Connect with us

KULTURA

Jagoda Savic..Oprosti mi…sine..32..

Published

on

Stan u Sarajevu su jedva prepoznali..Vrata i prozori su netragom nestali kao i ljudi koji su majku pre nekoliko godina izbacili..Golubova ko na trgu u Rimu..Od namestaja jedna polomljena polica i golubijeg izmeta po njoj i parketu za jednu prikolicu,tako im se cinilo..
Jedino sto im dusu razgali bi Svetozareva slika koja je nekim cudom jos visila na zidu kao da je cekala da se vrate..
Deni je polako otkaci s eksera i prisloni je onako prasnjavu na grudi.
Oprosti…oprosti..ponavljao je kao da govori zivom stvoru ciji je vrat pun uglja ljubio i cije su ga ruke nosile kroz uzorane njive..Gledao je u svoje negovane ruke kako menjaju boju u onu koja je bila na ocevom vratu kad se vracao iz rudnika dok je brisao sliku a staklo koje ju je stitilo se jos vise razmazivalo i pravilo nejednake pruge tu gde su Denijevi prsti prolazili.
Oce moj toliko mi nedostajes…Deni je govorio kao da je sam u sobi dok je majka nervozno krsila ruke..

Smestaj su nasli tu blizu al stare komsije ne ugledase..
Sutradan je Deni nasao firmu kojoj dade debelu napojnicu da stan dovedu sto pre u red..

Sine cuvaj pare trebace ti za kucu..govorila je majka dok su u obliznjoj burekdzijskoj radnji doruckovali vruc burek..

Ne brini majko,imace tvoj sin kucu i niko nece moci da ti odredjuje kad ces doci a kad ne..Ziveces sa mnom i mojom porodicom..
Majka ga je gledala al on je s vremena na vreme hvatao njen pogled u kom mu se cinilo da vidi strah..

Nemas se cega bojati…govorio je..
Uvek si bila dobra majka svima nama..
Cutala je..

Majstori su uveliko radili i dan za danom stan je dobijao izgled lepsi od predjasnjeg..Voda i struja su opet bili u funkciji a majka i sin su setali gradom,ozivljavali uspomene a Svetozarevu sliku dali na novo uramljivanje..Da mi je slika cele porodice..rece jednom dok su se spustali Bascarsijom..
Imam ja neke slike u torbi…majka ce..
Posle obilnog Bosanskog lonca vratili su se u stan i on je podseti na slike..Pruzila mu je mali album..
Poceo je da prelistava..Svetozar sa nekom zenom..Svetozar i majka..Zoran i Vesna..Ugleda i svoju sliku iz vremena kad je imao tri -cetiri godine..Sam.Sto je vise gledao slike sve vise je nailazio na slike svakoga sa svakim ,samo je on uvek bio sam ili s drugarima iz ulice.
Oni nisu voleli da se slikaju sa mnom?upita majku..
Eh ,bio si mali i nikad s njima kad su se slikali..
Ma to je bar lako..Spojice fotograf sve slike zajedno i kad oni dodju,opet cemo biti porodica..
Stan je za nepunih desetak dana bio sredjen sa svim sto je najskuplje moglo da se nadje..Golubovi su sebi nasli novu krletku ,ova ovde je oduvek bila njihova..
Nekoliko dana im je trebalo da ubace namestaj,okace zavese i slike..Svako od njih je imao svoj kutak samo da pristignu ostali clanovi..
Srce mu je skakalo u grudima dok su cekali avion iz Amerike..Cuo je svoju zilu kucavicu ocekujuci nasmejana lica svog brata i sestre..
Majka je nervozno hodala gore dole al kad ih ugledase svo vreme bez njih bi obrisano i padose jedni drugima u zagrljaj..
Sestra je bila prava lepotica,guste ,crne kose bas onakve kakvu je imala i njegova majka.
Steta sto ste tako daleko..govorio je Deni dok su oni bili manje pricljivi..
Stan nam je kao slatkis..Sta je tu bilo golubjeg izmeta al sad cete videti kako je sve novo i lepo..Pre toga vas brat vodi na veceru..
Narucio je sve sto su hteli i prihvatise se jela,progovorivsi po koju..Deni je pricao za svo troje jer radost sto su preziveli mu je punila srce svim bojama koje su mirisale na latice ruza..

