Jučerašnja informacija s Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kojemu je SOA poslala pisano izvješće o svojim postupcima vezanim za krizu s otpadom u Gospiću, a kojom je objavljeno da je služba 2022. godine službeno upozorila nadležne državne institucije, prije svih predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade Republike Hrvatske, koji od SOA-e dobivaju cjelovita redovna izvješća, na događanja s otpadom, teško tereti prije svih Andreja Plenkovića kao ključnoga čovjeka s nadležnostima za prevenciju, sprečavanje i otklanjanje problema.

Informacija nije nimalo ugodna ni za predsjednika Republike, ni za predsjednika Hrvatskog sabora neovisno o tome što nemaju operativne i izvršne ovlasti, ali ih čini politički odgovornima i nameće pitanje – jesu li u okviru svojih političkih ovlasti pokušali nešto učiniti da se spriječi katastrofa kojoj je Hrvatska izložena?

Činjenica je da je SOA upozorila na izravan udar na temelje ustavnog poretka, na temeljnu ustavnu vrednotu iz Članka 3. Temeljnih odredbi Ustava – očuvanje prirode i zaštitu okoliša, zbog čega država i postoji, a spomenuti su nositelji najviših državnih funkcija i u okviru svojih nadležnosti izravno odgovorni za zaštitu ustavnog poretka države i nacije.

Informacija SOA, koja je obznanjena nakon sjednice Odbora, ne ostavlja nikakav prostor interpretacijama, ponajmanje pokušaju pretvaranja pitanja otpada u Gospiću i tko zna gdje još u Hrvatskoj, u nekakvo stranačko opozicijsko-pozicijsko natezanje.

To je eksplicitno javno ukazivanje sa strane najvažnije sigurnosne državne službe, na eliminacijske propuste Vlade Republike Hrvatske i svih najvažnijih državnih institucija.

Pozicija predsjednika Vlade Andreja Plenkovića je nakon ovoga potpuno neobranjiva.

Ovdje ne govorim o predstojećem izjašnjavanju Hrvatskog sabora o zahtjevu većine oporbe za smjenom predsjednika Vlade, jer ova informacija SOA nije više pitanje koliko tko ima “ruku” u Saboru, ovo je moralno obavezujuće saznanje svakom saborskom zastupniku, a daleko više HDZ-u i koalicijskim partnerima u aktualnoj vladajućoj većini, nego oporbi.
Pitanje je tko se i s kojim moralnim opravdanjem smije podmetnuti pod odgovornost za teški udar na temelje ustavnog i državnog poretka koju nesumnjivo snosi Plenković i kamo takva moguća i na žalost predvidiva solidarnost s Plenkovićem vodi ovu zemlju i hrvatski narod?

U ovakvim situacijama, a tragom niza sličnih, a službeno neobjavljenih javnih potvrda o stanju države i nacije o kojima je s indikacijama svjesnoga i teškoga štetočinstva u svim najvažnijim oblastima državnog i društvenog poretka javnost povremeno saznavala, postavlja se najozbiljnije moguće pitanje – u što je sve Hrvatsku uveo Plenković tijekom zadnjih deset godina i s čime ćemo se tek susresti?

Suočeni s ovom informacijom ljudi si moraju postaviti to pitanje i prestati se skrivati iza poštapalica tipa – mene se to ne tiče.

Svih se egzistencijalno tiče.

Od 1990. godine i suočenja s agresijom Srbije ili posrbljene Jugoslavije, kad je HDZ poveo narod u golem rizik ali uz ogromnu svojevoljnu potporu naroda svjesnog rizika, ta stranka nikada nije ni iz bliza bila suočena s ovakvim iskušenjem, nakon kojega nema popravnog ispita.

Ovdje ljudi nemaju pojma u što su sve uvučeni i što ih čeka, za razliku od 1990. godine.

Nije ovo više pitanje Plenkovića, iako je personalizirano njime, ovo je pitanje svakom članu HDZ-a i oko toga nema ni minimuma dvojbi.

Hrvatskoj se mora predočiti što čeka hrvatski narod, jer povjerenje u Plenkovića i HDZ koji slijedi njegove politike nakon ovoga ne može postojati, neovisno o nizu poštenih ljudi, ne samo u stranci, nego i u Hrvatskom saboru ali i u vladama pod ravnanjem Andreja Plenkovića. Ti ljudi ne trebaju preuzimati krivnju za nezapamćen udar na državu i narod, koga sam ocjenjujući u svojim analizama Plenkovićev model vladanja povodom kriza koje su se pojavljivale, davno s debelim opravdanjem nazvao – urotom.

Neodgovorno je nakon nezamislivih transfera na putu od Agrokora do Fortenove danas, Škugora, afere Plin za cent, međunarodnog skandala s Allianzom, stotina milijuna eura ulupanih u pet puta više pfizer cjepiva od svake razumne pretpostavke, nakon teških sumnji u zlouporabe Obaveznih mirovinskih fondova, suludog ukrajinovanja s nevjerojatnim razbacivanjem stotina milijuna eura i “ratovanja” protiv Rusije, histeričnog antiturmpizma i antiamerikanizma, nakon saznanja o eksplicitnoj namjeri izdaje hrvatskog naroda u BiH koje je iznio Plenkovićev najbliži pouzdanik Frka Petešić, te niza sustavnih politika razbijanja nacionalnog identiteta u zemlji, uz nevjerojatna posrnuća pravosuđa, sad nakon ovoga ne vidjeti zloćudnu sustavnu namjeru.

Nakon informacije SOA sve se svodi na – HDZ-u se nudi samo suučesništvo ili raščišćavanje.

Treće mogućnosti nema.