Od samih početaka 1991. godine uključuje se u Domovinski rat. Sa svojim postrojbama sudjeluje u mnogim značajnim operacijama u kojima su hrvatske postrojbe ostvarile značajne pobjede. S 22 godine bio je zapovjednik Mostara. Dok je bio zapovjednik Specijalne policije, postrojbe pod njegovim zapovjedništvom dale su veliki doprinos u svim operacijama hrvatskih snaga – od Cincara, Zime ’94., Skoka 1, Skoka 2, Ljeta ’95., Oluje, Maestrala do Južnog poteza. Na zajedničkoj sjednici obaju domova Hrvatskog sabora 15. siječnja 1996. u izvješću o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini predsjednik dr. Franjo Tuđman nabraja imena časnika koji su se osobito istaknuli u bojnim pothvatima tijekom Domovinskog rata. Među njima ističe i generala Zlatana Miju Jelića. Nakon rata ostao je lider, sa svojim suborcima organizirao je mnoge humanitarne akcije za pomoć potrebitima i progonjenim hrvatskim braniteljima. Pod njegovim vodstvom NK Široki Brijeg postao je sportski brend s najboljom sportskom infrastrukturom u BiH. U njegovu Širokom Brijegu napravili smo prvi njegov intervju nakon odbacivanja optužnice za ratne zločine.

Večernji list: Generale, za početak, kako ste?

– Dobro, hvala Bogu, zdravlje je dobro i sve je dobro.

Večernji list: Onda idemo na konkretna pitanja. Ljetos je, čini se, i vaša kalvarija završila. Zbog nedostatka dokaza obustavljen je kazneni progon, 10 godina nakon što je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv vas u kojoj su navedeni ratni zločini nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima. Kronološki, što se sve događalo u vašem slučaju?

– Protiv mene je Haag otvorio istragu 2001. godine. Nakon toga, 2005. ili 2006., istragu prebacuje u Sarajevo. BiH 2013. istragu prebacuje u Republiku Hrvatsku, 2014. Hrvatska vraća predmet u BiH nakon pregleda dokumenata, uz obrazloženje “da na temelju dokumenata koji su dostavljeni za Zlatana Miju Jelića ne postoji osnovana sumnja da je Zlatan Mijo Jelić počinio kazneno djelo ratnog zločina i da se predmet u RH ne može otvoriti”. Na Badnji dan 2015. Tužiteljstvo BiH podiže optužnicu, a u 7 radnih dana Sud BiH je optužnicu od 6726 stranica zaprimio, “proučio” i potvrdio. Uz sve to, dva sam puta bio svjedok obrane u Haagu, 2002. u predmetu “Naletilić – Martinović” i 2010. u predmetu koji se vodio protiv vojnog i političkog vrha Hrvatske Republike Herceg Bosne. Prije nego što sam drugi put bio svjedok obrane u Haagu, iz Ureda Haaškog suda u Sarajevu su mi prijetili da u tom predmetu moram biti svjedok Tužiteljstva ili će podići optužnicu protiv mene. Nakon što sam otišao i bio svjedok obrane, oni su ispunili prijetnju.

Večernji list: Kako ste se borili tijekom svih godina protiv svega toga?

– Imao sam jaku vjeru u Boga koja me je sačuvala da se mogu sa svim tim nositi, potporu obitelji, prijatelja i suboraca. Jer znao sam da sam nevin i da ništa nisam počinio ni zapovjedio od onoga što mi se stavlja na teret.

Večernji list: Kažu da se u nevolji poznaju prijatelji, pa, je li bilo onih koji su vam možda okrenuli leđa kad se sve to događalo?

– Pa, pravi prijatelji nikad ne okreću leđa. Uvijek sam imao maksimalnu podršku svoje obitelji i svojih suboraca i prijatelja, ali mogu iskreno reći da su me razočarali pojedini naši politički predstavnici koje uopće nije zanimala ni moja optužnica, ni optužnica ostalih ratnih zapovjednika i branitelja. Iako su to političke optužnice preko kojih smo mi pojedinci samo sredstvo da se Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane proglasi zločinačkim organizacijama, a Republiku Hrvatsku kroz tzv. UZP agresorom na BiH.

Večernji list: Hoće li ovakvi procesi prestati? Pričali smo maloprije da se stalno izvlače neke optužnice.

– Mislim da ovi procesi još neće prestati. Ovo su politički procesi i politički predstavnici Bošnjaka i Srba preko ovakvih montiranih optužnica žele destabilizirati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i samu Republiku Hrvatsku te tako falsificirati povijest i Domovinski rat. Žrtvu žele proglasiti agresorom, a agresora žrtvom. Hrvatski politički predstavnici u BiH i RH moraju se puno ozbiljnije i odlučnije suprotstaviti ovakvim politički motiviranim optužnicama.

Večernji list: Što biste poručili tim ljudima koji su vas progonili?