Podozrivo su merkali stan ,zastase kod oceve slike a onda kod njihove zajednicke..
Ja ne pamtim kad smo se ovako slikali…Zoran ce..
Ja to dao od svih nas da nas spoji fotograf ..
Mi smo porodica..
Cutali su..

Ja sad kad pogledam ovaj stan nekako mi zao da ga prodamo…rece.
Prodacemo ga..Zoran ce..
Vesni trebaju novci da otvori firmu a ja bih neka nova kola uzeo da ne podizem kredit.
Majka nista nije govorila..
Ja bih ipak da ga zadrzimo…opet ce Deni..
Ti se ne pitas…brat ce dok je unosio kofer u sobu koja je bila majcina i Svetozareva..
Kako se ja ne pitam,valjda mogu reci svoje misljenje?…Deni ce sa osecajem da ovde nesto debelo nije u redu..
Ti nemas ovde nikakva prava..Ovo je stan naseg oca..
Valjda i mog..
Ne tvog..
Zar moj otac nije moj otac?
Moj otac nije tvoj otac…brat ce..
Majko sta prica ovaj?
Cutala je..

Ko je onda moj otac? Deni se unese bratu u lice..
To pitaj tvoju majku.
Valjda i tvoju?
Ona nije moja majka vec sestra moje majke koja je ocu uvalila kopilana ,to jest tebe..
Sta sam ja?
Kopilan i to ko zna ciji..
Deniju ruka sama polete..Raspalio je brata posred lica ..Ovaj je bio krupniji od njega al premor od putovanja i ne ocekivani udarac ga strovalise na patos koji je bio pokriven novim tepihom..
Sestra vrisnu i pokusa da pomogne bratu al je Deni odgurnu i izbaci im kofere iz stana..Na kraju i njima naredi da se gube..Zakljuca vrata za njima a onda sede na sofu gledajuci majku..Drhtala je ko list na vetru..
Pricaj! dreknu dok mu je krv kolala a u usima odjekivali bubnjevi koje nikako nije uspevao da smiri..nastavice

se…Jagoda Savic

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar: Jesu li Hrvati iz dijaspore hrvatski branitelji? Jedan od njih je i Miljenko Prskalo – Mida.

Published

on

Ruku na srce, jednom se mora krenuti od početka i biti iskren prema samima sebi. Demokratske promjene nisu došle same od sebe — velikim dijelom došle su iz dijaspore. Neću ni pokušavati pisati o logističkoj pomoći naših ljudi iz emigracije, jer ono što su učinili ne može stati ni u deset knjiga.
Upravo jedan od takvih ljudi bio je i moj Širokobriježanin, Miljenko Prskalo – Mida. Među mladima se prvi uključio politički, odnosno u HDZ, kao jedan od utemeljitelja. Bio je čak predlagan i za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, ali je smatrao kako je potrebniji ondje gdje se tada nalazio — u Njemačkoj.
Pokazao je ogromne organizacijske sposobnosti, svjestan da bez logistike nema ni uspješne obrane. Dao je sve od sebe, pa i više od toga, te je s ponosom dolazio u svoj rodni Široki Brijeg. Branitelji su znali njegovu ulogu, kao i tadašnja širokobriješka vlast, ali i mnogi šire od toga.
Danas javno postavljam pitanje — sebi i svima nama:

