Connect with us

Uncategorized

Jasmina Jovanovski..Ne znam šta ovo znači.“

Published

on

Šta ako vam upravo to što dobro razumete ljude uništava odnose?

Zvuči nelogično.

Jer što više znamo o ljudskom ponašanju, očekujemo da ćemo donositi bolje odluke.

Da ćemo lakše prepoznati namere.

Da ćemo manje grešiti.

Da ćemo na vreme videti ono što nekada nismo umeli da vidimo.

I uglavnom je tako.

Sve dok ne predjemo jednu gotovo nevidljivu granicu.

Jer postoji trenutak kada ono što nam je pomagalo da razumemo ljude počne da nam smeta da ih zaista upoznamo.

Tada počinjemo da primećujemo sve.

Zašto je ovo rekao?

Zašto se sada povukao?

Zašto nije odgovorio?

Zašto je pogledao, a nije reagovao?

Zašto je baš to objavila?

Zašto danas ćuti kada juče nije?

Da li odsustvo nešto znači?

Da li prisustvo nešto poručuje?

Da li je slučajno ili ipak nije?

I odjednom više ne razgovaramo sa čovekom.

Razgovaramo sa sopstvenim tumačenjem čoveka.

Analiziramo ton.

Vreme.

Reči.

Tišinu.

Prisustvo.

Odsustvo.

Povezujemo dogadjaje.

Tražimo obrasce.

Računamo verovatnoće.

I negde usput napravimo čitavu geometriju šansi.

A sve to radimo pokušavajući da dobijemo nešto što nam nijedna analiza zapravo ne može garantovati.

Sigurnost.

Jer kada nam nije važno, ne analiziramo toliko.

Ali kada nam jeste važno, pojavljuje se ono mnogo neprijatnije:

„Ne znam.“

Ne znam šta misli.

Ne znam šta oseća.

Ne znam zašto ćuti.

Ne znam šta će uraditi.

Ne znam šta će se dogoditi ako napravim korak.

I upravo tu počinje prava zamka.

Pokušavamo da saznamo bez pitanja.

Da razumemo bez razgovora.

Da predvidimo bez rizika.

Da dodjemo do odgovora, a da se ne izložimo mogućnosti da nam se odgovor možda neće dopasti.

Samo postoji jedan mali problem.

Čovek nije jednačina.

Možete znati mnogo o ljudskom ponašanju.

Možete razumeti obrasce ponašanja, vezivanja, povlačenja, strahove, projekcije, odbrambene mehanizme i sve načine na koje ljudi pokušavaju da zaštite sebe.

Možete postati toliko dobri u čitanju izmedju redova da jednog dana zaboravite nešto vrlo jednostavno:

Neke stvari uopšte ne treba čitati izmedju redova.

Treba ih pitati.

Jer ni sve znanje ovog sveta ne može vam pouzdano odgovoriti na jedno sasvim obično pitanje:

„Šta ova konkretna osoba želi sa mnom?“

Za taj odgovor ipak će vam trebati ta osoba.

Možda zato emocionalna zrelost nije sposobnost da uvek savršeno protumačimo ono što nije izgovoreno.

Možda je ponekad upravo suprotno.

Da možemo da kažemo:

„Ne znam šta ovo znači.“

I da ne izmišljamo odgovor samo zato što nam je neizvesnost neprijatna.

Da prestanemo da tražimo skrivene poruke tamo gde postoji mogućnost razgovora.

Da prihvatimo da ne možemo unapred znati ishod.

I da shvatimo da ni najbolja analiza ne može ukloniti rizik koji postoji svaki put kada nam je do nekoga stvarno stalo.

Jer odnosi se ne žive u teoriji.

Ne žive se u pretpostavkama.

I ne postaju stvarni zato što smo ih dovoljno dobro analizirali.

Postaju stvarni kada se usudimo da iz analize predjemo u iskustvo.

Neke stvari u životu zaista treba analizirati.

Ali neke toliko analiziramo da na kraju zaboravimo da ih živimo.

A možda je cela ta geometrija šansi na kraju mnogo jednostavnija nego što smo izračunali.

Ponekad morate prestati da računate kolike su šanse i napraviti korak da biste videli šta je stvarno.

Autor: Jasmina Jovanovski

#psihologija #odnosi #emocionalnazrelost #licnirast #Komunikacija

Continue Reading

Uncategorized

U Neumu su danas svečano otvorene 26. Sportske igre hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne –

Published

on

Filipović: Snaga čovjeka mjeri se po tome kako nastavlja živjeti nakon svega što je prošao

Izdvajamo

25.09.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
„Iza riječi ‘hrvatski branitelj’ stoje godine koje su bile sve, samo ne obične, a iza riječi ‘hrvatski ratni vojni invalid’ stoji i cijena koju je svatko od vas osobno platio. Snaga čovjeka ne mjeri se, samo po onome što je prošao, nego po tome kako nastavlja živjeti poslije toga.“ kazala je u svom obraćanju na 26. Sportskim igrama hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne – ŠNIDOR 2026, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović

U Neumu su danas svečano otvorene 26. Sportske igre hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne – ŠNIDOR 2026., tradicionalno sportsko okupljanje koje organizira Zajednica županijskih zajednica HVIDR-a HVO Herceg-Bosne. Igre i ove godine okupljaju hrvatske vojne invalide iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, potvrđujući važnost zajedništva, međusobne potpore i očuvanja vrijednosti proisteklih iz Domovinskog rata.

Svečanom otvorenju nazočili su predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović te zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, kao i brojni dužnosnici sa svih razina vlasti te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

ŠNIDOR već više od dva desetljeća predstavlja mjesto okupljanja hrvatskih vojnih invalida iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Natjecanje nadilazi sportski karakter jer kroz druženje, natjecateljski duh i zajedništvo pridonosi rehabilitaciji, aktivnom životu i očuvanju dostojanstva hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida. Istodobno, Igre predstavljaju prostor za njegovanje sjećanja na Domovinski rat i prenošenje vrijednosti zajedništva i odgovornosti na nove generacije.

Slična natjecanja HVIDR-e uključuju niz sportskih disciplina prilagođenih osobama s invaliditetom, među kojima su boćanje, kuglanje, elektronski pikado, stolni tenis, šah, ribolov i druge discipline.

Na samom početku nazočne je pozdravio načelnik Neuma Dragan Jurković, koji je istaknuo važnost okupljanja i zajedništva koje proizlazi iz ovakvih druženja.

U obraćanju nazočnima istaknuta je važnost sustavne brige o hrvatskim braniteljima, ratnim vojnim invalidima i članovima njihovih obitelji, kao i potreba da se njihova žrtva i doprinos slobodi nikada ne zaborave.

„Mnogi naši suborci danas nisu među nama. Njihova mjesta su prazna, ali njihova imena nisu zaboravljena, njihove obitelji nisu zaboravljene, njihova žrtva nije zaboravljena i nikada neće biti. Ove igre nisu samo sport. Ovo je naš susret i trenutak kada ponovno pružamo ruku prijatelju, jer nakon svega što smo prošli, upravo je to naša najveća pobjeda. Vrijeme prolazi, godine prolaze, ali neke stvari kao što su sjećanje, zahvalnost i zajedništvo ne smiju proći“, naglasio je predsjednik HVIDRA-e Dragan Radić.

Upravo kroz ovakva okupljanja čuva se sjećanje na generaciju koja je, u najtežim okolnostima, podnijela najveću žrtvu kako bi buduće generacije mogle živjeti u miru i slobodi.

Zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović naglasila je kako Sportske igre predstavljaju simbol zajedništva, ali i priliku da se njihova iskustva i vrijednosti prenesu novim generacijama.

„Ove Sportske igre nisu samo sportsko natjecanje, nego mjesto susreta ljudi koje povezuje iskustvo koje je teško, da netko može shvatiti, ako ga nije proživio, mjesto prijateljstva i zajedništva te prilika da se ponovno okupimo, ne oko rata, nego oko života. Vaša generacija je izborila mir, a odgovornost je moje generacije da tom miru podari život. Mislim da je najveća pobjeda upravo ovo – činjenica što smo danas svi ponovno ovdje zajedno.“- poručila je Filipović.

Sudionici ŠNIDOR-a kroz sportsko natjecanje ponovno potvrđuju kako snaga braniteljske zajednice nije samo u rezultatima ostvarenima na sportskim borilištima, nego i u prijateljstvu, solidarnosti i međusobnoj potpori koja se gradi i čuva desetljećima nakon Domovinskog rata.

Za hrvatske institucije i predstavnike hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, kako je istaknuto, briga o braniteljima, ratnim vojnim invalidima i stradalničkim obiteljima ostaje trajna obveza, jednako kao i očuvanje dostojanstva žrtve i istine o Domovinskom ratu. ŠNIDOR je upravo jedan od događaja koji tu obvezu pretvara u susret, zajedništvo i konkretan oblik potpore hrvatskoj braniteljskoj populaciji.

Izvor: hnsbih.ba

 

ŠNIDOR 2026
HVIDRA

Continue Reading

Uncategorized

MILJENKO MIDA PRSKALO..RODOLJUB ILI „SISAČ“ – PITANJE JE SAVJESTI

Published

on

Postoji velika razlika između rodoljuba i onih koji su, kako ih ja nazivam, „sisači“ – politički uhljebi koji nisu do svojih položaja došli znanjem, sposobnošću i radom, nego podobnošću i političkom poslušnošću. Naravno, ne mislim na veliku većinu časnih ljudi koji pošteno obavljaju svoje dužnosti i služe svome narodu.
Na ovaj me je osvrt posebno motivirao članak na portalu braniteljski.info, koji je napisao profesor povijesti Josip Milić, čovjek kojega osobno ne poznajem. U svom tekstu profesor spominje moga oca Žarka i moga najstarijeg brata Vidaka, rođenog 1949. godine, kao prvo dijete moga oca i moje majke. Ali ovdje nije riječ o njemu.
Riječ je o našem rođaku Vidak Prskalo, koji je, prema podacima koje navodim, imao svega 19 godina kada je 1946. godine mučki ubijen zajedno sa svojim suborcima na Mosoru.
Članak profesora Milića potaknuo me da postavim nekoliko pitanja koja možda mnogima neće biti ugodna, ali su, po mom mišljenju, potrebna.
Profesor govori o ulicama i trgovima koji u Širokom Brijegu nisu dobili imena po našim mučenicima i stradalnicima. Ali pogledajmo i naše vrijeme.
Gdje su obilježja naših heroja iz posljednjeg rata?
Gdje su imena ljudi koji su svoje živote položili da bismo mi danas mogli slobodno hodati ovim gradom?
Spomenut ću samo dvojicu – Marija Hrkaca i Boku, a takvih junaka ima još mnogo.
Zašto, dragi političari i predstavnici vlasti Širokog Brijega, nema ulica i trgova posvećenih njima? Zašto nema Marija Hrkaca? Zašto nema našega Boke? Zašto nema Miljenka Hrkaca, čovjeka koji je bio lažno optužen u Beogradu, a čije kosti još uvijek nismo pronašli?
To su elementarna pitanja koja moraju čuti i vlast i oporba. Ali vlast je uvijek prva odgovorna.
Ovih dana hodate po mjesnim zajednicama i tražite glasove. Slušam govore, gledam skupove i pitam se: jesam li igdje čuo da ste spomenuli ove velikane?
Ne tražim da oni budu tema vaših predizbornih skupova. Dovoljne bi bile dvije riječi. Jedan naklon. Jedna zahvala.
Ali ni toga nema.
Bravo. Samo tako.
Zato vam predlažem nešto vrlo jednostavno: da u roku od šest mjeseci, po svojoj savjesti i uz dogovor sa strukom i obiteljima, napravite popis naših heroja, mučenika i branitelja koji su svojim životima zadužili Široki Brijeg, te da se po njima nazovu ulice i trgovi našega grada.
A kada to uredite, onda u mom zaseoku Ljuteš, neka jedna ulica nosi ime Vidaka Prskala, a druga Benke Penavića – obojice Škripara.
To bi bio čin poštovanja prema našim mrtvima, ali i poruka našoj djeci da se u ovom gradu zna cijeniti žrtva.
Jer politika prođe. Funkcije prođu. Izbori prođu.
Ali uspomena ostaje.
Naša braća nikada ne umiru dok god živi imaju snage i savjesti čuvati uspomenu na njih.
A ako to ne napravite, kao što sam već rekao Dariju Knezoviću, predsjedniku HDZ-a Široki Brijeg, onda ću vas – politički – pomnožiti s nulom.


Miljenko Mida Prskalo

 

Continue Reading

Uncategorized

Iz Rukopisa Mije Ćosića direktora kompanije “Ćosićpromex” iz Usore25.09.2026 god Blagoslovljen novi Dan

Published

on

Pokušaj malo promatrati ljude oko sebe, ljude koji znaju priznati svoje pogreške, i reći tu dragocjenu riječ: „Oprosti mi!“. To su zapravo najdostojanstveniji ljudi, najčasniji ljudi i ljudi koje svi poštuju. Jesi li toga svjestan? Možeš postati vrhunski čovjek ako znaš priznati pogreške. Priznati pogreške znači biti ponizan, a biti ponizan znači biti realan. Nije toliko zlo ako pogriješiš, zlo je ako se ne znaš popraviti. Ne postoji naš život bez noći. Postoje dan i noć.Sastanak Općinskog načelnika sa predstavnicima poduzeća Ćosićpromex d.o.o. | OPĆINA USORA Tako isto ne postoji naš život bez toga da se ne uprljamo. Zato se peremo, kupamo, tuširamo. Nismo uvijek ni samo zdravi, nego postoji zdravlje i bolest. Zato se liječimo. Tako ne postoji ni to da uvijek samo dobro govorimo, ali zato uvijek postoji popravak; postoji ono: „Oprosti“; i oprostiti drugima. Kako je dragocjeno to prepoznati! Kako to duboko liječi našu dušu i kako nas to čini dostojanstvenima! Uvijek sam mislio da me ponižava kad me netko napadne. Pokušao sam se braniti i nikad se nisam mogao obraniti; samo sam se osjećao još više ponižen. Onda sam pomislio da sam zbilja takav kako mi drugi kažu, ali kad sam rekao: „Pogriješio sam. Oprostite“, prošlo je sve. U meni je ostalo dostojanstvo i opet idem dalje. Evo, dakle, što je važno u životu: kad pogriješiš, nemoj se toga stidjeti, nego počni sve popravljati.
Bog vas blagoslovio.

Ponekad smo potpuno sigurni u nešto što uopšte nije istina.

Možemo nešto osećati toliko snažno da nam se učini nemogućim da grešimo.

A upravo tada najlakše pomešamo ono što osećamo sa onim što zaista jeste.

Kada se plašimo, svet nam izgleda opasniji nego što možda jeste.

Kada smo ljuti, lakše vidimo tudju krivicu nego sopstveni deo priče.

Kada smo povredjeni, tišinu možemo doživeti kao odbacivanje, udaljavanje kao ravnodušnost, a nečiju nespretnost kao nameru da nas povredi.

I upravo tu često napravimo grešku.

Ne u tome što osećamo.

Emocije nisu neprijatelji koje treba utišati. One nam govore da se nešto u nama dogadja. Da nam je nešto važno. Da je nešto dotaklo naš strah, želju, granicu, uspomenu ili očekivanje.

Ali emocija govori prvenstveno o nama u tom trenutku.

Ne mora nužno govoriti istinu o drugom čoveku ili situaciji u kojoj se nalazimo.

Zato izmedju osećanja i zaključka treba ostaviti malo prostora.

Dovoljno da se zapitamo:

Šta zaista znam, a šta trenutno samo osećam?

Ponekad će se ispostaviti da nas je osećaj upozorio na nešto što smo već intuitivno prepoznali.

A ponekad ćemo, kada se emocija smiri, istu situaciju videti potpuno drugačije.

Zrelost nije živeti bez snažnih emocija.

Zrelost je umeti ih osetiti, razumeti ih, a ipak ne poverovati slepo svemu što nam u tom trenutku govore.

Emocija je stvarna.
Ali ono što osećamo i ono što zaista jeste nije uvek isto.

Autor: Jasmina Jovanovski

#istina #mir #granice #zrelost #samopostovanje #unutrasnjimir #psihologijazivota #emocionalnazrelost

Obilazak radova i posjeta gospodrstvenicima u obuhvatu Poduzetničke zone Žabljak | OPĆINA USORA

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba