Danas sam od prijatelja Mirka Škegre dobio dvije fotografije nogometnog kluba “Student” Zadar,snimljenih 1973.godine.Nogometni klub “Student”Zadar je klub zadarskog Filozofskog fakulteta.Nastupao je na različitim sluzbenim i nesluzbenim natjecanjima i turnirima.Na grupnom mješovitom portretu su ekipe “Studenta” i garnizona JNA u kasarni “Slavka Rodica” u Zadru .Na toj utakmici ,koju smo pobjedili, nisam igrao jer sam bio otsutan zbog utakmice moje duvanjske Buducnosti koja je imala ambicije uci u Drugu jugoslavensku ligu ,pa sam ja išao igrati za nju iz Zadra,Zito iz Zagreba,Krta i Bobanče iz Mostara.Druga slika je grupni portret nase studentske momcadi.Nedostaje nekoliko standarnih igraca npr.Šoše,Volarevic,Bilic,Martinovic.Ova ekipa je dvije sezone bila prvak Zadra u fustalu koji se tada zvao Mali nogomet.Cetiri smo godine bili prvaci Dalmacije u konkurenciji fakulteta iz Splita,Rijeke ,Zadra i Pule jer je meni bilo skoro nemoguce dati gol,Bosko Krešo je bio virtuoz u driblingu,Vice Zaninovic nenadmašni play macker ,Jere Vlašic i Mišo Volarevic neprelazni bekovi, Bilic je znao protivniku sakrit loptu,a Mirko Škegro ,nas topnik ,nepogrješivi strijelac.Turnir se svake godine odrzavao u Rijeci .Za vrijeme turnira na kojemu su osim nogometaša sudjelovale i studentske reprezentacije navedenih gradova u košarci i u atletici boravili smo u hotelu Adriatik u Opatiji ,a druzenje reprezentativaca sa riječkim studentima bilo je u studentskom klubu Jan Palah u Rijeci

“Student “Zadar:stoje Boško Krešo,Vice Zaninovic,Baric,Mirko Škegro,čuce Mate Kelava ,Ante i Jerko Vlašic

Pitam se večeras ima li važnijeg ljudskog prava od – radosti?

Hrvatski narod je bio na Trgu, Hrvatska je dočekala svoje Vitezove iz ljutog viteškog boja.

I proslavila s njima sebe.

Lijepo je da su Plenković i njegova Vlada konačno pokazali da hrvatski narod ima i državu. Državu, koja nije dopustila zabranu – radosti. Neovisno o bilo čemu – zaslužuju čestitku zbog toga.

Zadrhti srce u čovjeku gledajući tu mladost, tu ljepotu i radost kako uz svoga umjetnika veliča svoje ime.

Svoju povijest i jamči svoju budućnost usprkos i nasuprot zlu oko nas.

Marko Perković Thompson je, uz to što im je ispunio duše pjesmom ili pismom, okrunio hrvatske rukometne reprezentativce i viteškom poveljom – slučajno ili namjerno dao im je pristojno borbeno i narodno ime – Vitezovi!

Neka “kauboji” idu kući.

Bravo Marko.

Kad idu u boj s tvojim pjesmama, red je da im budeš i krsni kum.

Na krštenju u srcu Hrvatske.

U Zagrebu.