Tjedni braniteljski komentar:po cjenu krvi hrvatski zastupnici nisu smjeli glasovati za promjenu datuma pocetka domovinskog rata ako nemaju valjano obrazlozenje
Tomislave Martinovicu onaj cl. 2 nema veze sa clanom 50b u smislu da su u koliziji, jer ovdje se radi o dodatku i parlament ima pravo propisivati uvjete i oznacavati periode od kada ce se neki dodaci primati.Medutim moze se traziti kod Ustavnog suda da se proglasi neustavnim odredba cl. 50b, jer nije dato valjano obrazlozenje zasto se ne priznaje pravo od 18.9.1991 god do 8.4.92.g., posebno ako se statisticki dokaze da su u tom periodu samo jedna grupacija koja pripada hrvatskom narodu, onda je to i posredna diskriminacija Nasi parlamentarci su krivi sto su prihvatili 8.4.92 kao pocetak tih primanja.
Satnik Mladen Ljubic- Vajta
Ratni put Prve dragovoljačke postrojbe u BiH Poskok bojne Poskoci HVO Široki Brijeg….. Ako bi imao zadaću više puta pisati ratni put … ponovio bi isto … utemeljenje postrojbe Prvih dragovoljaca u BiH je djelo našeg ratnog ministra Gojka Šuška po nalogu Predsjednika svih Hrvata Franje Tuđmana. Usmenu zapovijed nam je prenio njihov prvi suradnik general Ljubo Ćesić Rojs a nakon pogibije Josipa Jovića, prve žrtve u Domovinskom obrambenom ratu 91-95 na prostorima ex (YU) republika Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Otriježnjenje i suočavanje sa istinom smo doživjeli nakon homilije pok. kardinal Franje Kuharića u kojoj nas je upozorio kako ćemo morati zaštititi ognjišta, odnosno organizirati ognjištarske dragovoljačke postrojbe, kao posljednji bedem zaštite doma, domovine i kućnog ognjišta ( od JNA koja je razobličile namjere i ciljeve hegemonije)
Ovaj izrečeni smjerokaz se pokazao brutalno istinit i potreban nakon grubog nasrtaja tenkova na položaje gdje žive u većini hrvatski žitelji , a koji su snagom narodne volje i hrabrosti suprotstavili se sili, te zaustavili tenkove u Pologu. 07. svibnja.1991. Bjelodano se “dogodio narod” a zatim i utemeljenje 3. bojne Imotske u lipnju 1991.god. kao klica samoobrane koja se širila na sve koji su pravovremeno prepoznali agresiju na hrvatski narod i sve što je hrvatsko.
Slijedom istog u Širokom Brijegu 19.7.1991 ljeta Gospodnjeg na lokaciji škole u Knešpolju je utemeljena Prva dragovoljačka postrojba koja se sastojala (kao diverzantski odredi) od tri rejonska stožera: KOČERIN; ŠIROKI I BLATO Prva demokratska legalna vlast u Širokom Brijegu, svjesna da je teritorijalna obrana dio JNA strukture, organizira Prvi izvan domovinski Odjel domovinske obrane u dva smjera obrane: prva, jedinica za posebne namjene, postrojba BETA se utemeljuje 14.9.1991. godine i istovremeno se radi na organiziranju dragovoljaca po mjesnim zajednicama.
Ponavljam, zapovjedništvo Prve postrojbe preuzima legalna i legitimna vlast općine Široki Brijeg, predvođena OO HDZ Široki Brijeg. Svakodnevno se prate ratna zbivanja u Hrvatskoj, te uz medijsku tajnost i vojnu angažiranost Hercegovine, Prve dragovoljačke postrojbe se stavljaju na vojno raspolaganje Južnom bojištu, gdje je po nalogu Ministra obrane RH Luke Bebića imenovan general Luka Žanko i Prva dragovoljačka postrojba u BiH Poskok bojna Poskoci HVO koji su stavljeni pod izravno zapovjedništvo Južnog bojišta , strateški bitna kota /osmatračnica Galac.
Dolaskom ( točnije okupacijom istočne Hercegovine ) rezervista 19.9.1991. Mostar je bio teritorijalno vrlo zahtjevan i velik potez. Veoma svjesni svih prijetnji i vojne moći neprijateljskih snaga, a s ciljem zaštite naroda i dijela Mostara, postrojba se vojno organizirala, kad je napadnut KIJEVO i UNIŠTE sravnjeno sa zemljom ( hrvatsko selo u Bosanskom grahovu) Poskoci su dobili zadataka 26.8.1991. nadzirati putni pravac Mostar- Posušje-Grude i pravovremeno djelovati na bilo kakvo pomjeranje neprijateljskih snaga, a posebno prema prema Dalmaciji.
Poskok bojna, postrojba BETA je sudjelovala u obrani Čepikuća, kada je napadnuto Ravno, slijedom istog je svaki pripadnik Poskok bojne (po Statutu HV RH) vojnik branitelj.
U 34-oj godini demokratskih procesa i 33-oj godini utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe se događa dodjela Odličja, koje doživljavamo kao priznanje istine i statusa Prvih dragovoljačkih postrojbi. Hvala Bogu, istina je spora ali vječna, zaboravljamo sve muke, nepravde i tuge koje smo osjećali svih 33 godine.
Neizmjerno sretni i ponosni smo u svojim Prvim dragovoljačkim postrojbama slavili Dan priznanja Republike Hrvatske 15 siječnja 1992. godine. ( najsretniji dan izvan domovinske povijesti, do tog nadnevka je srce dragovoljačko čeznulo, borilo se, živjelo i ginulo za priznanje neovisne i slobodne Domovine) Od službenog utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe 7 svibnja 1991 do službenog i utemeljenja HVO 08.travnja.1992. smo čekali i dočekali priznanje u 2023 godine
Splitski Sporazum nam daje legalitet i legitimitet zajedničkog djelovanja BiH i RH, a Poskok bojna ima važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Lipanjskim zorama, gdje je rame uz rame sa Kažnjeničkom bojnom sudjelovala u akciji. Ističem kako su ove dvije postrojbe važne u daljem tijeku Domovinskog rata, u svim operacijama, a posebno u zoni odgovornosti Zbornih područja Mostar i Tomislavgrad, također naglašavam kad su se temeljile druge postrojbe, Poskok bojna je preuzela odgovornost kao iskusnija u ratnim djelovanjima obrambenog Domovinskog rata. Poskok bojna je sudjelovala u obrambenim akcijama svih ratnih godina, na ratištima Središnje Bosne, Uskoplja, operaciji “Raduša” , zatim Raška Gora, Risovac. U jednom vremenu (1993) Poskok bojna je imala 9 satnija, jer je rezervni sastav policije stavljen pod zapovjedništvo Poskok bojne u dvije zone odgovornosti.
A na kraju najbitnije, svima na znanje kako je Poskok bojna Prva blagoslovljena postrojba a blagoslov se dogodio u pripremi velike akcije “Oluja” Premješteni smo u zonu odgovornosti Kupreške i Livanjske bojišnice, imali smo udio u svim oslobodilačkim akcijama, uz suradnju sa Hrvatskim gardijskim zdrugom . Pokojni brigadir Ante Šaškur je bio zapovjednik širokobriješke brigade , a Poskok bojna nositelj ratne zadaće, zajedničkih izviđanja na pomenutim bojišnicama, neosporno smo sudjelovali u kreiranju profesionalnih postrojbi ( imena ne spominjem da ne zaboravim nekoga) Svaki pripadnih Poskok bojne svjedoči kako smo velik udio dali u stvaranju neovisne jedine Domovine Republike Hrvatske.
Bog nam je svjedok da smo zaslužili odličje i priznanje koje primamo 33 godine nakon što smo se dragovoljno organizirali u obrani od agresora na naš narod i dom. Prihvaćamo radosna srca ovo Odličje priznanja statusa Hrvatskoga vojnika za sve pripadnike Prve dragovoljačke postrojbe Poskok bojne Poskoci HVO
Od srca zahvaljujem svima koji su mi dali svoj glas i ukazali povjerenje kao kandidatu za potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskoga naroda.
Posebno hvala hrvatskim biračima, koji čine čak 98 % onih koji su mi dali svoje povjerenje. Taj podatak za mene govori više od bilo kojeg rezultata i nosi posebnu težinu. Hrvati moji, hvala vam!
U ovu sam kandidaturu ušao iskreno, s namjerom da budem glas hrvatskoga naroda, da govorim o njegovu položaju, pravima i potrebama te da odgovornost koju nosi ova dužnost stavim u službu ljudi.
Hvala mojoj obitelji, prijateljima, suradnicima i svima koji su bili uz mene, podržavali me i vjerovali u mene.
Nisam ostvario izborni rezultat kojem smo se nadali, ali zbog toga moja zahvalnost nije ništa manja, niti prestaje moja odgovornost prema Vama.
Hvala vam na svakom glasu i svakom iskazanom povjerenju.
Nisam se više mislio oglašavati nakon izbora. Pobjednicima sam već čestitao i kratko rekao svoje mišljenje. Ali nakon svega što gledam i čitam, osjećam potrebu reći još nešto.
Ne govorim više ni o pobjednicima ni o gubitnicima. Govorim o nama.
U Širokom Brijegu na izbore je izašlo nešto više od 40 posto birača, a na razini BiH izlaznost je bila slična. Dakle, više od polovice birača ostalo je kod kuće.
I zato kažem:
OVDJE IMAJU POSLA SOCIOLOZI, POLITOLOZI I RAZNI DRUGI STRUČNJACI!
Jer pogledajmo taj fenomen:
oko 60 posto ljudi ostane kod kuće, oko 40 posto izađe na izbore, a onda manji dio ukupnog biračkog tijela odlučuje o vlasti svih nas.
I još nevjerojatnije – 36 godina i više mijenjaju se izbori, kandidati, slogani i okolnosti, ali obrazac ostaje vrlo sličan.
Vjerovali ili ne:
TO JE FENOMEN KOJI ZASLUŽUJE I MEĐUNARODNO ISTRAŽIVANJE.
Ne govorim ovo da bih umanjio nečiju pobjedu. Pobjednicima čestitam. Tko je dobio više glasova među onima koji su izašli, pobijedio je i to treba poštovati.
Ali ne mogu slaviti činjenicu da je toliko ljudi ostalo kod kuće.
Meni to nije slavlje. Meni je to alarm.
A sada ono što mi pojedini zamjeraju.
Kažu: „Miljenko, što ti ovo treba? Imaš sve u životu. Zašto se zamjeraš ljudima?“
A ja pitam:
Zar čovjek mora nešto izgubiti da bi smio imati stav?
Ne govorim zbog funkcije, novca ili osobne koristi. Govorim jer vjerujem u ideale, savjest i pravo čovjeka da misli svojom glavom.
Ja više volim ideale nego interese.
I ne zamjeram nikome što misli drugačije. Demokracija upravo tome služi.
Ali nemojte ni vi nama zamjerati što ne šutimo.
A onda dolazim do onoga što mene posebno boli.
U našem povijesnom sjećanju postoji tvrdnja:
„10 posto je progonilo, a 90 posto Širokobriježana je iz straha šutjelo.“
A danas gledamo nešto što je meni gotovo nevjerojatno:
„Oni koji su tada bili dio tih 10 posto, ili njihovi nasljednici, danas pale svijeće svojim nekadašnjim žrtvama. A onih drugih 90 posto ponovno šuti.“
E, TO JE ZA MENE FENOMEN.
Ne govorim ovo iz mržnje. Govorim jer se pitam kako je moguće da tako brzo zaboravimo gdje je tko stajao.
Danas je lako zapaliti svijeću kada više nema opasnosti.
Lako je stati uz žrtvu kada je to sigurno.
Ali čovjek se ne dokazuje kada je sigurno biti uz većinu.
Dokazuje se kada treba imati hrabrosti stati uz onoga kojega svi drugi napuštaju.
Zato želim da o ovome govore stručni ljudi. Sociolozi, politolozi, povjesničari i drugi koji se ozbiljno bave društvom.
Zašto ljudi ne izlaze?
Zašto šute?
Zašto odustaju?
Kako je moguće da toliki broj ljudi prepusti drugima da odlučuju o njihovoj budućnosti?
To nije pitanje jedne stranke.
To je pitanje cijelog društva.
I zato ovaj izborni rezultat za mene nije kraj.
Tek sada počinje ozbiljan razgovor.
Pobjednicima čestitam, ali im poručujem: ne uzvisujte se u pobjedi.
Onima koji su izgubili: ne ponižavajte se u porazu.
Jer funkcije prolaze.
Mandati prolaze.
Moć prolazi.
Slavlja prođu.
ALI OBRAZ OSTAJE.
I kada jednog dana sve ovo bude iza nas, neće biti najvažnije tko je imao najveću zastavu, najglasnije slavio ili imao najviše fotografija.
Ostat će jedno jedino pitanje:
JESMO LI IMALI HRABROSTI GOVORITI KADA JE BILO NAJTEŽE?
Ja svoj odgovor znam.
Neću šutjeti da bih se nekome svidio.
Neću mijenjati ideale za interese.
Neću mijenjati savjest za funkciju.
I neću se odreći svoga mišljenja samo zato što sam možda u manjini.
Jer možda danas netko ima vlast.
Možda danas netko ima većinu među onima koji su izašli.
Ali postoji jedna većina kojoj nitko ne može pobjeći:
VRIJEME.
A vrijeme na kraju skine sve maske.
Zato neka svatko čuva svoj obraz.
Ja ću čuvati svoj.
I kada me jednog dana netko pita:
„Gdje si bio kada je trebalo govoriti?“
Ne želim reći:
„Šutio sam.“
Želim reći:
„BIO SAM TAMO. GOVORIO SAM. MOŽDA NISAM BIO VEĆINA, ALI NISAM ŠUTIO.“
To je moj izbor.
To je moja savjest.
I to je moj obraz.
Do nekog drugog puta – zdravi i veseli bili!
Miljenko Mida Prskalo
️️U subotu 3. listopada, na dan Obreda preminuća sv. Franje, na pročelje Franjevačkog samostana u Mostaru postavljena je i blagoslovljena spomen-ploča ubijenim mostarskim franjevcima.
️Svemu je prehodio Obred preminuća u franjevačkoj crkvi uz sudjelovanje članova franjevačke obitelji: fratara, redovnica, trećara i framaša. Crkvu su ispunili i vjernici – štovatelji sv. Franje. Nakon Obreda preminuća slavljena je sveta misa koju je predslavio fra Jozo Grbeš, provincijal. Liturgijsko pjevanje animirao je Veliki župni zbor.
Riječi zahvale i pozdrava izrekao je fra Mario Knezović, gvardijan i župnik.
️Nakon svete mise pred samostanom je bio blagoslov ploče sedmorici ubijenih mostarskih fratara koje su 14. veljače 1945. iz samostana odveli, ubili i u Neretvu bacili partizani.
Blagoslov spomen-ploče, uz nazočnost vicepostulatora kauze mučenika fra Miljenka Stojićs, ostalih fratara i mnoštva vjernika obavio fra Jozo Grbeš provincijal.
️️Završni čin je bilo zajedništvo u klaustru samostana za oko 400 uzvanika.
Izvor: Facebok Franjevački samostan i župa Mostar