Prigodnim molitvenim programom u petak 7. veljače 2025. godine u Širokom Brijegu obilježena je 80. obljetnica jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca, izvijestili su iz Vicepostulature postupka mučeništva ”Fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Molitveni program započeo je molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u tom skloništu. Nakon molitve, prema samostanskoj crkvi uputila se procesija u kojoj su sudjelovali i framaši, njih 66 u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca.
Svaki framaš je nosio duksericu s likom jednog ubijenog franjevca, a na leđima je pisalo ime franjevca i broj godina koliko ih je imao u trenutku smrti. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su trećari.
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je biskup mostarsko duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, a fra Jozo Grbeš nakon mise je kazao kako je biskupu Petru Paliću predan dokument „Sluga Božji fra Andrija Topić i 49 braće“ čime je završen istražni postupak u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Obraćanje fra Joze Grbeša prenosimo u cijelosti:
Hvala Vam za sjećanje. Hvala svim dobrim ljudima koji su kroz 80 godina šaptom ili molitvom, javno ili tajno sjećali se naše braće.
Hvala svima koji uzdigoše svoje molitve Gospodinu za dolazak dana kada je istina jedini svjedok. Naša braća su znala da istina nikada ne ovisi o većini jakih. Ta ona je božanske naravi.
Vrijeme sjećanja
Vrijeme staje dok se sjećamo. Naša veljača puna je ubijenih. Od naše 66. braće, njih čak 46. ubijeno je u veljači, u Hercegovini. I to u 8 dana, od 6. veljače do 14. veljače. Usporedbe radi kao da danas, u našem vremenu nestane braće koja danas nastanjuju samostane: Mostar, Humac, Široki Brijeg, Tomislavgrad i župu Međugorje. Da, bijahu oni naš ponos i naša snaga, od najmlađeg do starca, od mladomisnika fra Andrije Topića do Provincijala fra Lea Petrovića, od pjesnika do doktora znanosti. Najmlađi ubijeni fra Ludvig Radoš, samo 19 godina star i najstariji ubijeni fra Marko Barbarić, u 80. godina starosti i bolesti žrtve su iste mržnje. Obojica upravo ovdje na Širokom Brijegu.
U isto vrijeme od iste mržnje ubijena su 12. svećenika ove naše mostarske biskupije, 2 bogoslova i četvorica sjemeništaraca te sestra franjevka iz Provincije Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Vjerujem da su i oni uzori kršćanske hrabrosti, kreposti i ljubavi.
S druge strane
S druge strane: Ideologija ogorčenosti stvara žrtve. Duhovni potomci Kajina u svim ideologijama imaju isto ime. Život postaje bojno polje moći. Idoelogije stvaraju sudove i presude, knjige napisaše pobjednici. Ali istina ostaje i kaže: Onaj koji je opsjednut mržnjom, osvetom ili ubojstvom nije gospodar života. “Iskrena vjera uzdiže nas iznad gorčine tuge.” Stoga ovaj dan zauvijek ispisan u memoriji hrvatskog puka, naše Provincije i biskupije neka bude dan nade, pojilo hrabrosti, klesanje duha… I kada nam dođu dani slabosti, beznađa, sjetimo se njih koji dadoše sve: život! Njihov zagovor bit će moćan u našim životima.
Sluge Božje
U tom Duhu čast mi je kazati ovdje, u ovom svetom mjestu širokobriješke crkve gdje se godinama prije njihove smrti molitva naše braće “uzdizala kao tamjan pred licem Gospodnjim, a njihovi životi k’o prinos večernji! (Usp. Ps 141,2)..kako ovim danom, 7. veljače jubilarne svete godine 2025., Vama oče biskupe Petre, predadosmo dokumente našega Reda, kauze za proglašenje blaženima, završivši istražni postupak u našoj Provinciji, te povjeravamo Vašoj biskupskoj mudrosti koja će provesti kanonski postupak dalje. Vama dakle predasosmo dokument koji glasi “Sluga Božji fra Andrija Topić i 49. braće”, njih 50. Zahvalni smo Bogu da od DANAS ovu našu braću možemo zvati SLUGAMA BOŽJIM! Da, s njima se nalazi i naš časni provincijal fra Leo i sva pokopana braća ovdje u ovoj crkvi na Brijegu u istom procesu, na istom putu prema blaženstvu.
Duge su ove godine, njih skoro 20, od 2004, godine traženja dukumenata, istraživanja arhiva, slušanja posrednih i neposrednih svjedoka, čekanja i provjeravanja. Mi vjerujemo da su sva naša ubijena braća, svih njih 66 svjedoci vjere i patnici ljubavi prema Kristu i svome narodu. Uskoro će izići i knjiga na više od 1,300 stranica njihovih detaljnjih životopisa koja će svjedočiti još jednom o njihovoj veličini.
Ali, uza sve to, svjesni smo da kanonski proces ima svoje zahtjeve i kriterije, da još tragamo za veliki broj naše braće. Vjerujem da Crkva uvijek razborito priznaje svoje blaženike i svece. Vjerujem da s velikom čežnjom i nadom vjerni katolički puk Hercegovine i puno dalje od nje, s čežnjom čeka i moli za njihovo uzdignuće na oltar. Pred tom nadom svi mi ostajemo zahvalni.
Široki Brijeg – mjesto svetosti.
Isto tako molim i želim da ovaj Široki Brijeg postane još snažnije mjesto gdje će posebice mladi ljudi biti nadahnuti primjerom naše braće.
Neka zaživi opet “Hodočašće mladih” na Širokom Brijegu. Neka programi mladih na svim razinama duhovnih poticaja budu uvezani u ovo sveto mjesto.
Neka ovo sveto mjesto stvara svete živote, učvrsti naše obitelji i sigurno nas vodi kroz nesigurnu budućnost. Neka i ovaj grad, Široki Brijeg, bude prepoznatljiv po ljubavi koja okuplja i ujedinjuje.
Neka snaga njihova primjerna života bude svim nama danas i onima poslije nas nadahnuće za bolji svijet i kršćanski život.
I stoga sve vas molim: Molimo svi i dalje na te nakane. Ta u molitvi nalazimo potvrde svega onoga što je dobro i što ostaje zauvijek. I tako uvijek možemo kazati. Bogu hvala! Hvala Bogu!
Braća naša, sluge Božje, molite za nas!, rekao je u svom obraćanju fra Jozo Grbeš.
Vrisak.info
