Connect with us

KULTURA

Čuvanje sjećanja: Širokobriješki branitelji obilježili 34. obljetnicu izlaska na stratešku kotu Galac

Published

on

Čuvanje sjećanja: Širokobriješki branitelji obilježili 34. obljetnicu izlaska na stratešku kotu Galac

Na brdu Galac iznad Mostara u utorak je prigodno obilježena 34. obljetnica izlaska hrvatskih branitelja iz Širokog Brijega na ovu strateški važnu kotu.

Na današnji dan 1991. godine, upravo na ovom mjestu, hrvatski branitelji pokazali su iznimnu hrabrost, odlučnost i zajedništvo, osujetivši planove srpsko-crnogorskog agresora da odsječe zapadnu Hercegovinu od Mostara. Pravovremenim izlaskom na Galac spriječen je pokušaj presjecanja Dalmacije, a sama obrana ove kote predstavljala je i obranu Republike Hrvatske.

Prigodnim obraćanjima nazočnima su se obratili svjedoci i zapovjednici iz ratnog vremena, među kojima i brigadir HVO-a Ivan Primorac – Lukić, jedan od prvih zapovjednika HVO-a u Širokom Brijegu te zapovjednik Zbornog područja Mostar. U svom govoru podsjetio je na ključne trenutke izlaska na Galac.

Bio je kišni ponedjeljak kada smo izašli na Galac. Da smo kasnili dva sata, ovdje bi bio desant. Ne bi se mogli braniti. Da su kojim slučajem agresorske snage JNA i srpsko-crnogorskih rezervista zauzeli Galac, njima bi sve bilo pod nogom, do Splita. Ne bi se moglo proći nigdje. No, kad smo zaposjeli ovo mjesto, bili smo sigurni. Počeli smo se organizirati za obranu svojih ognjišta. Momci su se junački držali i nitko nije pitao ni što će ni kako će, kazao je brigadir Primorac.

Gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković u svom obraćanju zahvalio je braniteljima na hrabrosti i žrtvi koju su podnijeli.

Istina i zajedništvo koje ste vi, hrvatski branitelji, tada izgradili, naša je trajna snaga. Neka nam bude uporište i izvor snage u svim budućim izazovima. Zajedništvo i istina su vrijednosti koje moramo njegovati i prenositi na buduće naraštaje, ali i uvijek pamtiti tko nam je omogućio da danas živimo slobodni na svojoj zemlji, istaknuo je Pavković.

U sklopu obilježavanja, akteri događaja iz 1991. godine, zajedno s predstavnicima braniteljskih udruga i političkih institucija Grada Širokog Brijega, položili su cvijeće i upalili svijeće kod spomen-obilježja na Galcu, koje trajno podsjeća na povijesni značaj tog mjesta.

Okupljenima se obratio i Anđelko Mikulić, načelnik općine Široki Brijeg s početka 1990-ih godina.

S punom odgovornošću mogu reći da smo tada dobro postupili – opravdano, uredno, i ta borba nam je otvorila mogućnosti da uživamo u slobodi. Izlaskom na ova mjesta odajemo počast svim braniteljima i pokojnima i živima koji su stali u obranu svojih domova, naglasio je Mikulić.

Svim sudionicima i građanima upućen je poziv da se i ubuduće odazivaju ovakvim okupljanjima, kako bi se očuvalo sjećanje na ključne trenutke iz Domovinskog rata te prenijela istina o tim događajima budućim generacijama.

Podsjećamo, 21. listopada 2021. godine, u povodu 30. obljetnice izlaska na Galac, na ovom je mjestu svečano otkrivena spomen-ploča. Organizatori tadašnjeg obilježavanja bili su Odbor za branitelje i ratne stradalnike Gradskog vijeća Široki Brijeg i braniteljske udruge Grada, priopćeno je iz uprave Grada Širokog Brijega.

(www.jabuka.tv | Foto: Grad Široki Brijeg)

Continue Reading

KULTURA

Preporuka svima nama da molimo Litanije sv Majke Tereze….

Published

on

 

Litanije poniznosti

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče Nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, blaga i ponizna Srca, Učini srca naša po Srcu Svome!

Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo slavljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo hvaljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni više od drugih, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas pitaju za savjet, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo priznati, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo omiljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo poniženi, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prezreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prekoreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo oklevetani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo zaboravljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo ismijani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo osumnjičeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da nam ne nanesu nepravdu, oslobodi nas, Isuse!

Da drugi budu voljeni više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu poštovani više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani.
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko ti želiš,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,oprosti nam,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,usliši nas,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,smiluj nam se, Gospodine!

Continue Reading

KULTURA

Generacijsko sjecanje na mladost

Published

on

NAĐOH I PROČITAH, SUZE ME OBLILE

Tekst je predobar generacijski

“Ovi klinci danas?

Je*o te, kada sam bila mala , ljeti kad obučem šorc, izgledam ko da sam poteznu pešadijsku minu okinula na metar od sebe. Sva izranjavana. Na ušivanje me je baba vodila samo kad pljuvačkom (njenom) i prstima ne uspe da mi spoji kožu. Jednom je htela koleno da mi ušije iglom, kaže “samo jedan šav”.

Pobjegla sam tako na bazen i nisam došla do mraka. Jebo je šav da je jebo. Prst mali mi je polomila kada me tukla četkom za krečenje. A i ona fora kada kočiš ”Poni” bicikl prednjom nogom, gurneš je pod prednju gumu.

Ako promašiš, dvojica te dižu ako si na travu pala, a ako si pala na beton – niko ti ne prilazi od djece. Samo ih čuješ kako nešto šapuću dok ti urličeš ko magare.

Ponekad mi se činilo kao da ćemo baciti tog što se dere. Greota da se ne muči. Kad idemo u štetu, u neki voćnjak, uvek idemo da zovemo onog najsmotanijeg, najsporijeg – da ne kažem i najglupavijeg.

On bude sav srećan što su došli drugari po njega.

A, on je u stvari bio mamac – ako nas pojuri neko, pa da njega uhvate. U školi, sećam se, učiteljica nas je pičila sve lenjirom po dlanovima i vukla za zulufe.

Mislim, da si u to vreme otišao u socijalno da se žališ i tamo bi dobio batine. Vršnjačkog nasilja nije bilo. Znao se red. Debeli brane i idu u živi zid u fudbalu.

Onaj najjači, samo on, tuče ostalu decu u razredu. Kakvo nasilje, red se znao. I kad pljunemo jedni druge, niko nije reagovao. Ali ako ne kažeš “Dobar dan” komšiluku, onda te po kući vijaju svi i govore ti “Brukaš nas” i mlati te ko te prvi dovati.

Jelo je, po pravilu, uvek moralo da ti se svidja i da ručaš – morao si, inače dobiješ batine. Na rakiju se nekako i navikneš kada ti sipaju na krvava kolena. Mada, obrazi budu crveniji, jer su te, u medjuvremenu, šamarali što si pao. Kažem rakija!!!

A, ako su deda i komšija popili rakiju – e onda ide tatin ”Brion” posle brijanja. Tad se dereš ko da te, ne daj Bože, štroje. I tu, usput, šamar što se dereš.

Dečija prava su se uglavnom poštovala. Bilo je samo jedno i osnovno, a to je da slušaš starije bez pogovora. Ostala prava ti niko nije ni pominjao, a nisi ih ni tražio. Hrabrost je bila kada vikneš babi, mami ili tetki ”Neću sad kući”, a one ti samo prstom pokažu “doći ćeš ti kući”.

A, druga deca te gledaju kao heroja koji, kada ide kući, kao da ide na front. Posle to ”Neću kući”, uz batine, bude moje “Nemoj, molim te, neću više nikad”.

Znam samo da i kada oplaviš prst od čekića, prvo te tuku što si bezveze trošio eksere, a onda zbog čekića jer ga nisi vratio na mesto.
I tako, gledam danas ovu decu, ne znaju ni da se obraduju.

Pozdrav generaciji

Continue Reading

EKONOMIJA

Iz Rukopisa Mije Ćosića direktora kompanije “Ćosićpromex” iz Usore 15.03.2026 god Blagoslovljen novi Dan

Published

on

Najdublje istine o životu čovjek često shvati tek kada ostane sam u tišini.
Ne kada ga okružuju ljudi, ne kada ga hvale i tapšu po ramenu, nego onda kada utihnu glasovi i kada ostane sam pred sobom — i pred Bogom. U toj tišini čovjek vidi svoj život onakav kakav zaista jest.
Svoje pogreške, svoje padove, svoje oproste koje je dao i rane koje je nosio. Tada shvati koliko je puta srce dao tamo gdje ga nisu znali čuvati i koliko je puta tražio sreću na pogrešnim mjestima. Ali baš u toj tišini događa se nešto najvažnije.Obilazak radova i posjeta gospodrstvenicima u obuhvatu Poduzetničke zone Žabljak | OPĆINA USORA
Čovjek počne iskreno razgovarati s Bogom. Ne velikim riječima, nego riječima koje dolaze iz dubine duše — bez ponosa, bez maski i bez glume.
I tada shvati da nikada nije bio sam.
Jer dok ljudi dolaze i odlaze, dok se prijateljstva mijenjaju i nade ruše, Bog ostaje vjeran. Zato život ponekad mora proći kroz tišinu i kroz kušnju. Ne da nas slomi, nego da nas vrati Onome kome uistinu pripadamo.
A kada čovjek to shvati, više se ne boji ni samoće ni života. Jer zna da i u najdubljoj tišini postoji netko tko ga sluša.Bog. I zato — život je čudo.
Bog vas blagoslovio.

Lagano prolazi i ovaj dan.
Šapuću zvijezde noć da stiže.
Priliku novu snu da dam.
U snu sam tebi grade bliže.

Flora i fauna

Znam da sada lipe cvatu.
Opojan miris širi se svud’.
Dok sjeta opija moju maštu.
Zaspati ne mogu, uzalud trud.

Tamo daleko tambura svira,
a moja pjesma sjetu krije.
Noćas bih mogla sanjati budna
predivno sunce Slavonije.

Tiho ću noćas šapnuti zvijezdi.
Neka osvijetli dolinu svu
i prospe miris stare lipe
po zlaćanom Slavonskom platnu.

U jutro kada se probude ptice
U rosi mladoj umijem lice.
Neka mi puti budu od sna.
U svakom koraku Slavonija
Autor Ruza Rosi

Opis fotografije nije dostupan.Mijo Ćosić želi uvoziti radnike iz Turske, plaća 1.000 eura sa smještajem i  obrocima

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba