Nakon relativno hladnijeg razdoblja praćenog snježnim padalinama, ovog vikenda je na Blidinju osvanuo prekrasan sunčan dan koji je potaknuo brojne posjetitelje da se zapute u ovaj prirodni park te provedu vrijeme na snijegu uz brojne aktivnosti koje ovaj park nudi, piše Večenji list.
Na ugodnih 4 stupnjeva iznad nule, brojni skijači su iskoristili otvoreno skijalište te uređene dvije staze tako da su svoje vještine mogli iskušati i nešto iskusniji skijaši, a i oni manje iskusni. Oni najmlađi su bili i najuzbuđeniji s obzirom da su čitav dan proveli uz sankanje i grudvanje što daje poseban čar u ovim zimskim danima.
Foto: Večernji list
Uz razgovor s posjetiteljima primjetili smo da velik broj njih dolazi iz Dalmacije, Hercegovine, Bosne, ali iz stranih zemalja što stavlja Blidinje na zavidnu poziciju skijaške mape BiH.
S obzirom da se i u sljedećim danima očekuje sunčano vrijeme, ali i otvorene staze, za očekivat da će i u sljedećem razdoblju biti ispunjeni gotovo svi kapaciteti. Posjetitelje očekuje i bogat program povodom dočeka Nove Godine u ovom prirodnom parku.
Foto: Večernji list
Bilo kako bilo i turistički djelatnici, ali i gosti su spremni za buduće tjedne snježne sezone koja nas očekuje kako na Blidinju tako i na ostalim planinskim centrima u BiH.
Ukoliko Likud ostane pojedinačno najjača stranka u Knesetu sa 29 čak 31 mandat u odnosu na najaču stranku oporbenog bloka sa 24 mandata , Netanyahu ima jak argument da od predsjednika Isaaca Herzoga prvi odmah danas zatraži mandat od 28 dana za sastavljanje vlade.
Likud i grupacija nadmašili su predizborne i izborne ankete i mogli bi nakon završrtka brojanja iz većih gradova i onih 600 000 koji glasuju kuvrtama s radnih mjesta, imati ne samo potreban broj od 61 mandat nego čak i 63 !
U slučaju potrebe za 2 ili 3 mandata u slaganju komforne većine iznad 61, ne treba potpora kompletnih stranaka, nego 2/3 poslanika zasebno što se lako osigura u političkoj praksi u Izraelu ….
Život je puno ljepši nego što ga ponekad sami sebi učinimo.
Dobiješ priliku živjeti, disati, voljeti, smijati se, griješiti, padati i ponovno ustajati, a onda se često ponašamo kao da nam je život nešto dužan. Stalno nam nešto nedostaje. Malo više novca, bolji posao, veća kuća, više priznanja, više svega. I dok čekamo da dobijemo ono što nemamo, zaboravljamo uživati u onome što već imamo. A život prolazi. Tiho, dan po dan, i ne pita jesmo li spremni. Nije sreća samo u onome što posjedujemo, nego i u onome što znamo prepoznati. Netko ima mnogo, a nikada mu nije dovoljno. Netko ima malo, a zna se iskreno radovati sitnicama. Netko se smije i kad mu nije lako, a netko pati čak i onda kada mu ništa bitno ne nedostaje. I nemojmo stalno govoriti o svemu što smo zaslužili, a nismo dobili. Ponekad bismo se trebali zapitati i koliko smo toga dobili, a da možda nikada nismo ni znali cijeniti.
Zato zastanimo malo. Udahnimo duboko. Zagrlimo one koje volimo, nasmijmo se bez posebnog razloga i budimo zahvalni na danu koji nam je darovan. Jer život nije savršen, ali je dragocjen. I dok mi čekamo da postane bolji, onaj koji imamo već nam polako prolazi kroz prste. Živimo. Volimo, čuvajmo jedni druge, radujmo se i ne trošimo dane na nezadovoljstvo zbog onoga što nemamo. Nismo ovdje da bismo imali sve. Ovdje smo da bismo znali cijeniti ono što imamo, dok još imamo priliku.
Bog vas blagoslovio.
Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.
Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.
Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?
Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?
Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.
Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.
Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.
I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.
Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.
Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.
A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.
Naprotiv.
Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.
Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.
Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.
Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.
Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.
I nijedan od tih izbora nije jednostavan.
Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.
Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.
Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.
I tu nastaje paradoks koji se često previdi.
Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.
Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.
Može čekati iz poverenja a ne iz straha.
Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.
A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.
Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.
Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.
Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.
Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.
Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.
Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.
Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.
I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.
Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.
Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.
Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.
Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.
A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.
Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.
Grad Ljubuški u ponedjeljak je objavio Javni poziv za dodjelu jednokratnih financijskih potpora brucošima Grada Ljubuškog za akademsku 2026./2027. godinu.
Predmet Javnog poziva je dodjela jednokratnih financijskih potpora za akademsku 2026./2027. godinu brucošima, odnosno studentima koji prvi put upisuju prvu godinu studija državnih sveučilišta s područja Grada Ljubuškog u iznosu od 500, priopćeno je iz Grada Ljubuškog.
Kako bi ostvarili pravo na potporu, studenti su dužni kumulativno ispunjavati sljedeće uvjete: imati prebivalište na području Grada Ljubuškog, prvi put upisati prvu godinu preddiplomskog ili integriranog studija državnog sveučilišta, nisu ranije ostvarili pravo na potporu te imati status redovitog studenta.
Javni poziv ostaje otvoren petnaest dana od dana objavljivanja na službenoj web stranici Grada Ljubuškog.