– Poručujem Tužiteljstvu da bude profesionalno i neovisno, a ne da diže optužnice bez ikakvih argumenata, dokaza i činjenica po nalogu velikobošnjačke, unitarističke politike jer to ne doprinosi pomirenju i suživotu na ovim prostorima 30 godina nakon rata.

Večernji list: Sad idemo u 2020. godinu, godinu kada ste dobili odlikovanje, odnosno primili ga uime Specijalne policije MUP-a Herceg Bosne kao ratni zapovjednik. Kako ste doživjeli to priznanje od predsjednika Milanovića i državnog vrha?

– To je priznanje svim pripadnicima Specijalne policije. Predsjednik Milanović povukao je državnički potez i odlikovao postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Specijalne policije za zasluge u završnim osloboditeljskim operacijama na temelju Splitskog sporazuma, koje su dovele do oslobađanja Republike Hrvatske i prisilile Srbe na potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i završetak rata u BiH.

Večernji list: Kakva je danas, prema vama, politika državnog vrha Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini općenito?

– Mislim da u posljednje vrijeme politika i Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Republike Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini ide u dobrom smjeru te da trebaju taj pravac nastaviti i još poboljšati jer bez opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini nema ni stabilnosti samostalne i suverene Republike Hrvatske, što je pokazao i Domovinski rat.

Večernji list: Hrvati u BiH i dalje proživljavaju svoju agoniju. Izborni zakon još nije izmijenjen. I dalje je takav kakav je – na štetu Hrvata. Po vašem mišljenju, postoji li neki recept za promjenu Izbornog zakona ili konkretno za suživot u Bosni i Hercegovini, odnosno jednakopravnost svih naroda?

– Svjedok sam vremena kad je 2000. godine Izborni zakon promijenio američki predstavnik Robert Berry, tadašnji predsjednik OESS-a u BiH. Na štetu Hrvata i mimo Daytonskog mirovnog sporazuma omogućio je Bošnjacima da biraju Hrvatima predstavnike u Dom naroda. Drugi udar na ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini dogodio se 2002., kada su tadašnji visoki predstavnici – prvo Wolfgang Petritsch, a zatim Paddy Ashdown – nametnuli amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i onemogućili Hrvatima da biraju predsjednika i potpredsjednika Federacije. Izmijenili su način funkcioniranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i nametnuli niz agencija, nametnuli Ministarstvo prosvjete i kulture, Statut Grada Mostara i tako dalje. Važno je naglasiti da ove odluke međunarodnih predstavnika u Parlamentu Federacije BiH nikad nisu podržane niti ih je prihvatila Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koja je u to vrijeme imala plebiscitarnu potporu hrvatskoga naroda. Ono što je ključno da bi Hrvati bili ravnopravni u BiH – treba poništiti odluke koje su predstavnici međunarodne zajednice nametali mijenjanjem Daytonskog mirovnog sporazuma na štetu hrvatskoga naroda nakon 2000. godine i za povratak tih prava trebaju se boriti legalni i legitimni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH. Mislim da je za jednakopravnost Hrvata u BiH i funkcioniranje same Bosne i Hercegovine najbolje rješenje treća federalna jedinica.

Večernji list: Inicijator ste i jedan od autora knjige “Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH od 1991. do 1995.”. Koje su ključne poruke te knjige?

– Ključne poruke knjige, u kojoj su suautori prof. dr. Ante Nazor, Petar Kolakušić i Davor Marijan, je da se Hrvatska i svjetska javnost, jer je knjiga prevedena i na engleski jezik, upozna s istinom o vojnoj i političkoj povijesti Domovinskog rata, genezom hrvatsko-muslimanskog sukoba i zločinima nad hrvatskim narodom u BiH koje su počinili pripadnici vojske Republike Srpske i pripadnici Armije RBiH. Ova knjiga je i odgovor onima koji mijenjaju, falsificiraju i iskrivljuju povijest.

Večernji list: Vi na konkretan način o tome progovarate knjigom i sudjelovali ste u mnogim TV emisijama u kojima ste govorili o toj temi, međutim, kako motivirati i druge koji su sve to prošli da govore o tome, da se ta pitanja donekle problematiziraju, da se vidi u kakvoj su situaciji bili Hrvati?

– Mislim da bi naši politički predstavnici, predstavnici braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, kao i hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini, morali više o tome govoriti, imati više i radijskih i televizijskih emisija kako bi stradanje i obespravljenost Hrvata u Bosni i Hercegovini na istinski način prikazali i osvijestili hrvatski narod da bolje poznaje svoju povijest i da više cijeni žrtve Domovinskog rata, a međunarodnu zajednicu da pravednije vodi političke procese u BiH. Želio bih konkretno spomenuti vašeg urednika Jozu Pavkovića i korektnu suradnju s njim, koji je kroz Večernji list dao doprinos našoj borbi za istinu, i vašeg kolegu Zorana Krešića, koji jako puno piše o svemu tome i o problemima s kojima se hrvatski narod susreće te je zato stigmatiziran i napadan u bošnjačkim medijima.

