Predgovor knjizi KafanoloÅ¡ki astal: prilozi socioloÅ¡koj kafanologiji Dragoljuba B. ÄorÄ‘evića.
Knjiga KafanoloÅ¡ki astal: prilozi socioloÅ¡koj kafanologiji (Prometej, Novi Sad, 2014) autora Dragoljuba B. ÄorÄ‘evića, poznatoga i priznatog sociologa religije, romologa i kafanologa – ne samo u Srbiji nego i izvan nje -, nudi radoznalim uživateljima svakodnevnoga života obilje nepoznatog o poznatom, a to znaÄi nudi im kao na pladnju kako ÄorÄ‘evićevo tako i znanje drugih osoba najrazliÄitijih znanstvenih i struÄnih profila o nepoznatim Äinjenicama koje se odnose na svima nama tako poznati javni prostor – na kafanu. A, rijeÄ je – u tome se slažu moderni istraživaÄi ritma svakodnevnoga života – o veoma važnoj viÅ¡estoljetnoj druÅ¡tvenoj instituciji, nacionalnoj i kulturnoj, i to ne samo u Srbiji i državama u njezinu okruženju, nego i u Europi u cjelini.
Autor: dr. Ivan Markešić
Da ne bude zabune, pred nama je knjiga u kojoj ÄorÄ‘ević u leksikonskome, odnosno enciklopediÄkom stilu azbuÄnim redoslijedom iznosi kao mezu na tacni najnoviju istinu ne samo o kafani kao mjestu u koje ljudi svraćaju i u kojem odreÄ‘eno vrijeme (dulje ili kraće) borave, nego i o njezinim akterima (javnim vlastima, strukovnim udruženjima, vlasnicima, konobarima i gostima), a to znaÄi o druÅ¡tvenim strujanjima, o kulturi (pre)hrane i ophoÄ‘enja, politiÄkim, nacionalnim i ponekad o crkvenim zbivanjima. Zapravo, pred nama je knjiga o javnome prostoru– svejedno u Äijem vlasniÅ¡tvu on bio (državnom ili privatnom) – bez kojeg ovozemaljski život najvećim dijelom punoljetnih kako obiÄnih tako i onih ‘važnijih’ osoba ne bi bilo moguće zamisliti, ali i bez Äijeg poznavanja nije moguće dobiti potpuniju sliku ni o povijesti jednoga kraja, ali ni o povijesti država ni režimâ koji suodreÄ‘uju život ove mnogima tako drage i važne institucije.
Dakle, sve opisano u ovoj knjizi – a toga ima jako puno – profesor ÄorÄ‘ević stavio je upravo na kafanski astal, dakle na astal prekriven kultnim crveno-bijelim kariranim stolnjakom, ukraÅ¡en drvenim ramom s novinama i ÄokaljÄićima punih fine rakije koji je, kako netko reÄe, sve teže naći, „a upravo su to delovi ikonografije koji kafanu Äine srpskom tradicijom“. Kao vrsni poznavatelj svakodnevnoga života obiÄnih, ali i ljudi iz visokih i (naj)nižih, rubnih druÅ¡tvenih slojeva, ÄorÄ‘ević u naslovu ove knjige kafanski astal preinaÄuje u kafanoloÅ¡ki, dakle u astal na kojemu će on, ali i svi drugi koji se žele znanstveno baviti fenomenom kafane i života u i oko nje, pronaći isjeÄke iz života svekolike neponovljive srbijanske svakodnevne druÅ¡tvene zbilje.
Kafanologija kao znanstvena sveuÄiliÅ¡na disciplina. Je l’ to moguće?
Naravno, nakon svih do sada objavljenih ÄorÄ‘evićevih tekstova o druÅ¡tvenome znaÄenju kafane u srbijanskome druÅ¡tvu, sasvim logiÄnim se Äini pitanje: je li konaÄno sazrelo vrijeme za utemeljenje nove sveuÄiliÅ¡ne socioloÅ¡ke discipline pod nazivom kafanologija, znanosti o druÅ¡tvenome znaÄenju i ulozi kafane kao javnoga druÅ¡tvenog prostora?
Mnogi od vas koji budete Äitali ovaj predgovor i ovu knjigu reći ćete da je to gotovo pa nemoguće. Odnosno, smatrat ćete da bi to bila degradacija i znanosti i sveuÄiliÅ¡ta. MiÅ¡ljenja sam, meÄ‘utim, da je kafanologija ne samo moguć, nego prijeko potreban sveuÄiliÅ¡ni kolegij, i to ne samo u Srbiji. Ovaj predgovor treba poslužiti u svrhu obrazloženja i potpore ostvarenju spomenute ÄorÄ‘evićeve zamisli.
Kako u sociologiji nema druÅ¡tvenoga podruÄja koje se ne može ili ne bi smjelo obraÄ‘ivati sa socioloÅ¡koga motriÅ¡ta, tako ni ÄorÄ‘evićeva nakana i viÅ¡egodiÅ¡nja nastojanja da se to uÄini sa znanstvenim istraživanjem kafane kao viÅ¡estoljetne druÅ¡tvene institucije, ne bi trebala i ne bi smjela biti za podsmjehivanje. Jer, ona nudi novi pristup jednoj vrsti ugostiteljskoga objekta – kafani -, Äije sufiziÄko postojanje, vanjÅ¡tina i interijer, vlasnici i osoblje, jela, pića i pribor, i sve ono Å¡to se u njoj i oko nje dogaÄ‘alo i dogaÄ‘a, kao i svi akteri koji svojim djelovanjem doprinose da kafana bude kafana i niÅ¡ta viÅ¡e, u bitnome (su)odreÄ‘ivali jedno vrijeme, povijest jednoga kraja, meÄ‘usobne odnose ljudi toga kraja, njihove odnose s doÅ¡ljacima (strancima) i doÅ¡ljaka (stranaca) meÄ‘usobno, kao i odnose pojedinca prema obitelji, braku, rodbini, poznanicima, religiji, novcu, državi, naciji, Å¡portu itd. A to, dalje, znaÄi da svoje primjereno mjesto u kafanologiji nalaze i druge posebne socioloÅ¡ke pod discipline: sociologija obitelji, sociologija religije, sociologija morala, ekonomska sociologija, sociologija svakodnevnoga života /dokolice, sociologija tijela (lica i kose), sociologija zdravlja, starenja, bolesti i smrti, potom sociologija hrane, sociologija kockanja itd.). Jer, kroz kafanu gledamo ljude i kraj u kojem se oni nalaze, ali i ljude koji u taj javni prostor svraćaju, gledamo javnost jednoga druÅ¡tva.
Da već spomenuti kolegij ne nosi ime Kafanologija, nego npr. Sociologija ugostiteljskih objekata ili pak Sociologija hrane i pića, on bi već bio na nekome fakultetu prihvaćen barem kao izborni. Da se tako ne zove, ne bi zasigurno bilo potrebno toliko napora profesora ÄorÄ‘evića i njegovih kolega, toliko njihovih napisanih i objavljenih tekstova i knjiga, da bi se nadležne sveuÄiliÅ¡ne vlasti u Republici Srbiji uvjerilo da kolegij imenom Kafanologija nije tek tamo neka ‘kafanska priÄa’ matorih i u kafanama ostarjelih profesora, ili pak dokonih i nezaposlenih sveuÄiliÅ¡nih zanovijetala, nego kolegij koji jamÄi da će se u okvirima postojeće druÅ¡tvene zbilje u nastavnome jednosemestarskom ciklusu istraživati i socioloÅ¡ki minuciozno analizirati ne samo uloga i znaÄenje kafane (kao neprijeporno važne druÅ¡tvene institucije u ranijim, ali i danaÅ¡njemu srbijanskom druÅ¡tvu), nego povijest srbijanskoga druÅ¡tva, njegova kultura i kulturni obrasci, uloga javnih vlasti (državnih, pokrajinskih i općinskih) u odreÄ‘ivanju okvirâ djelovanja ugostiteljskih objekata (a time i kafane) – ranije i danas, itd. A to znaÄi da će se socioloÅ¡ki kritiÄki analizirati na koji naÄin i kako javne vlasti donose pravilnike koji propisuju naÄine rada ugostiteljskih objekata kao i posljedice koje svi ti propisi imaju na djelovanje ugostiteljskih objekata, pa time i na rad kafane. A to, dakle, znaÄi da će se u okviru kolegija Kafanologija vrÅ¡iti istraživanje i analiza nastanka i uloge strukovnih ugostiteljskih (kafanskih) udruženja, kao Å¡to su npr. Udruženje ugostitelja Srbije ili Udruženje somelijea Vojvodine (USV), Udruženje ugostiteljskih i turistiÄkih poslenika NiÅ¡, itd.
