Otvaranju izložbe nazočili su predsjednik Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović,  zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, rektor Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Ivo Čolak uz brojne predstavnike kulturnog i javnog života Mostara.

Topićev opus snažno je obilježen Mostarom i Hercegovinom. Neretva, mostarske ulice, hercegovački pejzaži, arhitektura i ljudi kroz njegova su djela postali trajni zapisi prostora, vremena i osobnog iskustva. Upravo kroz takav umjetnički izraz izložba otvara i širi prostor promišljanja o kulturnom identitetu Mostara i Hercegovine te ulozi umjetnosti u njegovu očuvanju i prenošenju budućim generacijama.

Marin Ivanović, ravnatelj Muzeja moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru u uvodnom je obraćanju istaknuo važnost izložbe koja kroz opus Marina Topića donosi vrijedan presjek mostarske i hercegovačke umjetničke scene.

„Marin Topić uzeo je misao o vječnom kretanju gotovo doslovno, ali joj je dao protutežu kakvu grčki mudrac nije predvidio. Neretva teče i neprestano mijenja lice, a kamenje na njezinu dnu ostaje. Voda i vrijeme ga kotrljaju i bruse, ali ono ne odlazi -ono pamti. Upravo zato Marina doživljavam kao kroničara ovoga kraja. Na svoja platna prenosi mjesta i ljude koji su izabrani za vječnost, kao što je rijeka izabrala i uglačala svaki od ovih oblutaka. A kada mi Marin kaže da još na platno nije uspio prenijeti miris, moram reći da mislim kako je i u tome uspio – tijekom pripreme izložbe jedna je gospođa zastala ispred njegovih mimoza i hortenzija i rekla kako osjeća njihov miris.“, istaknuo je Ivanović.

O umjetničkom značaju izložbe i ulozi Marina Topića u bilježenju prostora, ljudi i vremena kroz vlastiti umjetnički izričaj govorio je kustos Vladimir Filipović, istaknuvši kako Topić svojim djelima ne bilježi samo motive ovoga kraja, već čuva njihovo sjećanje i pretvara ga u trajnu umjetničku vrijednost.

„On je zapravo kroničar ovoga kraja. Prenosi prostor, njegova mjesta i ljude te ih svojim slikama čuva za vječnost. Je li to vrelo ljeto staroga Mostara ili ona zima puna bure? Svaki trenutak koji je uhvatio na platnu postaje dio sjećanja koje ostaje. Vrijeme i godine kotrljaju, oblikuju i bruse, ali ono ostaje i pamti. Sve se mijenja, ali umjetnost čuva ono što bi vrijeme moglo odnijeti.“, naglasio je kustos Filipović.

Autor izložbe Marin Topić u svom je obraćanju govorio o osobnom odnosu prema Mostaru, koji je tijekom desetljeća postao jedno od temeljnih izvorišta njegova umjetničkog stvaralaštva.

„Četrdeset godina živimo od stvaralaštva. Nikada nismo stali. Umjetnik se mora izlagati, mora se predstaviti javnosti. Moja Hercegovina – to je bio moj prvi korak, ali najvažnije je nastaviti stvarati i raditi.“, zaključio je autor Topić.

Darijana Filipović istaknula je kako umjetnost nije samo izraz stvaralaštva, već i način očuvanja identiteta, sjećanja i prostora kojem pripadamo, naglasivši da upravo umjetnik od onoga što svakodnevno prolazimo i često ne primjećujemo može stvoriti trajnu vrijednost i svjedočanstvo jednog grada.

„Ove slike Mostara i Hercegovine nisu samo slike. One su dokaz da je jedan Mostar postojao i da još uvijek postoji. U gradu velikih simbola, mostova, tornjeva, planina i Rijeka. Marin je uzeo nešto malo za svoj prepoznatljivi simbol: oblutak, kamen preko kojega bismo svi vjerojatno prešli, a da ga uopće ne bismo primijetili, i dao mu svjetlo, vrijednost i značenje. Od maloga je napravio veliko, a preko njega pokazao Neretvu koja prolazi, dok oblutak ostaje. Zato vjerujem da za Marina, ali i za sve nas koji ovdje živimo, Mostar nije samo mali dio svemira – Mostar je njegov cijeli svemir. Ovom nam je izložbom otvorio prostor da u tom svemiru pronađemo svoj kamen, svoju ulicu, svoj dio Neretve i svoj Mostar.“ poručila je Filipović te na koncu obraćanja izložbu proglasila otvorenom.

Izložba „Mostar, moj mali dio svemira“ ujedno predstavlja vrijedan doprinos kulturnom životu Mostara i potvrđuje važnost institucionalnog ulaganja u umjetnost, muzejske sadržaje i očuvanje kulturne baštine.

Marin Topić rođen je 1957. godine u Mostaru. Prvu uljanu sliku naslikao je kao trinaestogodišnjak, a 1981. godine diplomirao je arhitekturu u Sarajevu. Prvu samostalnu izložbu priredio je 1982. godine u Širokom Brijegu, nakon čega je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon boravka u Münchenu i Kaliforniji, 1990. godine vraća se u Mostar, gdje danas živi i stvara.

Izložba u Muzeju moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru u Rodoču ostaje otvorena do 18. listopada 2026. godine.

„Tamo gdje umjetnost čuva tragove prošlosti, identitet pronalazi svoj put prema budućnosti.“

Izvor: hnsbih.ba