Ajmo se malo družiti… ma, čula sam da ženi koja na svom profilu na društvenoj mreži objavi povremeno neku privatnu, obiteljsku sliku kaže jedan

(koji, usput, ne želi oženiti ženu koja mu je rodila dvoje djece, jer je zapravo gay i vara je s dečkima – najviše “putra na glavi” takvi imaju)

“frajer”: “kad objaviš nešto, MORAŠ trpit da te vrijeđaju”.

Moje mišljenje o tome je: u ovo internetsko doba zaštita i kontrola treba biti puno veća ! I bit će u budućnosti sigurno. Ljudska prava se razvijaju, a tu treba ubrzati razvoj i zaštitu.
Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Od kad je iživljavanje postalo normalno i “moraš trpjeti”???

O tempora, o mores…

U Bruxellesu je 25. lipnja 2026., u osamdeset drugoj godini života, preminuo član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Tomislav Dretar.
Tomislav Dretar rođen je 2. ožujka 1945. u Novoj Gradišci, Diplomirao je organizaciju kulturnih djelatnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a magistrirao u Sarajevu. Bio je nastavnik u Bosanskoj Krupi, sekretar SIZ-a za kulturu u Bihaću i predavač na Višoj ekonomskoj školi u Bihaću, a zatim se bavio novinarstvom.
Objavljivao je prijevode s francuskoga, njemačkoga, latinskoga i slovenskoga jezika, rasprave, znanstvene referate i članke u mnogim časopisima. Giacomo Scotti je na talijanski jezik preveo izbor iz Dretarove poezije Sorella della notte (Napulj, 1984.). Zastupljen je u više antologija. Urednik je antologija (izbor, prijevod i predgovor) Sublimisme balkanique – Tom 1 – poètes de Croatie i Sublimisme balkanique – Tom 2 – poètes de Bosnie-Herzégovine. U rukopisu mu je ostao prijevod poezije Petra Gudelja na francuski jezik.
Živio je u Bruxellesu, Belgija.
Objavljena djela: Vox interioris, pjesme, Sarajevo, 1976.; Drska perunika, pjesme, Banja Luka, 1980.; Nedostupna staza, pjesme, Bihać, 1984.; Protjecanja, Bihać, 1984.; Sorella della notte, pjesme, Napulj, 1984.; Knjiga čežnje, pjesme, Bihać, 1986.; Slika, unutarnja rukovet, pjesme, Beograd, 1988.; Gorka srma, pjesme, Bihać, 1989.; Potraga za rubom, pjesme, Kikinda, 1989.; Bol, ciganska rapsodija, Novi Sad, 1990.; L’Image,le florilège des lumières, pjesme, Pariz, 2001.; Kotva, Bruxelles, 2005.; Le Foyer des paroles, Pariz, 2006.; Douleur, Rhapsodie tsigane (s G. Adamom), dvojezično fr.-hr., Barry, 2007.; Aux Portes de l’Inaccessible / Na vratima nedostupnog, pjesme, Bruxelles, 2009.; Parole, mon logement social, pjesme, Bruxelles, 2010.; Riječ, poezija i filozofija – estetička rasprava – Uvod u Antologiju poetičkog sublimizma, Bruxelles, 2012.
Posljednji ispraćaj bit će sutra, 1. srpnja 2026., u Bruxellesu, gdje će biti i pokopan.