Kao dobri
dupin
Kad zaigrano
zacvrkuće na pučini
Tako i nadanja
iznenadno
Vjetar u leđa
na veliko osjete
Na javi
zadoje se dobrotom
U srcu vjeru
u sebe duboko usade
Nekada na
trenutak
Pokadkad na
vrijeme duže
Nada nadu
dobrotom umiva
Ljubavlju snažnom
oplemenjuje
K’o biser
sjajni
Blistavo dušom
ozračje zatreperi
A, onda
iznenada
Počesto
pokadkad
More
duboko
Lađu nade
na samo dno povuče
Potopi
nadanja
Duboko u zbilju
uronjena
I čekat ćemo
dobroga dupina
Vjerujući kako
će izroniti
S novim
nadanjima
Zaplesati pučinom
još razigranije
Osnažen još
glasnijim melodijama
Život nadanjima
i Ljubav još poletniju nesebično podariti….
(Mila Stankovic)

Telegramova ideološka batina za neljevičarske znanstvenike, Dora Kršul, otkriva da je “Plenkovićev bivši kontroverzni ministar predložen za najvišu akademsku počast”, a redakcija uz fotografiju hrvatskog filozofa Pave Barišića to “otkriće” stavlja u naslov objave.

Ne treba ni čitati dalje, zar ne?

Skandal samo takav!

Tuga je na koju se žalosnu razinu spušta novinarstvo, a još veća tuga je kad ova, ako se ne varam svojedobno od aktivističke olupine nekadašnjeg novinarskog ceha HND-a nagrađivana “otkrivačica” objavljuje da je “doznala” da je znanstvenik prije svega “kontroverzni ministar”, te implicira da je to bitnije u dodjeli akademske “počasti” ili zvanja od njegovog znanstvenog ugleda i statusa.

Ta Kršul nikad ništa ne “doznaje”, niti Telegram objavljuje o nevjerojatnim etičkim posrnućima militantnih pseudoznanstvenih ljevičarskih aktivista i o njihovom javnom divljanju na razini srozavanja znanja na pučkoškolske početke, a “otkriva” sve u šesanest da je po relevantnim mišljenjima najbolji živući filozof u Hrvatskoj, prof. Pavo Barišić prije svega “kontroverzni bivši ministar” kad mu Fakultet jednoglasno dodjeljuje zvanje emeritisa poštujući njegova znanstvena postignuća.

Bit ove “kontroverznosti” je također u prljavim i lažnim optužbama protiv prof. Barišića, potaknutim iz skupine ljevičarskih pseudoakademskih militanata u savezu s istim takvim novinarima i nesretnim fachidiotom iz biomedecinskog područja koga su koristili kao toljagu dajući mu mrvice prostora za objave “otkrića liječenja raka”, pri čemu je njemačko sveučilište odbilo njihove optužbe i konstrukcije.

Naravno da tu činjenicu nikada Dora Kršul i slični objavljivači “dojava” nikada nisu uvažili.

Zar će ljevičarima i revolucionarima neko tamo njemačko sveučilište određivati što je etika a što ne, podučavati ih o etici, kad su oni avangarda, jel tako!?

Ova objava mi uopće sama po sebi ne bi bila interesantna, niti vrijedna osvrta usprkos realnoj filozofskoj veličini prof. Barišića, i baš zbog te veličine koja se samo po sebi brani od takvih komaraca, da se po tko zna koji put u istoj režiji, s istim dojavljivačima, iz istih kuhinja i na istim stranicama ne pokušava relativizirati i osporiti, pa i voditi ružne kampanje protiv hrvatskih znanstvenika, jednom zbog izmišljenog falsifikata, drugi put zbog revizionizma kao u slučaju prof. Vukelić, treći put jer je zbog ranije zasijanih laži “kontroverzan”.

Radi se o opasnoj i ružnoj pojavi koja krajnje kritično ukazuje na teške poremećaje u standardima društva, samim tim i na ozbiljne slabosti državnog poretka.

Iza prof. Barišića, usput rečeno, a ovim “otkrivačima” posve sigurno nimalo usputna crvena krpa, ostaje realna činjenica da se radi o najutjecajnijem i najboljem filozofu stračevićanske misli u zemlji, ali i u Srednjoj Europi u kojoj Ante Starčević pripada krugu vodećih filozofa i mislilaca 19. stoljeća, a iza ovih skupina ostat će kako se god stvari razvijale samo praznina i bezvrijednost.

To ne treba nitko dojavljivati, to se vidi.

Jedna ptica tako mala
i posebna, iz nebeskog
gnezda pala.Zaplela se
u trnove ovog sveta pa
je iz dubina neke tame,
stiže hitac, što obara
razigrane ptice same.

Zadrhtalo malo biće
i u novembarskoj noći razliše se boje njenih
moći.Odlučila da preživi
i kao da je svetlost diže,
ispod krila u grudima,
kljunom metak izvadila.

Ptica lepa,sva od boja
prigrlila bolna nedra
svoja,pa je u zaklonu
od vetrova i od studi
Ljubav vida i podiže,
biser boli sve je duži,
ona svojoj sudbi služi.

Svake noći oči sklopi
da izdrzi nove dane
isplakane,ali sunce
uvek sija iznad sveta,
i ona će jednog leta u rasponu snažnih krila,
isceljena da procveta.