nas može prekinuti lanac zla, lanac nevolje, lanac laži, lanac mržnje, lanac tuge. Svatko od nas može izabrati put koji kaže: Bol te može oblikovati, ali te ne mora definirati. Pozvani smo učiniti ovo mistično mjesto koje zovemo Široki Brijeg učionicom mudrosti, mjestom istine koje prekida svaki lanac svake laži, mjestom ljubavi znajući da smo dio velike priče, velike povijesti svjedoka koji su temelj boljega svijeta«, riječi su provincijala fra Joze.
NEKOLIKO RIJEČI VIKARA HERCEGOVAČKIH BISKUPIJA
Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo te prenio pozdrave i blagoslov biskupa mons. Petra Palića. »Ovih dana, a posebice danas, u molitvama preporučujemo duše naše pokojne braće, njih 66, stradalih u Drugome svjetskom ratu. Trenutačno je (veljača 2026.), prema biskupovu dekretu, na dušobrižničke službe u Hercegovini raspoređeno 87 svećenika franjevaca (ako sam nekoga zaboravio, neka oprosti!). Može se zaključiti da je u Drugome svj. ratu stradao onoliki broj svećenika-redovnika koliki je, s obzirom na današnje okolnosti, potreban ocu provincijalu za dušobrižničko djelovanje franjevaca na području Mostarsko-duvanjske biskupije. Strašno! To je samo jedan žalostan statistički podatak koji nas opominje danas, na 81. obljetnicu stradanja ovih Božjih ljudi, te da nikada ne zaboravimo poziv koji odjekuje kroz cijelo Sveto pismo: “Pazi da ne zaboraviš!” (Pnz 8,11) … Braćo i sestre, ključno je očuvati sjećanje na događaje koji su se zbili za vrijeme Drugoga svj. rata u Hercegovini. Svake se godine okupljamo na Širokome Brijegu i slavimo euharistijski spomen-čin, koji nije samo sjećanje na prošli događaj, nego je uprisutnjenje Kristove žrtve, prinesene iz ljubavi prema ljudima, u eshatološkoj perspektivi. Euharistija je ono što vremenitosti daje konačan smisao, jer ona objedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, jer ljubav nikad ne prestaje (1 Kor 13,8).«
Gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić uputio je prigodne riječi i zahvale. »U četvrtom općem predslovlju rimskog misala molimo ovako: “Po našim hvalospjevima Ti ne bivaš veći, nego mi stječemo milost spasenja.” Tom nas istinom, braćo i sestre, Crkva danas iznova poučava dok stojimo pred otajstvom sjećanja ali i molitve, obilježavajući 81. obljetnicu ubojstva naše braće fratara. Naša hvala danas ne uzdiže one koji su već u Božjoj blizini, niti ona može vratiti one koji su nasilno otrgnuti iz ovog svijeta. Ali naša hvala nas mijenja, ona nas oblikuje. Naši mučenici ostaju svjedoci jednog teškog i tamnog vremena, ali još više postaju poticaj za naš svakodnevni život, postaju poziv na vjernost, postaju hrabrost i postaju ustrajnost u dobru.«
Svake godine sve veći broj vjernika pohodi Široki Brijeg na dan obljetnice pobijenih franjevaca ili Širokobriških mučenika, kako ih puk zove. Tako su ove godine trećari iz Brotnja, iz Čitluka, Gradnića, Međugorja i Čerina hodočastili na Široki Brijeg, neki autobusima a neki i pješice. Na obljetnici je sudjelovao i OMH iz Splita i Zajednica branitelja Gojko Šušak HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije, njih 80-ak s vođom puta Željkom Pleićem.
Da se ubijeni hercegovački franjevci ne štuju samo na ovim našim područjima dokazuje i ova vijest. Na inicijativu lokalnih katolika, svake prve subote u mjesecu katolici Hrvati i Australci okupljaju se na javnu molitvu krunice ispred Katedrale svetog Patrika u Melbourneu. Ovoga puta molitva je bila posebno posvećena širokobriješkim franjevcima mučenicima. Organizatori su dijelili letke na engleskom jeziku na kojima je ukratko predstavljena tragedija Širokog Brijega i stradanje hercegovačkih franjevaca s ciljem da se i australski katolici upoznaju s ovim povijesnim događajem.
Dario Pušić, predsjednik SRK Zrinjski, novi je predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine.
Na izvanrednoj sjednici Skupštine Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine, održanoj u Mostaru, usvojene su ostavke trojice članova dosadašnjeg Upravnog odbora te su imenovana nova rukovodeća tijela Saveza.
Skupština je prihvatila ostavke Slobodana Zadre, Zorana Trline i Harisa Galijaševića, a za nove članove Upravnog odbora imenovani su Kornelija Leko, Mateo Rodin i Faruk Halilbegović.
Dosadašnji član Upravnog odbora Dario Pušić preuzeo je funkciju predsjednika Upravnog odbora RSBiH, naslijedivši Slobodana Zadru.
Na sjednici se raspravljalo i o dopisu Europske rukometne federacije (EHF), nakon čega je usvojen zaključak o formiranju Komisije za izmjene i dopune Statuta.
U Komisiju su imenovani Andrej Obradović, Ante Rašić i Haris Fidahić, a rok za dostavu prijedloga izmjena Statuta je 1. svibnja 2026. godine, priopćeno je iz SRK Zrinjski.
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu proslavio je Dan fakulteta u srijedu 11. ožujka svečanom sjednicom u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Široki Brijeg
Nakon uvodne molitve i himne „Lijepa naša Domovino“, pozdrav je uputio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak. Pozdravio je velikog kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu, zagrebačkog pomoćnog biskupa Vladu Razuma, varaždinskog biskupa Božu Radoša, administratora Zagrebačko-ljubljanske Mitropolije SPC-a episkopa Kirila Bojovića, rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepana Lakušića, dekane i prodekane fakultetâ Sveučilišta u Zagrebu te ostale goste.
Kutleša: Teologija mora ostati služenje Logosu
Uslijedio je govor velikog kancelara zagrebačkog KBF-a nadbiskupa Dražena Kutleše koji je istaknuo pitanje „svrhe i značenja teološkoga fakulteta danas, u vremenu dubokih kulturnih i antropoloških previranja i to upravo u krilu jednoga javnog sveučilišta.“
Govoreći o ulomku iz Ivanova evanđelja pojasnio je da u središtu kršćanske vjere stoji Logos – smisao, mudrost, razum; što znači da „Bog nije neprijatelj razuma, nego njegov izvor i ispunjenje. Teologija, ako želi ostati kršćanska, mora ostati ‘logična’ u najdubljem, biblijskom smislu. Mora biti služenje Logosu koji se objavio u Kristu.“
Poručio je da „Katolički bogoslovni fakultet mora ostati mjesto integracije znanja. U svijetu specijalizacije znanosti, teologija je pozvana integrirati spoznaje vodeći dijalog s filozofijom, prirodnim, društvenim i drugim humanističkim znanostima kako bi razumu otvorila prostor prema onome ‘više’: prema pitanju zašto, a ne samo kako; prema pitanju smisla, a ne samo funkcije.“
Nadbiskup je studentima poručio: „Bog vas je pozvao da studirajući oblikujete svoj razum i svoje srce. Ne bojte se postavljati pa i teška pitanja. Teologija se ne boji pitanja jer vjeruje da je istina konačno osoba, Isus Krist, i da istini ništa nije tuđe. Nemojte se zadovoljiti površnim odgovorima, ni brzim ideološkim rješenjima. I zapamtite, ovaj vas fakultet ne priprema samo za diplome i titule, nego za služenje: služenje oltaru, bolesniku, djetetu, obitelji, siromahu, tražitelju smisla, razočaranome čovjeku koji se možda nikada neće usuditi prijeći prag crkve, ali će sresti vas na radnome mjestu, u školi, u medijima.“
Poruke rektora i akademske zajednice
Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepan Lakušić uputio je također svoje pozdrave i čestitke povodom Dana KBF-a. Rekavši da je Sveučilište u Zagrebu najveća i najstarija visokoobrazovna institucija u Republici Hrvatskoj u čijem sastavu djeluju 34 sastavnice, istaknuo je da Katolički bogoslovni fakultet u njemu ima posebno značenje.
Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić obratio se okupljenima rekavši da „ovaj dan nije samo prigoda za svečano okupljanje, nego i trenutak zahvalnosti za bogatu tradiciju, znanstveni rad i odgojno poslanje koje ovaj fakultet već stoljećima ostvaruje u životu Crkve i hrvatskog društva. (…) On i danas, kada je u mnoštvu izazova i kušnji sve više potrebna akademska odvažnost i hrabrost, prepoznaje i živi svoje poslanje da bismo zajedno sa znanstvenim i tehničkim napretkom mogli rasti kao osobe i kao društvena zajednica.“
Zahvalio je profesorima i djelatnicima koji „svojim predanim radom prenose znanja, ali i svjedoče vrijednosti koje nadilaze same akademske okvire.“
Nagrade dvojici franjevaca iz Hercegovine
Nakon dekanovog izvješća o životu i radu KBF-a u protekloj akademskoj godini, dodijeljene su nagrade studentima, profesorima, djelatnicima i suradnicima Fakulteta, a među nagrađenima su bila i dvojica franjevaca iz Hercegovine.
Fra Lucijan Zeljko iz Širokog Brijega, student je pete godine Filozofsko-teološkog studija, a dobio je dekanovu nagradu za najbolji uspjeh u studiju, dok je fra Antonio Ramljak iz Posušja, također student pete godine FTS-a, dobio dekanovu nagradu za najbolji studentski znanstveni rad pod nazivom Trinitarno-kristološki sadržaji u promišljanjima filozofa Kvirina Vasilja, kojeg je napisao pod mentorstvom prof. dr. sc. Marije Pehar.
