Tjedni braniteljski komentar:po cjenu krvi hrvatski zastupnici nisu smjeli glasovati za promjenu datuma pocetka domovinskog rata ako nemaju valjano obrazlozenje
Tomislave Martinovicu onaj cl. 2 nema veze sa clanom 50b u smislu da su u koliziji, jer ovdje se radi o dodatku i parlament ima pravo propisivati uvjete i oznacavati periode od kada ce se neki dodaci primati.Medutim moze se traziti kod Ustavnog suda da se proglasi neustavnim odredba cl. 50b, jer nije dato valjano obrazlozenje zasto se ne priznaje pravo od 18.9.1991 god do 8.4.92.g., posebno ako se statisticki dokaze da su u tom periodu samo jedna grupacija koja pripada hrvatskom narodu, onda je to i posredna diskriminacija Nasi parlamentarci su krivi sto su prihvatili 8.4.92 kao pocetak tih primanja.
Satnik Mladen Ljubic- Vajta
Ratni put Prve dragovoljačke postrojbe u BiH Poskok bojne Poskoci HVO Široki Brijeg….. Ako bi imao zadaću više puta pisati ratni put … ponovio bi isto … utemeljenje postrojbe Prvih dragovoljaca u BiH je djelo našeg ratnog ministra Gojka Šuška po nalogu Predsjednika svih Hrvata Franje Tuđmana. Usmenu zapovijed nam je prenio njihov prvi suradnik general Ljubo Ćesić Rojs a nakon pogibije Josipa Jovića, prve žrtve u Domovinskom obrambenom ratu 91-95 na prostorima ex (YU) republika Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Otriježnjenje i suočavanje sa istinom smo doživjeli nakon homilije pok. kardinal Franje Kuharića u kojoj nas je upozorio kako ćemo morati zaštititi ognjišta, odnosno organizirati ognjištarske dragovoljačke postrojbe, kao posljednji bedem zaštite doma, domovine i kućnog ognjišta ( od JNA koja je razobličile namjere i ciljeve hegemonije)
Ovaj izrečeni smjerokaz se pokazao brutalno istinit i potreban nakon grubog nasrtaja tenkova na položaje gdje žive u većini hrvatski žitelji , a koji su snagom narodne volje i hrabrosti suprotstavili se sili, te zaustavili tenkove u Pologu. 07. svibnja.1991. Bjelodano se “dogodio narod” a zatim i utemeljenje 3. bojne Imotske u lipnju 1991.god. kao klica samoobrane koja se širila na sve koji su pravovremeno prepoznali agresiju na hrvatski narod i sve što je hrvatsko.
Slijedom istog u Širokom Brijegu 19.7.1991 ljeta Gospodnjeg na lokaciji škole u Knešpolju je utemeljena Prva dragovoljačka postrojba koja se sastojala (kao diverzantski odredi) od tri rejonska stožera: KOČERIN; ŠIROKI I BLATO Prva demokratska legalna vlast u Širokom Brijegu, svjesna da je teritorijalna obrana dio JNA strukture, organizira Prvi izvan domovinski Odjel domovinske obrane u dva smjera obrane: prva, jedinica za posebne namjene, postrojba BETA se utemeljuje 14.9.1991. godine i istovremeno se radi na organiziranju dragovoljaca po mjesnim zajednicama.
Ponavljam, zapovjedništvo Prve postrojbe preuzima legalna i legitimna vlast općine Široki Brijeg, predvođena OO HDZ Široki Brijeg. Svakodnevno se prate ratna zbivanja u Hrvatskoj, te uz medijsku tajnost i vojnu angažiranost Hercegovine, Prve dragovoljačke postrojbe se stavljaju na vojno raspolaganje Južnom bojištu, gdje je po nalogu Ministra obrane RH Luke Bebića imenovan general Luka Žanko i Prva dragovoljačka postrojba u BiH Poskok bojna Poskoci HVO koji su stavljeni pod izravno zapovjedništvo Južnog bojišta , strateški bitna kota /osmatračnica Galac.
Dolaskom ( točnije okupacijom istočne Hercegovine ) rezervista 19.9.1991. Mostar je bio teritorijalno vrlo zahtjevan i velik potez. Veoma svjesni svih prijetnji i vojne moći neprijateljskih snaga, a s ciljem zaštite naroda i dijela Mostara, postrojba se vojno organizirala, kad je napadnut KIJEVO i UNIŠTE sravnjeno sa zemljom ( hrvatsko selo u Bosanskom grahovu) Poskoci su dobili zadataka 26.8.1991. nadzirati putni pravac Mostar- Posušje-Grude i pravovremeno djelovati na bilo kakvo pomjeranje neprijateljskih snaga, a posebno prema prema Dalmaciji.
Poskok bojna, postrojba BETA je sudjelovala u obrani Čepikuća, kada je napadnuto Ravno, slijedom istog je svaki pripadnik Poskok bojne (po Statutu HV RH) vojnik branitelj.
U 34-oj godini demokratskih procesa i 33-oj godini utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe se događa dodjela Odličja, koje doživljavamo kao priznanje istine i statusa Prvih dragovoljačkih postrojbi. Hvala Bogu, istina je spora ali vječna, zaboravljamo sve muke, nepravde i tuge koje smo osjećali svih 33 godine.
Neizmjerno sretni i ponosni smo u svojim Prvim dragovoljačkim postrojbama slavili Dan priznanja Republike Hrvatske 15 siječnja 1992. godine. ( najsretniji dan izvan domovinske povijesti, do tog nadnevka je srce dragovoljačko čeznulo, borilo se, živjelo i ginulo za priznanje neovisne i slobodne Domovine) Od službenog utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe 7 svibnja 1991 do službenog i utemeljenja HVO 08.travnja.1992. smo čekali i dočekali priznanje u 2023 godine
Splitski Sporazum nam daje legalitet i legitimitet zajedničkog djelovanja BiH i RH, a Poskok bojna ima važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Lipanjskim zorama, gdje je rame uz rame sa Kažnjeničkom bojnom sudjelovala u akciji. Ističem kako su ove dvije postrojbe važne u daljem tijeku Domovinskog rata, u svim operacijama, a posebno u zoni odgovornosti Zbornih područja Mostar i Tomislavgrad, također naglašavam kad su se temeljile druge postrojbe, Poskok bojna je preuzela odgovornost kao iskusnija u ratnim djelovanjima obrambenog Domovinskog rata. Poskok bojna je sudjelovala u obrambenim akcijama svih ratnih godina, na ratištima Središnje Bosne, Uskoplja, operaciji “Raduša” , zatim Raška Gora, Risovac. U jednom vremenu (1993) Poskok bojna je imala 9 satnija, jer je rezervni sastav policije stavljen pod zapovjedništvo Poskok bojne u dvije zone odgovornosti.
A na kraju najbitnije, svima na znanje kako je Poskok bojna Prva blagoslovljena postrojba a blagoslov se dogodio u pripremi velike akcije “Oluja” Premješteni smo u zonu odgovornosti Kupreške i Livanjske bojišnice, imali smo udio u svim oslobodilačkim akcijama, uz suradnju sa Hrvatskim gardijskim zdrugom . Pokojni brigadir Ante Šaškur je bio zapovjednik širokobriješke brigade , a Poskok bojna nositelj ratne zadaće, zajedničkih izviđanja na pomenutim bojišnicama, neosporno smo sudjelovali u kreiranju profesionalnih postrojbi ( imena ne spominjem da ne zaboravim nekoga) Svaki pripadnih Poskok bojne svjedoči kako smo velik udio dali u stvaranju neovisne jedine Domovine Republike Hrvatske.
Bog nam je svjedok da smo zaslužili odličje i priznanje koje primamo 33 godine nakon što smo se dragovoljno organizirali u obrani od agresora na naš narod i dom. Prihvaćamo radosna srca ovo Odličje priznanja statusa Hrvatskoga vojnika za sve pripadnike Prve dragovoljačke postrojbe Poskok bojne Poskoci HVO
Usvajanjem zakona kojim se početak ostvarivanja braniteljskog prava veže uz 8. travnja 1992. godine, hrvatskim braniteljima nije napravljena samo materijalna nepravda. Otvoreno je mnogo ozbiljnije pitanje, a to je pitanje njihovog ratnog puta, priznanja njihove žrtve i načina na koji ćemo sutra pisati povijest.
Jer 8. travnja 1992. nije početak obrane hrvatskog naroda. Prije tog datuma postojali su ljudi koji su se organizirali, postojale su postrojbe, postojala je obrana i postojali su oni koji su već bili spremni položiti život za svoje domove i narod.
To nisu političke interpretacije, nego činjenice koje se ne mogu izbrisati jednim datumom u zakonu.
Zato danas ne pitamo samo zastupnike i izaslanike ZAŠTO STE DIGLI RUKU?
Ovo pitanje uputili smo i predsjednicima hrvatskih političkih stranaka čiji su zastupnici i izaslanici glasovali za ovakvo zakonsko rješenje. Jer predsjednici stranaka ne mogu biti odgovorni samo za dobre odluke svojih predstavnika, a od loših se ograđivati.
Ako su njihovi zastupnici i izaslanici glasovali za zakon koji iz prava hrvatskih branitelja izostavlja dio njihova stvarnog ratnog puta, onda hrvatska javnost ima pravo znati je li to bio stav njihove stranke i jesu li tako glasovali uz suglasnost stranačkog vodstva?
