KULTURA
Vitez obilježio 34. obljetnicu osnutka Glavnog stožera HVO-a: Zajedništvo očuvalo hrvatski narod u BiH, mora se trajno čuvati
U Vitezu je danas obilježena 34. obljetnica osnutka Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane kojemu je nazočilo izaslanstvo HNS-a predvođeno predsjednikom dr. Draganom Čovićem. Program
obilježavanja započeo je svetom misom u župnoj crkvi sv. Juraja u Vitezu, a misno slavlje predvodio je župnik fra Zoran Mandić. Položeni su vijenci i upaljene svijeće na spomen-obilježju u Križančevu Selu u znak trajnog pijeteta prema svim poginulim hrvatskim braniteljima i žrtvama rata.
Tijekom ratnih stradanja i potpune blokade hrvatskog naroda u središnjoj Bosni, koja je trajala 316 dana, područje Viteza podnijelo je iznimno teške ljudske gubitke. Poginula su 653 vojnika i civila, među kojima i 21 dijete, dok je više od dvije tisuće osoba ranjeno. Rat je iza sebe ostavio stotine obitelji bez svojih najmilijih, uključujući 328 udovica te velik broj djece koja su ostala bez jednog ili oba roditelja.
Posebno je istaknuto sjećanje na Križančevo Selo, gdje je 22. prosinca 1993. počinjen jedan od najtežih zločina nad Hrvatima Središnje Bosne, kada su pripadnici Armije RBiH usmrtili 64 hrvatska civila i branitelja. Njima u čast, kao i svim stradalim braniteljima i civilima Viteza i središnje Bosne, položeni su vijenci i upaljene svijeće kao trajni simbol zahvalnosti i zajedničkog sjećanja.
Središnji, svečani dio programa nastavljen je u motelu Bor, gdje je minutom šutnje odana počast svim poginulim, umrlim i nestalim pripadnicima HVO-a uz poruke zajedništva, očuvanja istine o Domovinskom ratu te trajne zahvalnosti hrvatskim braniteljima za doprinos opstanku i slobodi hrvatskog naroda u BiH. Član Organizacijskog odbora 34. obljetnice osnutka Glavnog stožera HVO-a umirovljeni general Vlado Jurić istaknuo je važnost očuvanja zajedništva, istine o Domovinskom ratu i trajne zahvalnosti svim pripadnicima HVO-a koji su svojim doprinosom utkali temelje slobode i opstojnosti hrvatskoga naroda u BiH.
„Važno je očuvati tekovina Domovinskog rata i zajedništva hrvatskog naroda, uz zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji obilježavanja 34. obljetnice osnutka Glavnog stožera HVO-a“ poručio je Jurić.
U svojstvu domaćina okupljenima se obratio i načelnik Općine Vitez Boris Marjanović, podsjetivši na stradanja i žrtvu koju je Vitez podnio tijekom ratnih godina, ali i na odlučnost hrvatskih branitelja koji su obranili svoj narod i sačuvali hrvatsku nazočnost na prostoru središnje Bosne. „Svi smo svjesni što je opstanak Viteza značio za Hrvate Lašvanske doline, ali i općenito opstanak Hrvata na području BiH“, istaknuo je Marjanović, dodavši kako su ovakva okupljanja važna zbog njegovanja zajedništva koje je očuvalo hrvatski narod kroz protekla vremena te očuvanja vrijednosti i časne uloge HVO-a.
Nekadašnji načelnik Glavnog stožera HVO-a, general-pukovnik Tihomir Blaškić, u svome se obraćanju osvrnuo na povijesnu ulogu HVO-a istaknuvši kako osnutak Glavnog stožera prije 34 godine nije predstavljao samo vojnu odluku, nego odluku o opstanku, obrani i budućnosti hrvatskog naroda u BiH. Naglasio je kako je Glavni stožer u ratnim okolnostima bio „srce koje daje ritam, um koji definira smjer i ruka koja vodi“, dok su njegovi djelatnici, kako je kazao, bili njegova duša. Podsjetio je na brojne žrtve u Vitezu i središnjoj Bosni, poručivši kako istina o stradanju Hrvata u BiH postoji, ostaje trajna i neuništiva.
Predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović naglasio je važnost očuvanja političke stabilnosti, institucionalne jednakopravnosti hrvatskoga naroda te trajnog poštovanja prema ulozi i žrtvi HVO-a u obrani hrvatskoga naroda i BiH. Govoreći o važnosti zajedništva, poručio je kako hrvatski narod u BiH mora ostati politički organiziran i jedinstven, unatoč izazovima i različitim interpretacijama povijesti. Istaknuo je da je očuvanje ustavne jednakopravnosti hrvatskoga naroda s druga dva konstitutivna naroda ključni politički cilj te da se to može postići samo kroz odgovorno i dosljedno političko djelovanje. Osvrnuo se i na ratno razdoblje i stradanja, naglašavajući da se žrtva hrvatskih branitelja ne smije zaboraviti te da je obveza današnjih generacija očuvati istinu o Domovinskom ratu i spriječiti njezino iskrivljavanje. Posebno je naglasio kako u tom procesu nema mjesta podjelama unutar hrvatskog naroda, već isključivo zajedništvu i odgovornosti prema onima koji su dali svoje živote za slobodu.
U izaslanstvu koje je nazočilo obilježavanju 34. obljetnica osnutka Glavnog stožera HVO-a u Vitezu bili su i izaslanica u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Marina Pendeš, izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Ilija Nakić, voditelj odjela za branitelje GV HNS-a BiH Mladen Begić, član Predsjedništva HNS-a BiH Miro Grabovac Titan, kao domaćin načelnik Općine Vitez Boris Marjanović te ministar obrazovanja, mladih i znanosti u Vladi ŽSB Bojan Domić, predsjedatelj Sabora ŽSB Dražen Matišić, predsjednik udruge nositelja ratnih odličja HVO HB Lazar Martinović kao i brojni uzvanici, branitelji te predstavnici političkog i društvenog života.
Danas je u Vitezu još jednom potvrđena trajna opredijeljenost hrvatskog naroda u BiH za očuvanje istine o Domovinskom ratu, njegovanje kulture sjećanja te zajedništvo kao temeljnu vrijednost hrvatskoga društva. Uz iskazano poštovanje prema svim braniteljima poslana je jasna poruka kako će hrvatski politički predstavnici nastaviti djelovati na zaštiti prava, institucionalne jednakopravnosti i opstojnosti hrvatskog naroda u BiH u duhu zajedništva, mira i europske budućnosti.
KULTURA
Večer zahvale HDZ-a BiH: Zajedništvom smo ostvarili izbornu pobjedu, odgovornošću gradimo budućnost
Uskoro tu!
Memoari o borbi za nacionalni identitet i političkom djelovanju hrvatskog iseljeništva za oslobođenje od komunističke Jugoslavije
Almost here!
A Memoir of Struggles for National Identity and Croatian Diaspora Political Activism for Freedom from Communist Yugoslavia
Posveta:
Svim domoljubnim Hrvatima u iseljeništvu, njihovoj djeci i prijateljima koji su tijekom borbe za slobodu stajali uz njih —
svima koji su darovali svoje vrijeme, svoj trud, svoj novac, svoj glas i sve drugo čega su se mogli odreći kako bi san mnogih naraštaja napokon postao stvarnost.
Onima koji nikada nisu prestali vjerovati, čak ni tisućama kilometara udaljeni od domovine, da Hrvatska ima pravo na slobodu.
Onima u iseljeništvu koji su svjedočili rađanju slobodne Hrvatske u svojim kuhinjama i dnevnim boravcima, u hrvatskim klubovima i crkvama, za stolovima na kojima su se prikupljali dobrovoljni prilozi i na prosvjednim skupovima, uz telefone i telefaks uređaje, te u srcima iseljenika koji nisu dopustili da udaljenost od domovine preraste u zaborav.
Ovu knjigu posvećujem vama, sa zahvalnošću i ponosom.
Vaša odricanja i žrtve pridonijeli su rađanju slobodne i neovisne Hrvatske.
„…Postoje trenuci u životu kada povijest zakorači u najobičnija mjesta naše svakodnevice i zauvijek ih promijeni.
Za mene je jedno od tih mjesta bila moja kuhinja u Sydneyju.
Nikada nije bila zamišljena kao išta više od srca našega obiteljskog doma — mjesta za jutarnju kavu, obiteljske obroke, razgovore, rasprave, proslave i bezbrojne male rituale svakodnevnoga života. Ipak, početkom 1992. godine, dok se Hrvatska borila za opstanak i nastojala učvrstiti svoj položaj kao novostvorena neovisna država, jedan kutak te kuhinje postao je nešto iznimno.
Pretvorio se, zapravo, u neslužbeni hrvatski diplomatsko-konzularni ured u kojem su se obavljali službeni poslovi, premda bez formalnoga diplomatskog statusa.
Ondje nije bilo uglačanoga pisaćeg stola od mahagonija, diplomatskoga grba svečano istaknutog na zidu, niti osoblja sastavljenog od školovanih diplomata koji bi užurbano prolazili otmjenim hodnicima.
Moj pisaći stol bila je obična ploča od šperploče koju je moj otac, nekada domobranski časnik, pričvrstio na komodu i s ljubavlju lakirao. Pisaći stroj Canon StarWriter, telefon i telefaks postali su moja diplomatska sredstva rada.
S toga improviziranog radnog mjesta odlazila su pisma, zahtjevi, upiti i službena korespondencija. Ondje su se rješavala pitanja prijevoza posmrtnih ostataka preminulih u Hrvatsku i obavljali bezbrojni telefonski razgovori vezani uz zemlju koja je tek nedavno stekla međunarodno priznanje o kojemu su sanjali naraštaji Hrvata.
Ljudi su trebali pomoć pri ishođenju putovnica, stjecanju državljanstva, pribavljanju dokumenata, organiziranju putovanja te rješavanju imovinskih i obiteljskih pitanja.
Hrvatskoj je bilo potrebno uspostaviti veze s australskim institucijama i diplomatskim predstavništvima drugih država.
Trebalo je započeti pripreme za osnivanje službenoga veleposlanstva i mreže konzularnih predstavništava koja će naposljetku predstavljati Republiku Hrvatsku u Australiji.
Netko je morao započeti.
I tako smo započeli mi!…”
Dedication:
To all patriotic Croatians in the diaspora,
and to their children and friends who, during the struggles for freedom, stood beside them—
to those who gave their time, their labour, their money, their voices, and whatever else they could sacrifice so that the dream of generations might finally become reality.
To those who never stopped believing, even from thousands of kilometres away, that Croatia had the right to be free.
To those in the diaspora who witnessed free Croatia being born in their kitchens and living rooms, in Croatian clubs and churches, at fundraising tables and protest marches, beside telephones and fax machines, and in the hearts of emigrants who refused to allow distance to become forgetting.
This book is dedicated to you, with gratitude and pride.
Your sacrifices helped a free and independent Croatia to be born.
“…There are moments in life when history enters the most ordinary of places and changes them forever.
For me, one of those places was my kitchen in Sydney.
It was never intended to become anything more than the heart of my family home—a place for morning coffee, meals, conversations, arguments, celebrations and the countless small rituals of domestic life. Yet in the early months of 1992, as Croatia fought for survival and struggled to establish itself as a newly independent state, a corner of that kitchen became something extraordinary.
It had effectively become an unofficial Croatian diplomatic and consular office, carrying out official responsibilities despite lacking formal diplomatic status.
There was no polished mahogany desk, no diplomatic seal mounted impressively on a wall, no staff of trained officials moving purposefully through elegant corridors. My desk was a sheet of plywood fixed to a dresser and lovingly varnished by my father, a former Croaian Home Guards officer. A Canon StarWriter, telephone and facsimile machine became my tools of diplomacy. From that improvised workplace came letters, applications, enquiries, official correspondence, the repatriation of the deceased to Croatia, and countless telephone calls concerning a country that had only recently achieved the international recognition that generations of Croats had dreamed of.
People needed help with passports, citizenship, documents, travel, property and family matters. Croatia needed contacts with Australian institutions and foreign diplomatic missions. Preparations had to be made for the formal embassy and consular network that would eventually represent the Republic of Croatia in Australia.
Somebody had to begin.
And so we did…”
Večer zahvale HDZ-a BiH: Zajedništvom smo ostvarili izbornu pobjedu, odgovornošću gradimo budućnost
Obljetnica Hodocasca na Bobovcu
Vice Vukov u Sirokom Brijegu
Čitatelji portala MMPortal pitaju: gdje je ona “modna diva iz Kotora”? A moj odgovor je jednostavan: zima je, prosinac… snjegovi padaju.
Tjedni komentar 2024… “Zauvijek si ostala u meni”
Tjedni Komentar:Rada Krivokapić Radonjić dobitnica nagrade za najboljeg modnog dizajnera za Južnu Evropu 2024/25
-
KULTURA11 mjeseci agoČitatelji portala MMPortal pitaju: gdje je ona “modna diva iz Kotora”? A moj odgovor je jednostavan: zima je, prosinac… snjegovi padaju.
-
KULTURA2 godine agoTjedni komentar 2024… “Zauvijek si ostala u meni”
-
Uncategorized1 godina agoTjedni Komentar:Rada Krivokapić Radonjić dobitnica nagrade za najboljeg modnog dizajnera za Južnu Evropu 2024/25
-
Uncategorized1 godina agoHeroj iz BiH Toni Herceg poginuo u Ukrajini: Tijelom zaštitio pripadnike svoje jedinice
-
KULTURA1 godina agoGoca Srećko ®️©️…….Uteha……..
-
KULTURA2 godine agoNa zahtjev čitatelja portala vraćamo tekst “Ministar MUP-a HNŽ Marijo Marić “Zovu me Sjećanja ,Na Dane Ponosa i Slave!
-
KULTURA2 godine agoTjedni komentar…Ravnatelju Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata 1991-1995 u BiH prof. dr. sc. Ivica Šarac zašto službeno ne objavite poziv svima za prikupljanje HVO dokumentacije o oslobodilačko-obrambenom Domovinskom rata u BiH s ciljem izdavanja knjige “Rat u Herceg Bosni” ?
-
KULTURA2 mjeseca agoClan predsjednistva HNS-A Pero PrevisicHRVATSKI GENERALI, BRIGADIRI I POLITIČARI, ZAŠTO STE DIGLI RUKU❓️.