Ukrajina je vraćena 100 godina unazad, njezin energetski sustav je uništen. Tko će platiti obnovu svega ovoga? Mnogi Ukrajinci su napustili Ukrajinu i sada žive u drugim zemljama. Možda se nikada neće vratiti. Mislim, to je budućnost Ukrajine i u tom smislu je u opasnosti”, rekao je novi američki državni tajnik Marco Rubio.
U intervjuu koji je dao poznatoj američkoj novinarki Megyn Kelly – što je ujedno bio i njegov prvi veliki medijski intervju nakon što je postao šef State Departmenta – Rubio je optužio bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena i njegovu administraciju za namjerno stvaranje lažnog dojma da Ukrajina može potpuno poraziti Rusiju i vratiti granice na stanje iz 2014.
“Ono što je bilo nepravedno je to što smo nekako naveli ljude da vjeruju da će Ukrajina moći ne samo poraziti Rusiju, već i uništiti je, vratiti sve na način na koji je svijet bio 2012. ili 2014., prije nego što su Rusi zauzeli Krim Posljedica toga je da financiramo dugotrajnu pat poziciju u kojoj se ljudska patnja nastavlja”, rekao je Rubio.
Nova američka državna tajnica utvrdila je da svijest o besmislenosti daljnjeg financiranja rata raste u cijelom američkom političkom spektru, ističući da je i Demokratska stranka sada svjesna da se rat odvija nepovoljno za Ukrajinu i da nije samo pat-pozicija, ali i da Ukrajina postupno gubi teritorij i postaje sve više razorena.
“I mislim da bi čak i sve veći broj demokrata sada priznao da je ono što smo financirali zastoj, dugotrajni sukob, a možda čak i gore od toga – situacija u kojoj se Ukrajina postupno uništava i gubi sve više teritorija. Dakle ovaj sukob treba “završiti”, rekao je Rubio, pozivajući na pregovore što je prije moguće, uz potrebne ustupke s obje strane.
Riječi novog šefa State Departmenta svakako označavaju značajnu promjenu u stavu američke politike prema ukrajinskom ratu. Dosadašnja mantra da će Ukrajinu podržavati “koliko bude potrebno” nasukala se na realnost na terenu u kojoj ruska vojska polako, ali ustrajno napreduje na svim dijelovima bojišnice.
Tri godine financiranja rata nisu donijele željeni rezultat u vidu strateškog poraza Rusije. Nitko više ne vjeruje da je granice Ukrajine moguće vratiti u stanje u kakvom su bile 2022., a kamoli u stanje u kakvom su bile 1991., pa nova administracija u Washingtonu sada mijenja kurs. Vrijeme je za pregovore.
Slična promjena događa se i u ukrajinskom društvu. Prema istraživanju ukrajinskog instituta Socis u Kijevu – provedenom u prosincu – udio građana Ukrajine koji žele nastavak borbe do obnove granica iz 1991. pao je ispod 15 posto (14,7), iako je bio respektabilnih 34 posto u veljače prošle godine.
Život je puno ljepši nego što ga ponekad sami sebi učinimo.
Dobiješ priliku živjeti, disati, voljeti, smijati se, griješiti, padati i ponovno ustajati, a onda se često ponašamo kao da nam je život nešto dužan. Stalno nam nešto nedostaje. Malo više novca, bolji posao, veća kuća, više priznanja, više svega. I dok čekamo da dobijemo ono što nemamo, zaboravljamo uživati u onome što već imamo. A život prolazi. Tiho, dan po dan, i ne pita jesmo li spremni. Nije sreća samo u onome što posjedujemo, nego i u onome što znamo prepoznati. Netko ima mnogo, a nikada mu nije dovoljno. Netko ima malo, a zna se iskreno radovati sitnicama. Netko se smije i kad mu nije lako, a netko pati čak i onda kada mu ništa bitno ne nedostaje. I nemojmo stalno govoriti o svemu što smo zaslužili, a nismo dobili. Ponekad bismo se trebali zapitati i koliko smo toga dobili, a da možda nikada nismo ni znali cijeniti.
Zato zastanimo malo. Udahnimo duboko. Zagrlimo one koje volimo, nasmijmo se bez posebnog razloga i budimo zahvalni na danu koji nam je darovan. Jer život nije savršen, ali je dragocjen. I dok mi čekamo da postane bolji, onaj koji imamo već nam polako prolazi kroz prste. Živimo. Volimo, čuvajmo jedni druge, radujmo se i ne trošimo dane na nezadovoljstvo zbog onoga što nemamo. Nismo ovdje da bismo imali sve. Ovdje smo da bismo znali cijeniti ono što imamo, dok još imamo priliku.
Bog vas blagoslovio.
Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.
Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.
Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?
Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?
Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.
Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.
Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.
I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.
Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.
Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.
A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.
Naprotiv.
Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.
Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.
Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.
Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.
Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.
I nijedan od tih izbora nije jednostavan.
Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.
Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.
Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.
I tu nastaje paradoks koji se često previdi.
Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.
Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.
Može čekati iz poverenja a ne iz straha.
Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.
A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.
Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.
Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.
Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.
Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.
Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.
Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.
Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.
I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.
Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.
Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.
Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.
Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.
A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.
Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.
Grad Ljubuški u ponedjeljak je objavio Javni poziv za dodjelu jednokratnih financijskih potpora brucošima Grada Ljubuškog za akademsku 2026./2027. godinu.
Predmet Javnog poziva je dodjela jednokratnih financijskih potpora za akademsku 2026./2027. godinu brucošima, odnosno studentima koji prvi put upisuju prvu godinu studija državnih sveučilišta s područja Grada Ljubuškog u iznosu od 500, priopćeno je iz Grada Ljubuškog.
Kako bi ostvarili pravo na potporu, studenti su dužni kumulativno ispunjavati sljedeće uvjete: imati prebivalište na području Grada Ljubuškog, prvi put upisati prvu godinu preddiplomskog ili integriranog studija državnog sveučilišta, nisu ranije ostvarili pravo na potporu te imati status redovitog studenta.
Javni poziv ostaje otvoren petnaest dana od dana objavljivanja na službenoj web stranici Grada Ljubuškog.
Važnost političke stabilnosti i nastavka provedbe projekata za razvoj grada
Proširena sjednica Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar održana je danas u Mostaru, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, izabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH i dopredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović, gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, predsjednice Vlade HNŽ-a Marije Buhač te članova Gradskog odbora. Sjednicu je predvodio predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak.
Središnja tema sjednice bila je analiza rezultata nedavno provedenih općih izbora, uz osvrt na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini te daljnje političke aktivnosti nakon izbornog procesa. Istaknuta je potreba što skorijeg formiranja vlasti na svim razinama kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje institucija i stvorili preduvjeti za nastavak započetih procesa.
Filipović je zahvalila svima na podršci te istaknula kako je izborni rezultat HDZ-a BiH plod zajedničkog rada svih stranačkih organizacija, koalicijskih partnera unutar Hrvatskog narodnog sabora i širega hrvatskog naroda. Naglasila je kako je hrvatski narod jasno izrazio svoju volju i odabrao politički smjer kojim želi biti predstavljen, uz poruku da pred strankom predstoji mnogo posla u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.
Čović i Filipović iskazali su potporu radu Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar, istaknuvši važnost odgovornog političkog djelovanja, suradnje svih razina vlasti i realizacije projekata koji pridonose razvoju Grada Mostara. Naglasili su kako ostvareni izborni rezultati HDZ-a BiH na svim razinama predstavljaju potvrdu povjerenja birača, ali i obvezu nastavka rada na ostvarivanju razvojnih prioriteta i zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Gradskog odbora Marko Novak zahvalio je Čoviću i Filipović na potpori te predstavio daljnje aktivnosti Gradskog odbora i planove djelovanja nakon izbora. Pritom je istaknuo važnost
kontinuiranog rada na lokalnim prioritetima i suradnje sa stranačkim dužnosnicima na svim razinama vlasti.
Na sjednici je naglašena važnost političke stabilnosti, funkcionalnosti institucija i nastavka provedbe projekata koji pridonose gospodarskom i društvenom napretku Mostara i Bosne i Hercegovine.