Trebamo li otvoreno razgovarati o tome da se svim tim ljudima ne zahvalimo samo riječima, nego da sustavno otvorimo pitanje imaju li pravo na status hrvatskog branitelja, odnosno status branitelja u BiH?
Ovo je moja najava i moj prijedlog. Tražim od aktualne politike da razmisli kako pravno pronaći rješenje.
U ime branitelja i prvih dragovoljaca ne samo da otvaram ovu temu, nego upućujem veliko hvala svim našim ljudima koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe Naše, ali i Bosne i Hercegovine.
Možemo se ne slagati s današnjim ustrojem, ali mir koji je potpisan daje nam pravo da se politički borimo za svoja prava. Bez hrvatskog zajedništva teško možemo uspjeti.
Našem Miljenku Prskalu – Midi veliko hvala.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Hoće li se Hrvatima vratiti bar dio otetih prava prije zatvaranja OHR-a?

Published

on

Sjedište ureda visokog predstavnika u Sarajevu

Nakon istupa američke predstavnice u UN-u Tammy Bruce jasno je da su dani kolonijalne uprave nad BiH, koja je trajala više od 30 godina, bez pravnog uporišta u Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, preko tzv. visokog predstavnika, odbrojani. Mandat sljedećeg visokog predstavnika će biti ograničen, njegov zadatak će biti ovlasti prenijeti na lokalne lidere, uživajte u samoupravljanju i suverenitetu…,nedvosmislena je bila Bruce.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izjava američke diplomatkinje je “hladan tuš” za bošnjačke političare, koji na visokog predstavnika i gledaju kao izvanjskog tutora koji će i dalje ispunjavati njihove želje za centralizacijom i unitarizacijom i biti batinu za hrvatske i srpske političare koji se tome protive. I većina njih su to doista i bili. Austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, kojim je upravljao tadašnji američki veleposlanik Thomas Muller uništio je Hercegovačku banku i konstittutivnost Hrvata u FBiH, omogućujući Bošnjacima izbor jedne trećine hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda i s tom jednom trećinom formiranje Federalne vlade bez stranke ili stranaka za koje je glasala većina Hrvata. Petritsch je ukinuo i hrvatski veto u Vladi FBiH i u vrijeme pokušaja uspostave hrvatske samouprave, kao odgovora na izbacivanje Hrvata iz federalne vlasti, smijenio čak 450 izabranih hrvatskih dužnosnika.

Britanac Pady Ashdown dok je radio na centralizaciji FBiH i BiH nametnuo je Mostaru konsocijacijski model, kakav ne postoji nigdje u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Austrijanac, Valentin Inzko, veliki katolik koji je redovito odlazio u Međugorje, legitimirao je nezakonito uspostavljenu platformašku Vladu FBiH, bez stranaka koje su dobile podršku 90 posto hrvatskih birača- katolika, uvođenjem nove matematičke formule prema kojoj je 5 trećina od 17.

Kada je lider SDA Bakir Izetbegović uoči prošlih izbora, odbacujući dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi se osiguralo da i Hrvati mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH Hrvatima zaprijetio “raskidanjem okova” visoki predstavnik Christian Schmidt intervenirao je u Izborni zakon, u izbornoj noći, povećavajući broj izaslanika u nacionalnim klubovima federalnog Doma naroda sa 17 na 23 i prag za kandidiranje čelnika FBiH sa 6 na 11. Time je spriječio ponovni pokušaj formiranja vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji bez predstavnika većinske hrvatske izborne volje. No, istovremeno je ukinuo veto u nacionalnim klubovima uvođenjem kataloga pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Za pokretanje hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa i dalje je potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom klubu, no tim mehanizmom Hrvati više ne mogu oboriti ni jedan zakon jer o tome je li ugrožen njihov vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni sami, već Ustavni sud FBiH, u kojem većinu imaju “probosanski sudci”.

U Sarajevu uporno ponavljaju laž kako je Schmidt ovim pogodovao HDZ BiH. Istina je da je on svojom intervencijom onemogućio formiranje Vlade FBiH bez predstavnika Hrvata, ali je istovremeno omogućio preglasavanje Hrvata u Domu naroda, njihovoj zadnjoj brani od majorizacije, što se potvrdilo i nametanjem Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, uz sponzorstvo bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, bez ijednog hrvatskog glasa.

Nakon 30 godina međunarodnog intervencionizma, iza kojeg su ključnu ulogu imale SAD, pozicija Hrvata u BiH, kao državotvornog naroda, konstituenta FBiH i BiH, u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji BiH je potpuno devastirana, dok na razini BiH Bošnjaci i dalje bez problema mogu uz bošnjačkog birati i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Američka veleposlanica u UN-u jasno je dala do znanja da je tomu došao kraj. Sada je ključno pitanje hoće li se bar djelomično Hrvatima vratiti mehanizmi zaštite ustavne jednakopravnosti, koje su im posredo oduzele ranije američke administracije. Bruce je najavila “ograničeni mandat” sljedećeg i posljednjeg visokog predstavnika, ne isključujući mogućnost da on bude i Amerikanac.

U skladu s Trumpovom politikom “America First” aktualnoj američkoj administraciji je primarni cilj rješenje pitanja državne imovine kako bi se  realizirao projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno prodaja američkog plina Bosni i Hercegovini, a potom i širenje plinske mreže prema južnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Realizacija tog projekta, međutim, neće biti moguća bez političke stabilnosti u BiH, a te stabilnosti neće biti dokle god Bošnjaci budu majorizirali Hrvate u Predsjedništvu BiH i domovina naroda, i dok im se ne vrati pozicija jednakopravng naroda predviđena Washingtonom i Daytonom.

Budući da Hrvati nemaju političke i diplomatske snage da u to uvjere Trumpovu administraciju ostala im je samo nada da će Hrvatska pokušati nagovoriti Washington da u “ograničeni mandat” posljednjeg visokog predstavnika, uz rješavanje pitanja državne imovine uključi i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. /HMS/

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala…..Sramota i ponos Sirokog Brijega na djelu veceras…

Published

on

Večeras sam imao čast biti nazočan otvaranju izložbe koja nije bila obojena dnevnom politikom, interesima ni podjelama, nego istinom, emocijom, pijetetom i dubokim poštovanjem prema tragediji koja je zadesila hrvatski narod u BiH i Republici Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Bila je to večer tuge, ponosa, molitve i sjećanja. Večer koja dira dušu svakog čovjeka koji nosi hrvatsko ime i koji nije zaboravio svoje korijene, svoje pretke i svoje mučenike.Stephen Nikola Bartulica's Video on X
Zastupnik u Europskom parlamentu Stjepo Bartulica organizirao je ovu veličanstvenu i dostojanstvenu izložbu posvećenu stradanju hrvatskog naroda, ali i hercegovačkih franjevaca — mučenika sa Širokog Brijega, koji su nevini ubijeni samo zato što su bili Hrvati, katolici i duhovni stup svoga naroda. Gledajući njihove fotografije, čovjek nije mogao ostati ravnodušan. U tim licima vidiš vjeru, ponos, dobrotu i patnju jednog naroda koji je kroz povijest previše puta bio progonjen, ubijan i ponižavan, ali nikada slomljen.
Dvorana je večeras bila puna običnih, dobrih i poštenih ljudi. Ljudi koji nisu došli radi kamera, interesa ni političkih bodova, nego iz srca. Bilo je tu gospodarstvenika, umjetnika, domoljuba, franjevaca i ljudi svih generacija koji osjećaju ljubav prema svom narodu i poštuju žrtvu svojih predaka. Osjećala se posebna emocija, tišina puna poštovanja i ponosa. To nije bila obična izložba — to je bio vapaj povijesti i glas onih koji više ne mogu govoriti.

Ali ono što je večeras najbolnije i najsramotnije jest činjenica da gotovo nigdje nije bilo političkih predstavnika Širokog Brijega. Kao da je mrak pao nad grad. Kao da su se svi uvukli u mišje rupe. Došao je veliki europski parlamentarac, profesor, intelektualac i hrvatski domoljub Stjepo Bartulica, čovjek koji je svojim dolaskom pokazao poštovanje prema žrtvama i prema Hercegovini, a naši lokalni politički predstavnici nisu našli za shodno ni pojaviti se. Nisu bili dostojni ni stati pred slike mučenika i pokloniti se njihovoj žrtvi.Široki Brijeg: Premijera dokumentarnog filma „Dolazak franjevaca u Hercegovinu“
Pitam vas, političari Širokog Brijega — čega se bojite? Istine? Povijesti? Svoga naroda? Bojite li se pogledati u oči franjevcima i potomcima onih koji su ubijeni 1945. godine? Zar je moguće da danas, nakon toliko desetljeća, još uvijek postoje oni koji šute iz straha, interesa ili političke podobnosti?
Kao čovjek koji već gotovo 40 godina živi u dijaspori, ali nikada nije zaboravio svoj Široki Brijeg, Hercegovinu i hrvatski narod, večeras osjećam i ponos i tugu. Ponos zbog običnog hrvatskog čovjeka koji nije zaboravio svoje mučenike i svoju povijest. Tugu jer oni koji bi trebali predstavljati ovaj narod večeras nisu imali hrabrosti ni obraza biti među svojim ljudima.
Kad sam nekada pjevao gangu:
„Oj Široki, predi se ti ime, pa se nemam ponositi čime…“
nisam ni slutio koliko će te riječi jednoga dana boljeti i koliko će istine nositi u sebi.
Danas je Široki Brijeg moj ponos, moja tuga i moja ljubav.
Ponos zbog našeg naroda, naših franjevaca, naše vjere, tradicije i tvrdog hercegovačkog kamena koji je kroz stoljeća odgojio ljude ponosne i nepokorene.
Tuga jer gledam kako šutnja, strah, interesi i političko poltronstvo pokušavaju ugušiti duh naroda koji je uvijek znao razlikovati istinu od laži i čast od izdaje. Tuga jer večeras, na jednoj od najdostojanstvenijih večeri posvećenih hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima, mnogi koji se kunu u domoljublje nisu imali hrabrosti ni pojaviti se među svojim narodom.
A ljubav… ljubav prema Širokom Brijegu nikada neće prestati. Jer gdje god čovjek otišao, koliko god godina proveo u tuđini, srce uvijek ostane tamo gdje su mu korijeni, gdje su mu roditelji, djedovi, grobovi predaka i uspomene djetinjstva.
Večeras sam među običnim ljudima, poštenim Hercegovcima, umjetnicima, gospodarstvenicima i franjevcima ponovno osjetio dušu starog Širokog Brijega. Onog ponosnog, hrvatskog i vjernog Širokog koji ne zaboravlja svoje mrtve i svoje mučenike.
Neka se stide politička kaljuža, poltronstvo i kukavičluk koji su večeras šutjeli i skrivali se. Jer večeras nije trebalo držati govore niti skupljati glasove — trebalo je samo doći, pokloniti se žrtvama i pokazati ljudskost. A ni to nisu mogli.
Za kraj mogu samo reći: politički miševi Širokog Brijega, slobodno izađite iz svojih mišjih rupa. Hrvatski narod zna prepoznati tko govori iz srca, a tko šuti iz interesa. Dr. Bartulica ide dalje prema europskoj političkoj sceni pokušavajući pomoći hrvatskom narodu i očuvati istinu o našoj povijesti, dok će mnogi od vas ostati zapamćeni samo po šutnji onda kada je trebalo imati hrabrosti.
Široki Brijeg nije samo grad.
Široki Brijeg je emocija.
Široki Brijeg je rana koja boli i ljubav koja nikada ne umire.
Neka je vječna slava i hvala svim hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. 🙏🇭🇷
Miljenko Prskalo Mida

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba