OTVORENI UPIT

predsjedniku HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH, akademiku Draganu Čoviću, dopredsjedniku Vlade Federacije BiH Toniju Kraljeviću i predsjedniku Odjela za branitelje pri HNS-u, ministru Mladenu Begiću

Predmet: Kriteriji za dodjelu Medalje otpora, ravnopravnost hrvatskih dragovoljaca i ratnih postrojbi te potreba institucionalnog organiziranja hrvatskih branitelja

Poštovani gospodine predsjedniče, uvaženi ministri,

svjestan svojih obrazovnih i stručnih mogućnosti, kao čovjek sa završenom srednjom školom, smatram svojom dužnošću obratiti vam se ovim javnim upitom. Iako nisam akademski obrazovan, ponosan sam na činjenicu da sam bio prvi izabrani ratni zapovjednik u Domovinskom ratu 1991. – 1995. godine u Bosni i Hercegovini.

Ovim putem želim otvoriti nekoliko važnih pitanja koja se odnose na dodjelu Medalje otpora, položaj hrvatskih dragovoljaca i ratnih postrojbi te njihovu ravnopravnost.

1. Kriteriji i postupak dodjele Medalje otpora

Koji su službeni kriteriji za dodjelu Medalje otpora? Tko ima pravo predložiti kandidate, na koji se način podnose prijave i koja je institucija nadležna za provedbu postupka?

Posebno zabrinjava činjenica da hrvatski branitelji o ovome nisu pravodobno i službeno informirani. Informacije dobivamo iz medija i od pripadnika druge vojne komponente, a ne od hrvatskih institucija i predstavnika koji bi trebali zastupati naše interese.

Zahtijevamo jasne, javno dostupne i jednake kriterije za sve pripadnike koji su sudjelovali u organiziranju i pružanju otpora.

2. Ravnopravnost hrvatskih branitelja i ratnih postrojbi

Uvaženi predsjedniče i ministri, hrvatski branitelji jasno i nedvosmisleno zastupaju stav da moraju imati jednaka prava i mogućnosti kao pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Prema informacijama kojima raspolažemo, Armija RBiH predložila je političke organizatore otpora i svoje ratne postrojbe, među kojima su Patriotska liga i Zelene beretke.

S druge strane, koliko nam je poznato, u hrvatskoj komponenti predložen je organizator otpora – HVO(nemam nista protiv), ali nije na odgovarajući način obuhvaćena i zastupljena posebna uloga hrvatskih dragovoljaca, ratnih zapovjednika i postrojbi za posebne namjene.

Postavljamo opravdano pitanje: zašto hrvatski dragovoljci i ratne postrojbe ne bi imali jednaku mogućnost organiziranja, predlaganja i vrednovanja svojega doprinosa?

Stoga javno pozivam hrvatske branitelje, dragovoljce i ratne zapovjednike da se organiziramo i pokrenemo osnivanje:

Udruge dragovoljaca i prvih ratnih zapovjednika, koja bi na odgovarajući način zastupala dragovoljački doprinos i parirala organizacijski prepoznatoj ulozi Patriotske lige;

Udruge dragovoljaca i ratnih zapovjednika postrojbi za posebne namjene, koja bi zastupala doprinos hrvatskih postrojbi za posebne namjene i osigurala odgovarajuću zastupljenost u odnosu na Zelene beretke.

Naglašavam da i sam pripadam prvoj dragovoljackoj Odlikovanoj postrojbi u BIH te upravo zbog toga smatram da se povijesni doprinos svih dragovoljaca mora vrednovati pravedno, bez političkih, nacionalnih ili institucionalnih razlika.

Ne tražimo povlastice, nego jednaka prava. Ne tražimo privilegije, nego priznanje stvarnog doprinosa. Ne tražimo ništa što već nije omogućeno drugima.

DOMOVINI VJERNI!

Satnik Mladen Ljubić – Vajta
Prvi izabrani ratni zapovjednik
Domovinskog rata 1991. – 1995. u BiH

https://bug.ba/patriotska-liga-organizatori-i-pokretaci-otpora-i-zelene-beretke-traze-rjesavanje-statusa-dobitnika-medalje-otpora.html

Polaganjem vijenaca u vojarni 1. gardijske brigade Tigrovi u Zagrebu i prisegom novih pripadnika danas je obilježena 36. obljetnica ustrojavanja Tigrova, udarne elitne postrojbe Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Dan ranije središnja svečanost održana je u Petrinji.

Obilježavanje je započelo svetom misom u Crkvi Uzvišenja Svetog Križa u zagrebačkom naselju Siget, a komemorativnim skupom kod spomenika ispred vojarne odana je počast 368 poginulih i petorici nestalih te svim umrlim pripadnicima Tigrova.

Obilježena je i 19. godišnjica 1. mehanizirane bojne “Tigrovi”, čijim su mladim pripadnicima najviši uzvanici nakon svečane prisege uručili čuvene crne beretke.

Uz ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, koji je bio izaslanik predsjednika Vlade, obljetnici su nazočili izaslanik predsjednika Republike umirovljeni general Marijan Mareković i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Deur.

Brigada je ustrojena 5. studenoga 1990. godine u vojnoj bazi Rakitje, iz posebne jedinice policije koja je postala njezina jezgra. Tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.) sudjelovala je na najtežim ratištima, od Krvavog Uskrsa, obrane Zagreba i Vukovara, preko zapadne Slavonije i Banovine do juga Hrvatske, te u operacijama Maslenica, Bljesak i Oluja.

Tigrovi su na najčasniji način odradili svoju misiju obrane i oslobađanja Hrvatske. Prolazeći kroz njihov ratni put, svjedočimo o hrabrosti, odvažnosti, odlučnosti i domoljublju, rekao je Medved, dodavši da prisega novih pripadnika pokazuje kako su mladi svjesni odgovornosti čuvanja hrvatske slobode.

Katuša: nema većeg i manjeg zla

Naš ratni put je put hrabrosti i časti hrvatskih branitelja, poručio je predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi” Darko Katuša.

Istaknuo je da je u redovima Tigrova služilo više od 11.000 pripadnika. Logore je prošao 201 pripadnik, ranjeno ih je 1.711, od kojih je 28 stopostotnih ratnih vojnih invalida.

Katuša je naglasio da je suvremena Hrvatska nastala početkom 1990-ih te da nema veze s ideologijama iz Drugog svjetskog rata.

Samo osudom svih totalitarnih režima, njihovih simbola i pozdrava te poštivanjem svih nevinih žrtava totalitarnih režima, naše društvo može ići naprijed. Osvijestite se, krajnje je vrijeme da prestanete dijeliti zločine i zločince, nema većeg i manjeg zla, zlo je zlo, kazao je Katuša.

Osudio je počinitelje koji su u rujnu u pothodniku kod bivšeg Vjesnika šarali po grbovima HOS–a i drugih braniteljskih postrojbi, a kritizirao je i odluke Zagreba i Rijeke da u gradskim prostorima ne dopuštaju događaje na kojima se veliča nacizam, fašizam i ustaštvo, uključujući “Za dom spremni”.

Pri tome se opet izostavlja komunistički režim. Stoga se postavlja pitanje je li Hrvatska u Europi, baštinimo li zaista europske vrijednosti koje su sadržane u osudi svih totalitarnih ideologija, rekao je.

Mladima je poručio da ne odustaju od Hrvatske jer je izborena uz velike žrtve.

Za nju se vrijedi boriti. To možete jedino ostankom ovdje, svojim znanjem, radom, upornošću i ustrajnošću, rekao je Katuša.

U ime udruge Katuša je ministru Medvedu uručio zahvalnicu i monografiju 1. gardijske brigade ratnog fotografa Željka Gašparovića, a svečanost su uveličali Policijska klapa Sveti Mihovil i solistica Nika Pastuović.

Dan otvorenih vrata u Petrinji

U vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji održano je postrojavanje pripadnika 1. mehanizirane bojne “Tigrovi”, a građani su mogli razgledati suvremenu vojnu opremu, od osobnog naoružanja do oklopnih vozila.

Nakon Domovinskog rata, uz uvođenje novih borbenih sustava i stalno ulaganje u razvoj i obuku, izrasli su u suvremenu oružanu silu koja ponosno brani Republiku Hrvatsku i njezine nacionalne interese, ne samo u domovini nego i na globalnim kriznim žarištima, kazao je zapovjednik bojne Tihomir Kastmiler.

Tigrovi su uvijek prvi, i u slavlju i u krvi, poručio je stožerni narednik Tomica Cesnik, prvi dočasnik mehanizirane satnije.

Pripadnici iz Hrvatske, BiH i iseljeništva

Među pripadnicima brigade bilo je i 146 žena, a dolazili su iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva.

Na to je na Dušni dan, 2. studenoga, podsjetio Vencel Čuljak iz udruge veterana, kada je predsjednik Zoran Milanović veteranima uručio odlikovanja za hrabrost, junaštvo i sudjelovanje u Domovinskom ratu, prenosi HRT.

Milanović im se tom prilikom ispričao što priznanja dobivaju tek sada.

Spremnost na žrtvu Tigrovi su saželi u geslu “Za Hrvatsku kao tigar, u ratu i u miru”.

(www.jabuka.tv | Foto: Slavko Midzor, Nikola Ćutuk / Pixsell)

Doktor je oterao ženu sa pet dolara u džepu, a sledećeg jutra saznao je da ona poseduje njegovu bolnicu

U 23:47, jedne ledene srede, žena u kaputu iz prodavnice polovne robe gurnula je pet zgužvanih dolara ispod prozorčića hitnog odeljenja i šapnula: „Molim vas. Ne mogu da dišem kako treba.“

Službenica je zurila u novac.

Zatim — u ženu.

Zatim je gurnula novčanice nazad.

„Ovo čak neće pokriti taksu za registraciju.“

Claire Whitmore je držala jednu ruku pritisnutu na sredinu grudi.

Tamna kosa bila joj je mokra od kiše. Na đonovima njenih patika bilo je blata. Preveliki sivi kaput koji je nosila bio je iz kontejnera za donacije, tri sata ranije.

Ništa na njoj nije ukazivalo na novac.

Upravo to je bio cilj.

„Ne želim posebnu sobu — rekla je Claire. — Želim da neko sasluša moja pluća.“

Službenica na prijemu, Brenda Hall, uzdahnula je toliko glasno da ju je čulo šest ljudi u čekaonici.

„Imate li osiguranje?“

„Ne.“

„Medicaid?“

„Ne.“

„Kreditna kartica?“

Claire je odmahnula glavom.

„Imate li rodbinu koja može da plati?“

„Ne.“

Brenda Hall se naslonila nazad.

„Četiri milje istočno je okružna bolnica.“

Claire je kroz staklena vrata pogledala ka zavjesama od hladne novembarske kiše.

„Došla sam peške.“

„Možete da odete peške dotle.“

Čovek u radnoj jakni podigao je pogled sa svog telefona.

Starija žena se namrštila.

Niko nije rekao ništa.

Claire Whitmore je sada disala plitko i neravnomerno, delom zbog hladnoće, delom zbog pritiska koji se skupljao iza njenih rebara.

„Može li me prvo pregledati lekar?“

Brenda Hall je ukrutila izraz lica.

„Gospođo, usporavate prijem.“

Claire se zagledala u nju.

„Čak niste ni pitali kako se zovem.“

„Ne treba mi vaše ime da bih znala da ne možete da platite.“

Te reči su pale teže nego što je Claire očekivala.

Već dva meseca čitala je izveštaje.

Već tri nedelje slušala je kako advokati, revizori i rukovodioci tvrde da vodeća bolnica Whitmore Medical Group u St. Louis leči svakog urgentnog pacijenta sa dostojanstvom.

Već šest dana sumnjala je da su ti izveštaji laži.

Te večeri je bila došla da sazna.

Ona je očekivala birokratiju.

Nije očekivala da će okrutnost biti tako nemarna.

Muškarac iza nje glasno se zakašljao u svoj rukav.

Bio je oko šezdeset, mršav, sede brade, u radnim čizmama, s jednim đonom povezanim srebrnom lepljivom trakom.

Claire ga je primetila kada je stigla.

Sedeo je na istoj stolici sve vreme.

Klimnula je glavom prema njemu.

“A šta je s onim muškarcem?”

Brenda nije pogledala.

“Šta je s njim?”

“Izgleda bolestan.”

“On je prošao kroz proceduru.”

“Da li ga je pregledao lekar?”

“To nije tvoj posao.”

Čovek je podigao glavu.

“Zovem se Samuel,” rekao je promuklo. “Šalju me u County.”

Claire je pogledala prema zoni za ambulantna kola.

Nije bilo ambulantnih kola.

Pre nego što je uspela da pita nešto drugo, iz hodnika se pojavio muškarac u tamnoplavoj medicinskoj odeći.

Bio je visok, oko trideset pet godina, umornih očiju.

Na bedžu mu je pisalo:

DR. ETHAN COLE
SPECIJALIZANT ZA HITNU MEDICINU

“Brenda,” rekao je, “zašto je Boks četiri još uvek prazan?”

“Zato što pokušavam da završim dva neplaćena slučaja.”

Ethan je zastao.

Pogled mu je prešao sa Samuela na Claire.

“Koji slučajevi?”

Brenda pokaza na Claire.

“Nema osiguranja. Pet dolara. Kaže da ima poteškoće sa disanjem.”

Ethan se namršti.

“Da li je neko izmerio njene vitalne znake?”

“Ona nije platila.”

“To nije bilo moje pitanje.”

Brendina vilica se stegla.

“Rekli su joj da ide u County.”

Ethan pogleda pravo u Claire.

“Koliko dugo imate otežano disanje?”

“Otprilike četrdeset minuta.”

“Bol u grudima?”

“Pritisak.”

“Vrtoglavica?”

“Malo.”

On se okrenu ka Brendi.

“Nosila. Boks četiri.”

Brenda se oštro nasmeja.

“Ethan.”

“Odmah.”

“Znaš politiku administracije.”

“Ja poznajem urgentnu medicinu.”

“Ne možemo da nastavimo da primamo pacijente bez plaćanja.”

Ethan priđe bliže šalteru.

“Rekao sam da donesete nosila.”

Brenda snizi glas.

“Još jedan izveštaj o incidentu ide u tvoj dosije za specijalizaciju.”

“Onda bar napiši moje ime ispravno.”

Soba je utihnula.

Claire se zagleda u njega.

Ne nepokornost.

A ispod toga — umor.

To mu nije bila prva bitka.

Ethan je sam doneo nosila.

Kada je Claire sela, pogledala je ka Samuelu.

“A šta je s njim?”
Deo 2 i kompletan finale: ukucajte „Da“ i kliknite „Sviđa mi se“ kako bismo mogli da objavimo celu priču. Hvala vam!!!