Postoje trenuci, dani kad podvlačimo crte, kad se prisjećamo, kad analiziramo, kad nas obuzima neka nova misao koja može nositi i neizvjesnost i strah, a takvi su dani kad dijete postaje odrastao čovjek, kad se izvlači iz gnijezda sigurnosti i korača u svijet odraslih, kad sam preuzima odgovornost.
Ali tu je ponos, sreća, zadovoljstvo, sve nekako uklopljeno, reklo bi se godine koje se pretoče u dan.
Hvala UWC, svim profesorima, ljudima koji su bili uz našu djecu i brinuli o njima, hvala na divnom programu dodijele diploma, hvala na svemu što su učinili tokom ove dvije godine da koraci kojim budu koračali budu sigurniji i njima lakši, hvala na nevjerovatnim porukama koje su evo i danas uputili generaciji 2026. Neke od njih su:
-“Svijet ne treba samo poštene ljude, treba dobre”

-“Ulazite u svijet pun prilika, ali i izazova”
-“Zahvalnost je jedan od najvažnijih oblika uspijeha”

-“Koristite svoj glas da zaštitite ranjive, svoje znanje da stvorite prilike za druge, svoj uspijeh da ostavite svijet bolji nego što ste ga vi zatekli”
-“Nosite svoje korjene sa ponosom, svoje snove sa hrabrošću i svoje srce sa dobrotom….”

Umrla je Julienne Eden Bušić, žena, supatnica i suputnica Zvonka Bušića – Taika. Sve svoje je riskirala, dala, žrtvovala za slobodu nas, tada porobljenih ljudi u okovima bivše Juge. Kad sam od fra Joze Grbeša, našeg provincijala, suznih očiju on bijaše, čuo za njezinu smrt pala mi je na pamet biblijska Knjiga mudrih izreka koja kaže: „Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju, i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.“ (Izr 31, 10-12).
Ta žena, koja nije podrijetlom hrvatica, disala je punim plućima za Hrvatsku, za ideale slobode, za san o slobodi naroda u vremenu ubijenih sloboda i ljudskih prava u komunističkoj Jugoslaviji.
ulienne je 13 godina provela u zatvoru. Tako je zbog okolnosti moralo biti. Nikakve subjektivne krivice na njoj ne bijaše da bi toliko robovala. Američki sudac 1977. na izricanju presude Zvonki, Julienne i ostalima je rekao: “Gospodin Bušić nije ni terorist ni kriminalac“, te da su njegovi motivi i ideali bili plemeniti“. Sudac Zvonku, Julienn i ostale sudionike otmice zrakoplova nije smatrao teroristima, čak što više, izrijekom je potvrdio kako su imali plemenit cilj koji nije njihovom krivicom završio nesretno.
Posljednji moj susret s Julienne je bio u Sukošanu kod Zadra polovicom veljače. Došla se s fra Jozom Grbešom i samnom podružiti. Vozila je iz Rovanjske gdje se nastanila po povratku u Hrvatsku.
Ovakva žena zavrjeđuje najveće poštovanje, divljenje, zahvalu, nasljedovanje. Ona mora biti ideal mnogima kako se čuva i bračna vjernost prema suprugu koji robuje 32 godine. Oh, kakva je to samo žena bila. Svi koji je znaju mogu samo reći: Najveća žena koja je hodila među nama.
Smatram da joj se Hrvatska, Herceg Bosna i dijaspora treba odužiti s najvišim poštovanjem i molitvom.
Otišla je velika svjedokinja borbe za ideale. Otišla je nepokorena pred zlom. Otišla je dostojanstvena. Otišla je pred lice Božje kao biser koji se brusio cijeloga života. Hvala ti ženo, velika ženo Julienne!
Pokoj vječni daruj joj Gospodine.
Komentare sam uskratio. Umjesto toga pomolite se za njezinu dušu i upalite svijeću.