No, ono Å¡to je najvažnije, ovaj kolegij omogućit će istraživanje i socioloÅ¡ku analizu života koji se odvija u i oko kafane, a to znaÄi da će u svome istraživanju posebnu pozornost posvećivati ne samo kafani kao graÄ‘evinskom objektu, njezinim vlasnicima i osoblju te interijeru i opremljenosti nego gostima bez kojih i ne bi bilo kafana ni drugih ugostiteljskih objekata. O tome je ÄorÄ‘ević do sada objavio nekoliko zapaženih radova, meÄ‘u kojima: а) tematsku cjelinu „Kafanologija: sociologija jednog kulturnog oblika“ (Teme, 34 [3]: 815-1022, 2010); b) monografiju „Kazuj, krÄmo Džerimo: periferijska kafana i okolo nje“ (2011) te c) antologiju tekstova „Kafanologija“ (2012).
PoÅ¡to se govori o druÅ¡tvenom znaÄenju kafane i sliÄnih javnih prostora, nova socioloÅ¡ka disciplina kafanologija trebala bi kao osnovicu svoga istraživanja uzeti u obzir ponajprije aktere kafane: vlasnike, javnu vlast (državu, policiju), konobare_rice i temeljem toga analizirati druÅ¡tvenost na tri razine: 1) Normiranu druÅ¡tvenost; 2) Formalnu i organiziranu druÅ¡tvenost i 3) Neformalnu druÅ¡tvenost.1
1. Normirana druÅ¡tvenost – nju odreÄ‘uje postojeća srbijanska javna vlast: gradska, općinska, pokrajinska, državna, koja svojim pravnim aktima regulira rad postojećih ugostiteljskih objekata, odreÄ‘uje njihov unutarnji sadržaj kao i sadržaj ponude. IzmeÄ‘u ostaloga, javna vlast vrÅ¡i razdiobu ugostiteljskih objekata pa tako imamo kafane, krÄme, cafe-barove, gostionice, prenoćiÅ¡ta, itd., a Å¡to sve Äini osnovu za odreÄ‘ivanje porezne stope, potom duljine radnoga vremena, ali i pravila za poÅ¡tivanje javnoga reda i mira. Prema Pravilniku o uslovima i naÄinu obavljanja ugostiteljske delatnosti … (“Službeni glasnik RS”, br. 48/2012)2 u Älanku 14. navode se sljedeće vrste ugostiteljskih objekata za ishranu i piće u Srbiji: restoran, kafana, bar, objekat brze hrane, pokretni objekat i drugi objekti (gostionica, krÄma, konoba, mehana, nacionalna kuća, Äarda, restoran domaće kuhinje, taverna, kafeterija, picerija, peÄenjara, gril, ćevabdžinica, riblji gril, pileći gril, roÅ¡tiljnica, pivnica, kafe-poslastiÄarnica, palaÄinkarnica, kafe, Äajdžinica, bife, bistro, birtija, aperitiv bar, kafe bar, koktel bar sendviÄ bar, salat bar, ekspreso bar, snek bar, noćni bar, disko bar, dansing bar, kabare bar i dr.).“
Kako nas ovdje interesira kafana i sve Å¡to se oko(lo) nje i u njoj dogaÄ‘a, evo definicije koju u 16. Älanku gore spomenutoga pravilnika daje država Srbija: „Kafana (gostionica, krÄma, konoba, mehana, Äarda, taverna i sl.) je ugostiteljski objekat u kojem se pripremaju i uslužuju pića, napici, pretežno jednostavna jela (sve vrste doruÄaka, suhomesnati proizvodi, kuvana jela, specijaliteti od mesa) i jednostavne poslastice. Za naÅ¡ sluÄaj vrijedi sljedeća odrednica: kafanu dakle Äine: gostionica, krÄma, konoba, mehana, Äarda, taverna.
Koliko su one važne kao druÅ¡tvene institucije, institucije (ne)privatnosti, javnosti, bolje reÄeno: institucije politiÄke javnosti, odnosno javnoga mnijenja, najbolje pokazuju velikani socioloÅ¡ke misli, meÄ‘u kojima posebno Jürgen Habermas – svojom teorijom javnosti u svjetski poznatom radu Strukturna promjena javnosti (Strukturwandel der Öffentlichkeit) (1962), zatim njemu suprotstavljeni Niklas Luhmann – teorijom sustava (Systemtheorie), odnosno teorijom zrcala i konstruirane javnosti te Elisabeth Noelle-Neumann – svojom spiralom Å¡utnje (Schweigespirale) – teorijom masovne komunikacije.
2. Formalna i organizirana druÅ¡tvenost – nju Äini ugostiteljska struka i njezine udruge (npr. Udruženje ugostitelja Beograd). U ovoj knjizi ÄorÄ‘ević ne govori toliko o ugostiteljskoj, koliko o nekoj drugoj formalnoj i organiziranoj druÅ¡tvenosti koja svoju leprÅ¡avost ima zahvaliti jednim velikim dijelom upravo ugostiteljskim objektima – kafanama. RijeÄ je o staleÅ¡kim udruženjima: Udruženju književnika Srbije, Udruženju književnih prevodilaca Srbije, Udruženju srednje generacije „Galeb“ te Udruženju kafanologa (i to probranih imena) o Äemu ÄorÄ‘ević govori s posebnim ponosom. Jer, upravo su Älanovi tih udruženja, odnosno Älanovi tih znaÄajnih srbijanskih druÅ¡tvenih institucija doprinijeli veoma mnogo da su kafane Å¡ezdesetih i sedamdesetih godine bile i ostale ogledalo ondaÅ¡njega druÅ¡tva. One su kroz iskaze književnika, umjetnika, novinara, obrtnika zrcalile javno miÅ¡ljenje naroda, nacije. Ne treba Äuditi da su mnogi tajni i javni agenti svoju karijeru stvarali i izgraÄ‘ivali upravo u kafanama. PolitiÄari su preko njih dobivali sliku o sebi i svojim postupcima, one su bile bïlo trenutnoga druÅ¡tvenog života.
3. Neformalna druÅ¡tvenost – nju Äine gosti. Gosti u kafani pokazuju svoj identitet kako urbani/ruralni, tako i kulturni, nacionalni i religijski. Njome se iskazuje i potvrÄ‘uje identitet ne samo kafane u kojoj se gosti nalaze nego i okruženja u kojemu žive, odnosno iz kojeg dolaze. Gosti, zapravo, definiraju identitet kafane. Ulazak u neki ugostiteljski objekt je slobodan, javan, ali svatko, ulazeći u njega prepoznaje tko bi tu mogao svraćati i koje bi se usluge u njemu mogle dobiti. Nije nevažno kad se u neki objekt svraća: ujutro, poslije podne ili naveÄer i tko u njega svraća (mladi, srednjovjeÄni, penzioneri, politiÄari, bogati ili siromaÅ¡ni).
Potrebno je reći da je ovaj tip druÅ¡tvenosti za ÄorÄ‘evića kao sociologa i najvažniji. I tome tipu druÅ¡tvenosti posvećena je cijela knjiga. ÄŒitajući je, svatko će se uvjeriti da se u svim natuknicama govori o unutarnjem identitetu kafane kao i o identitetima koji se posredstvom nje stvaraju, Äuvaju i posreduju,te o gostima, o javnosti, o druÅ¡tvenosti. U opisu tih identiteta ÄorÄ‘ević je nenadmaÅ¡an, i to poÄevÅ¡i od prve natuknice (Aber) pa do zadnje (Å tednja).
Analizirajući sve tri razine druÅ¡tvenosti kafane, saznat ćemo veoma mnogo o odnosu države ne samo prema privatnome vlasniÅ¡tvu, nego i prema tome tko može uopće biti vlasnik kafane, tko u njoj može raditi, te, Å¡to je posebno važno, u kojem vremenskom periodu neki kafanski objekt može (smije) raditi, kakav je odnos javne (policijske) vlasti prema Äuvanju javnoga reda i mira, posebno kad je rijeÄ o noćnim gostovanjima pjevaÄ(ic)a i pjevaÄkih skupina, zatim kakav je odnos vlasnika ‘renomiranih’ restorana prema vlasnicima kafana, posebno onih prigradskih u kojima je i pojava sanitarna inspekcija bila „dogaÄ‘aj“, a ne „pravilo“.
Ako je sve to tako, bio bih slobodan dragome kafanskome drugaru i prijatelju ponuditi i prijedlog syllabusa za kolegij Kafanologije, koji dopuÅ¡ta promjene pojedinaÄnih tema:
1. Duhovna i povijesna situacija vremena nastanka kafane kao izdvojenoga javnog prostora
2. Uloga i znaÄenje kafane u okviru duhovne povijesti Europe i Srbije
3. Kafana kao mjesto otvorene, javne komunikacije; mjesto stvaranja, promoviranja i Å¡irenja javnoga (politiÄkoga) miÅ¡ljenja
4. Uloga javne vlasti u organiziranju rada ugostiteljskih objekata – kafana kao objekt normirane društvenosti
5. Strukovna ugostiteljska udruženja i kafane: formalna i organizirana društvenosti
6. Identitet kafane – gosti kao subjekt neformalne druÅ¡tvenosti. Kafana kao mjesto Äitanja tiskanih medija, gledanja televizije (Å¡portskih takmiÄenja), surfanja po internetu.