Ako nisu zašto nakon glasovanja nema reakcije? Posebno kada među onima koji su podigli ruku postoje ljudi s činovima, odlikovanjima i vlastitim ratnim putem.
Od njih se očekuje više, ne zato što su iznad drugih, nego zato što njihova funkcija i ratna prošlost nose dodatnu odgovornost.
Mi ne tražimo još jednu izjavu kako su branitelji temelj hrvatskog naroda, tražimo da se to pokaže djelima. Ako je pogreška napravljena, treba je ispraviti. Ako nije, neka nam se javno objasni zašto je prihvatljivo da se dio ratnog puta hrvatskih branitelja zakonski zanemari.
Zato smo, ispred Čapljinske neovisne stranke, poduzeli konkretan korak.
Uputili smo zahtjev za sazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog narodnog sabora BiH.
Istodobno smo se obratili predsjednicima hrvatskih političkih stranaka koje imaju svoje zastupnike i izaslanike, tražeći da se jasno odrede prema ovom pitanju i preuzmu političku odgovornost.
Sada više nema prostora za šutnju, nema prostora za prebacivanje odgovornosti na pojedince, nema prostora za još jedno obećanje da će se „voditi računa o braniteljima“.
Sada treba djelovati, jer branitelji nisu tražili da im netko pokloni prava. Ta su prava ostvarili svojim ratnim putem, svojim godinama, svojim ranama i životima svojih poginulih suboraca. I zato ne pristajemo da se njihov ratni put određuje političkim datumom koji ne odgovara stvarnom tijeku obrane, jer povijest se ne donosi glasovanjem. Mi smo svoj stav jasno pokazali, sada je red na vama.
Opis: Blagdan Velike Gospe na Širokom Brijegu 1979. godine
Široki Brijeg vodič
Komentar: Informativni vjerski list “Naša ognjišta” (god. IX., br. 8., rujan 1979.) o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije javlja:
Velika Gospa na Širokom Brijegu
Gospino svetište na Širokom Brijegu privlači pobožne hodočasnike u sve većem broju. Ne samo iz Hercegovine i Duvna već iz udaljenih krajeva Domovine. S povećanjem broja Gospinih štovatelja kao da se produbljuje i molitveno-pokornički duh. I kao da se sve jače razbujava sakramentalni život. Podatci o ljetošnjoj proslavi Velike Gospe neodoljivo na to upućuju: Devetodnevna priprava i blagdan Gospina Uznesenja privukli su u širokobriješko svetište više od četrdeset tisuća vjernika, svih uzrasta i najraznovrsnijih zvanja.
Kroz tih deset milosnih dana golemo se mnoštvo ispovjedilo, a pričestilo se preko dvadeset i tri tisuće osoba. U tom mnoštvu zapaženo je i nekoliko tisuća bosonogih hodočasnika, koji su na taj način očitovali svoje pokorničko raspoloženje. Među bosonogim pokornicima bio je velik broj mladića i djevojaka. Na sam Gospin blagdan vjernicima su stajala na raspolaganju 62 ispovjednika iz raznih biskupija i redovničkih zajednica.
Stjecajem okolnosti ove su godine propovjednici bili mjesni i susjedni svećenici. Tako je na uočnicu Velike Gospe propovijedao kočerinski kapelan fra Mićo Pinjuh, a na glavnoj blagdanskoj misi širokobriješki gvardijan fra Jozo Pejić. Obojica su govorili zanosno i puk ih je slušao netremice.
Datum fotografija: 15. kolovoza 1979. / Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografija: fra Ante Marić / Arhiv: privatni arhiv, fra Ante Marić
Zadnji dan devetnice i uočnica blagdana Velike Gospe u Široki Brijeg i ove su godine doveli tisuće vjernika i hodočasnika sa svih strana.
Svečanom misnom slavlju na Brigu prethodila je tradicionalna i veličanstvena procesija s kipom Širokobriješke Gospe kroz središte grada pa sve do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, u kojoj je u molitvi i pjesmi sudjelovalo mnoštvo naroda.
Unatoč vrućinama, stvorila se nepregledna rijeka vjernika
Niti iznimno velika vrućina i sparno vrijeme nisu spriječili Širokobriježane, ali i brojne hodočasnike iz susjednih općina, gradova i dijaspore da i ove godine obave ovu lijepu, duboko ukorijenjenu i tradicionalnu pobožnost.
Mjesto, molitva i zajedništvo još su jednom potvrdili koliko je blagdan Velike Gospe utkan u identitet i srce Širokog Brijega.
Kako je izgledala večerašnja veličanstvena procesija i atmosfera na ulicama Širokog Brijega, pogledajte u našem videoprilogu:
