Ovogodišnje svečano obilježavanje Dana žena u Rimu, u organizaciji Hrvatsko-talijanskog
mozaika, održano je u subotu 1. ožujka, na kojem je upriličena i književna večer. Ova udruga iz
Rima je u svojih 10 jubilarnih godina rada i postojanja postala postojna zbilja raznih inicijativa, kao
i uporišna točka za promicanje raznovrsnih oblika kulture hrvatskih korijena. Do sad broji 130
ostvarenih projekata, a obilježavanje Dana žena.svakako zauzima posebno mjesto. Radi se o
dragocijenoj prilici da ženski dio Hrvatske rimske zajednice upozna stvaralaštvo surodnjakinja, što
žive i stvaraju u iseljeništvu, često donoseći vlastite životne priče, a one vrlo često pretvore u
zanimljivu razmjenu iskustava. Za mjesto susreta i ove je godine izabrana adresa Via delle Paste
106, u središtu Rima, gdje se nalazi posebno ugodan i elegantan interijer Librerie Enoarcano, za
koji je zaslužna njegova vlasnica, splićanka Tanja Pavelić.
Za ovogodišnju književnu večer izbor je pao na promociju stvaralačkog djela Ivke Ilić
Kovačević. Kako se sama predstavila prisutnima, Ivka je rođena u Bosanskoj Posavini, a već u
ranim godinama života seli za Rijeku, nakon čega, sa svojim izabranikom, odlazi za Švicarsku, gdje
stvaraju obitelj i žive već četerdeset godina. Makar je još od malih nogu voljela podjednako i čitati i
bilježiti po raznim komadićima papira, stihove ili pak rečenice koje bi joj navirale nenajavljene i
spontane, njeno zanimanje u odrasloj dobi nije ni u kakvoj vezi s književnošću. Javlja se u njoj želja
da napiše autobiografiju, za svoju djecu, koja su već odrasli ljudi i za unuke što su počeli pristizati.
Istovremeno radna kolegica joj počinje prepričavati svoju tešku, ali i čudesnu životnu priču.
Zatečena tim zaista neobičnim spletom događanja koja su obilježila život njene kolegice, odlučuje
da tako jedna nevjerojatna životna priča treba biti zapisana i podarena čitaocu. Ivka će nam reći da
ne zna je li ta inspirativna životna priča izabrala nju ili je bilo obrnuto. Međutim, to nije bila
prepreka, jer ono što osjeća i zna, sa samo jednom i jedinom pretenzijom, da čitaocu, na jedan topao
i ljudski način, daruje ispisanu na skoro pedsto stranica taj izrazito težak i zanimljiv život svoje
kolegice. Veliko je bilo njeno ushićenje kad je ugledala tiskanu knjigu. Sretna je i želja joj je da
ostavi iza sebe nešto dobro. Rodila je troje djece, a njene knjige su joj kao još jedno. Osjeća se
ispunjenom što je uspijela takvu jednu životnu priču umotati i zaštiti mekanim i toplim papirnatim
koricama, svjesna da je ipak život taj koji zaista zna često napisati najbolje romane. Tvrdi: “Knjiga
je vrijednija od svih spomenika, jer ona gradi spomenike u srcu onoga koji je čita.” Svojoj rimskoj
publici, sa dahom svježine švicarskih planina, donijela je roman iz dva dijela “Otac kamenog srca”
i “Majka bez duše.” Drugi je nastavak prvog, pisan su istim stilom, a uspjevaju podjednako
probuditi velike emocije u čitaocu. Na prvoj nas stanici čeka četverogodišnja Ivona i njen dvije
godine stariji brat koji ostaju bez voljene majke, a ubrzo i bez oca. Tragedija će se pretvoriti u
idiličan život zahvaljujući dobrim ljudima, sve do trenutka kada se iznenada pojavi nepoznati gost.
Proživjeti ćemo s Ivonom i Toniem, Majom i Matejom djetinjstvo, školsko doba i odrastanje.
Utkaće nam se u dušu ono što su sami oni proživljavali i živjeli. Što duže ulazimo u zaplet, raste i
dramatičnost, a lakoća i jasnoća prikazivanja likova i sveg onog što proživljavaju učiniće da ćemo
jednima biti privženi, a drugi će nam biti odbojni. Što više upoznamo Anu, Stipu, Petra i ostale
očitovaće nam se i kristalno čisto ljudske mane i vrline, ostavljajući nama slobodu izbora.
Večer se nastavila u društvu pisane riječi. Prisutnima je predstavljena zbirka pjesama”
Pjesme dušom život piše.” Naime, radi se o zbirci koja sadrži 151. pjesmu Ivke Ilić Kovačević, u
kojima obuhvaća razne teme. Nekoliko izabranih pjesama članica Udruge, Ana Kovačević pročitala
je prisutnima. Ivka je uvjerila prisutne s koliko lakoće stvara stihove, tako što je pročitala pjesmu

koju je sročila isti dan i posvetila podpresjednici Mozaika, Zrinki Bačić, zaslužnoj za ovaj događaj.
Reći će da u svaki stih unosi dašak duše, njene duše koju im je udahnula dok ih je stvarala. Još
jednom je izrazila veliko iznenađenje koje je doživjela pozivom da dođe u Rim.

Moderatorica večeri Ljiljana Džalto istakla je da je od velike važnosti podvući da Ivka Ilić
Kovačević prodajom knjiga pomaže samohrane majke, po izričitoj želji osobe prema čijoj životnoj
priči je napisan roman, a jedan dio autorica odvaja isto za pojedince kojima je potrebna pomoć, kao
naprimjer za djevojku poznatu i hrvtatskoj široj javnosti kao Seddina Bosna, koja isto sa sobom
nosi životnu priču što ne ostavlja ravnodušnim.
Među prisutnim Hrvaticama bila je i g.đa Nina Karković, savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu
Republike Hrvatske pri Republici Italiji, koja je imala priliku upoznati i biti dio Hrvatske zajednice
u Rimu i prisustovati jednm od mnogobrojnih uspješnih projekata Talijansko-hrvatskog mozaika.

Književna večer je i ove godine kulmirala s čokoladnom sočnom tortom Alme Kumbarić,
biologa po struci, koja u slobodno vrijeme provodi stvarajući vrhunske slatke kreacije. Spretne ruke
naše Alme, preslikale su knjigu do najsitnijih detalja u ukusnu tortu i ostavile bez daha sve prisutne,
posebice samu autoricu, koja nije krila iznenađenje i ushićenje vidjevši svoju knjigu u obliku torte.
Već u ranim jutarnjim satima sljedećeg dana, gošća Književne večeri 2025., Talijansko-hrvatskog
mozaika, posvetila je Almi dirljivu poeziju sa stihovima u rimi punih zahvale za tortu, koja je bila
neočekivano prekrasno iznenađenje.

Za MIC – Ljiljana Džalto