7. ZnaÄenje i doprinos kafane kao javnoga prostora demokratizaciji suvremenog druÅ¡tva
8. Javnost u teoriji komunikativnoga djelovanja Jürgena Habermasa – Strukturna promjena javnosti
9. Javnost u teoriji sustava NiklasaLuhmanna: Teorija zrcala i strukturirana javnost
10. Spirala Å¡utnje – teorija masovne komunikacije Elisabethe Noelle-Neumann
11. Masovni mediji i javnost u suvremenoj sociološkoj teoriji
12. ZnaÄenje kafane u književnim, umjetniÄkim, filozofskim strujanja, u novinarstvu, u promoviranju slobodarskih ideja u književnosti, umjetnosti, politici i druÅ¡tvu
13. Kafane kao mjesto druÅ¡tvenoga, politiÄkog, kulturnog, nacionalnog i vjerskog segmentiranja; kafane i (srpska) politiÄka emigracija (povijesno-geografski) prikaz
14. Kafana kao mjesto stvaranja nacionalnog identiteta: socijalno-filozofska perspektiva
15. Zabava i slobodno vrijeme– igre (Å¡ah, biljar), klaÄ‘enje, tombola, kockanje, pjevaljke/pjevaÄi
Popis ispitne (obvezne i preporuÄene) literature za ovaj kolegij može se uraditi prema literaturi kojom su se koristili autori Älanaka u knjizi Kafanologija (Beograd, Službeni glasnik, 2012) koju je priredio prof. ÄorÄ‘ević.
I što reći na kraju?
Kao i veliki njemaÄki književnik, Hermann Kesten, koji – proživjevÅ¡i veliki dio života u kafani koju je držao Äekaonicom poezije -, koji reÄe da „veliki dio života svoje mjesto ima u kafani: od ljubavi do smrti, od igre do posla“, tako i prof. ÄorÄ‘ević sam za sebe kaže da je trećinu života posvetio familiji, trećinu sociologiji i trećinu krÄmi. SuoÄen sada u malo odmakloj mladosti, u kakvoj se i sâm nalazim, s posljedicama već nazubljenoga zuba vremena i malo lagodnijega kafanskog života Å¡alje poruke mlaÄ‘oj generaciji da ima na umu Äinjenicu da inkasator vremena ne zaboravlja doći po svoje i da gotovo nikada ne kasni. A kada doÄ‘e, on svoje usluge ne naplaćuje novcem nego zdravljem, pa autor pun životnih iskustava, kaže: Sada se, u ovim godinama, može reći i ono Å¡to bi ranije bilo neprikladno. Reknem li da sam preterivao kafanÄeći, ama baÅ¡ nemao mere, u piću i (cigaretama), bio kafanski ukletnik, i nakaÄio mnogu boljku, koja mi podmuklo isisava životni sok, niÅ¡ta drugo ne Äinim no Å¡to iskam alibi za odluku da stanem i prestanem. Da iskuÅ¡am, da li se može biti kafanolog bez pijalaka i duvanskog dima, a da se ne stoji postrance. Laka posla, da ne Äujem negde iz prikrajka milozvuÄni glas Mome Kapora: „ZavrÅ¡avaj to, ÄoveÄe, idemo na piće!“
______________________
1Ne želeći otkrivati „toplu vodu“, ovdje ću se u analizi „razina druÅ¡tvenosti“ poslužiti knjigom Ines SabotiÄ â€žStare zagrebaÄke kavane i krÄme, S kraja 19. i poÄetka 20. stoljeća“, s francuskog prevela Vesna LisiÄić, AGM, Zagreb 2007., 233 str. (Biblioteka Povjesnice)
2Pravilnik o uslovima i naÄinu obavljanja ugostiteljske delatnosti, naÄinu pružanja ugostiteljskih usluga, razvrstavanju ugostiteljskih objekata i minimalno tehniÄkim uslovima za ureÄ‘enje i opremanje ugostiteljskih objekata (“Sl. glasnik RS”, br. 48/2012), u: http://www.beograd.rs/download.php/documents/NOVI%20PRAVILNIK%20MTU.pdf, pristupljeno 29.08.2013.
neznase.ba
