Bosanski franjevac fra Julijan Jelenić u svom putopisu “Dalmacijom i Jadranskim morem” iz 1906. opisuje razgovor između njega i slikara Bellotija kojeg je prvi put sreo u vlaku vozeći se uz Jadransko more:

“─ Vi ste, gospodine, iz Bosne? – prozbori do mene sjedeći gospodin Belloti, slikar iz Spljeta.
─ Jest.
─ Poznam po brkovima. A zašto vi Franjevci u Bosni i Hercegovini nosite brkove?
─ Jer ih ljudi nose.
─ A zašto ne nose svjetovni svećenici?
─ Ta, valjda oni misle, da je onako ljepše – odvratim ja sa doskočicom, a nešto nervozno.
─ A, da! Vi se sa mnom igrate slijepog miša.
Ja sam već bio sjeo, pak se okrenem g. Bellotiju, te otčepim:
─ Štovani gospodine, kada me pitate, da Vam baš kažem. Potarem ja desnom rukom čelo, popravim šešir, pa počnem od prahistoričkoga doba brkova:

Prije je svijet bio komodniji. Živio je prirodnije – niti je brijao brade, niti gladio brkova, to je bio u ona vremena samo mačiji posao. Kulturi se nije svigjala priroda, pak ju je počela preudešavati. Već čitamo u klasikama, da se je Julij Cesar pomno brijao. Nekako tih vremena počeo je atentat i na brkove. U srednjem vijeku velikaši su brijali brkove, a tada si je počeo brijati brkove papa, te stožernici rimske crkve. Zatim su tu povlasticu zatražili i italski svećenici. Kada su to oni dobili, zatražili su ju i svećenici izvan Italije i tako se je ta moda rasprostranila. No što gospoda radi, to opet oponašaju sluge, a čim sluge preuzmu gospodsku modu, gospoda ju napušta. I zato ćete vidjeti danas, da gospodski sluge briju brkove, a grofovi već ne briju. Crkva je, imate znati, konservativna, što jednom prihvati, to teško napušta. I zato svjetovno svećenstvo brije brkove, a briju ih i redovnici po slobodnim državama. Mi opet Franjevci u Bosni i Hercegovini ne brijemo brkova zato, jer smo bili pod osmanlijskom vladom, pod kojom se je katoličko svećenstvo krilo. Stoga, da se ne raspoznamo, nosili smo i brkove, a i civil. To je dakle naša povlastica, koja nam je još jedina ostala sasvim neošišana.”

Na fotografiji se nalazi fra Ivan Ćurić. Autor fotografije: fra Oliver Livančić

Koalicija Hrvatsko proljeće, koje čine Čapljinska neovisna stranka i Ramska narodna stranka predstavili su svoje kandidate za Skupštinu HNŽ-a.

Njihovu objavu prenosimo u nastavku:

Vrijeme je da krenemo sa predstavljanjem ljudi koji ne dolaze po funkcije, nego s jasnim razlogom, da se za svoj narod, svoj kraj i svakog čovjeka bore odgovorno, otvoreno i bez kalkulacija.

Na našoj listi nisu ljudi koji su se pojavili tek kada su se približili izbori. To su ljudi koji su i prije kampanje govorili o problemima, upozoravali na ono što ne valja i tražili rješenja za ono što se godinama gura pod tepih.

Naši kandidati dolaze iz različitih sredina, ali dijele istu odgovornost, a to je da se glas Hercegovine čuje jasno i bez straha, da se odluke donose u interesu ljudi, a ne uskih političkih i osobnih interesa.

Predstavljamo vam ljude koji iza sebe imaju rad, iskustvo, odgovornost i spremnost da se zauzmu za ono u što vjeruju, ljude koji znaju da politika nije privilegija, nego obveza prema onima koji su im dali povjerenje.

Naš cilj nije samo govoriti o problemima, naš cilj je mijenjati stvari.

Za HNŽ u kojoj čovjek mora biti na prvom mjestu.

Svoj politički život započeo je kroz mladež, a jedan mandat obnašao je dužnost predsjednika Mladeži HDZ-a BiH.

U jednom mandatu, isto tako obnašao je dužnost savjetnika predsjedateljice Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

Bio je predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar u jednom mandatu, u vremenu kada je postignut dogovor oko izbora gradskih vijećnika u Gradsko vijeće Grada Mostara.

Danas je Slaven obnaša dužnost savjetnika gradonačelnika Grada Mostara.

Zamolio bih vas sve da svojim glasom podržite Slavena, kao i da podržite listu HDZ-a BiH za Parlamentarnu skupštinu Federacije BiH koju predvodi Marija Buhač.