Četiri izgubljena života. Jedna žena i majka. Jedanaest mjeseci zatočeništva. Bol koju vrijeme nije izbrisalo.

Pjesma „SERAFINA” posvećena je Serafini (Sarafini) Lauš iz sela Ćukle kod Travnika, hrvatskoj majci čija je obiteljska tragedija postala potresno svjedočanstvo stradanja Hrvata u Središnjoj Bosni tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

TRAVNIK 1993. – TRAGEDIJA OBITELJI LAUŠ

Početkom lipnja 1993., tijekom napada pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine na hrvatska sela travničkog kraja, počinjeni su zločini nad hrvatskim stanovništvom. Serafina je izgubila supruga Ivu Lauša (1939.) i trojicu sinova: Dragana (1959.), Fabijana (1961.) i Miroslava (1971.).

Prema objavljenim svjedočanstvima, suprug joj je ubijen na kućnom pragu, jedan sin stradao je tijekom napada, a druga dvojica, prema dostupnim iskazima, ubijena su nakon zarobljavanja. U nekoliko ratnih dana ugašena su četiri života jedne obitelji.

JEDANAEST MJESECI ZATOČENIŠTVA

I sama Serafina bila je zarobljena. Približno jedanaest mjeseci provela je u zatočeništvu, najprije u Ćuklama, a zatim u Muzičkoj školi u Zenici. Po povratku zatekla je uništen dom i život bez svojih najmilijih.

Godinama je svjedočila o stradanju obitelji, uključujući i svjedočenje pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Govorila je o vjeri, oprostu i potrebi za pravdom. Preminula je 16. travnja 2026., u 87. godini, ne dočekavši pravdu za ubojstva svojih najbližih.

„SERAFINA” je glazbeni spomen na majčinsku ljubav, nevine žrtve, izgubljeni dom, vjeru i dostojanstvo. Nije poziv na mržnju ili osvetu, nego na istinu, sjećanje i pravdu. Posvećena je obitelji Lauš i svim nevinim žrtvama rata u Travniku, Središnjoj Bosni i Bosni i Hercegovini.