Večernji list: Evo, da otvorimo i neke laganije teme. Jedan ste od osnivača i predsjednik Nadzornog odbora Udruge “Fra Mladen Hrkać”. Od svog postojanja do danas osigurali ste pomoć za više od trinaest tisuća i sto ljudi, odnosno pacijenata i njihovih obitelji. Pa, evo, kako na sve to gledate?

– Udrugu je osnovalo nas četvero – predsjednik Upravnog odbora Ivo Soldo, Antun Marušić, Nives Skoko i ja. Krenuli smo s jednim stanom za smještaj obitelji koje dolaze na liječenje iz Hercegovine u Zagreb. To se proširilo u ovih trinaest godina, tako da imamo smještajne kapacitete za 50 – 60 ljudi. Tim korisnicima osigurava se doručak, ručak, večera, higijenske potrepštine, psihološka pomoć. Dobitnici smo raznih nagrada. A i sada radimo jedan ozbiljan projekt. Prije dvije godine za potrebe Udruge “Fra Mladen Hrkać” kupili smo jednu kuću od 700 kvadrata u zagrebačkom naselju Rebro, iznad bolnice, i 700 kvadrata zemljišta. Sad čekamo građevinske dozvole i cilj nam je tu kuću pretvoriti u jedanaest apartmana, veliku kuhinju, skladište i urede, tako da bismo imali svoj vlastiti smještaj na jednom mjestu koji bi mogao primiti do 40 korisnika te tako ne bismo morali više iznajmljivati i plaćati stanove. To nam je sada glavni projekt. Pa, evo, molit ćemo i vas da nas podržite jer je Večernji list jedan od najutjecajnijih medija. Iduće godine, 10. veljače, imat ćemo donatorsku večeru u hotelu Mepas u Mostaru i nadam se da ćemo od proljeća iduće godine, ovisno o dozvolama, početi s izgradnjom te kuće kako bismo olakšali ljudima koji dolaze na liječenje u Zagreb da budu svi na jednom mjestu. I želim posebno naglasiti da smo svu imovinu koju ima Udruga “Fra Mladen Hrkać” stavili na našu Franjevačku provinciju u Mostaru. Jer, ako sutra mi koji to vodimo ne budemo mogli naći ljude koji će nastaviti ovaj naš posao, uvjereni smo da će ga nastaviti naši franjevci koji su tijekom povijesti bili ključni faktor za očuvanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

Večernji list: U kontekstu vas teško je ne spomenuti Nogometni klub Široki Brijeg. Znamo da ste jedan od tvoraca uspjeha kluba. Toliko ste sebe dali u taj klub i sport općenito. A kakvom danas vidite situaciju u klubu, kada ste vi praktički izvan tih operativnih aktivnosti?

– Drago mi je što se u posljednju godinu dana klub polako vraća – i organizacijski i rezultatski, u meni će klub uvijek imati potporu i velikog navijača. I danas emotivno proživljavam svaku utakmicu i uvjeren sam da će novi predsjednik kluba, sadašnji gradonačelnik Ivo Pavković, koji je, evo, u posljednjih godinu dana jako puno napravio u gradu, s glavnim operativcem Ivanom Soptom i Antom Knezovićem, podignuti klub ponovno na ljestvici i izboriti izlazak u Europu. Vidim da dosta rade na poboljšanju, odnosno održavanju infrastrukture koju smo imali, i na tome im čestitam. Uvjeren sam da će se plodovi njihova rada u idućim godinama vidjeti i da će Široki Brijeg biti ponovno jedan od vodećih klubova u Bosni i Hercegovini.

Večernji list: Pred kraj, još jedno pitanje od kojeg boli glava. Geopolitička situacija ne čini se nimalo dobrom, a znamo da, kad god je u svijetu nešto loše, to se preslikava i na Bosnu i Hercegovinu i na Hrvatsku. Pa, što mislite, što nas čeka?

– Živimo u turbulentnim vremenima. Mogu reći da živimo od danas do sutra. Način ratovanja danas i onaj koji je bio prije 25 – 30 godina potpuno su drugačiji. Mislim da mi Hrvati u ovim teškim geopolitičkim vremenima moramo izvući pouke iz povijesti, iz prethodnih ratova, i da prvo moramo gledati svoje nacionalne interese – hrvatskog naroda u cjelini, kako Republike Hrvatske tako i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo narod koji pripada zapadnoj civilizaciji i u ovim teškim vremenima moramo se držati uz zapadnu civilizaciju te gledati svoje nacionalne interese.

Večernji list: Nakon svega ovoga, što radite i kakvi su vaši planovi?

– Trenutačno živim na relaciji Zagreb – Široki Brijeg, radim kao savjetnik Uprave u Brodomerkur energetici, aktivan sam u Udruzi “Fra Mladen Hrkać” i aktivan sam u braniteljskim udrugama. Želimo u idućem razdoblju otvoriti neke nove teme koje će na još jedan način doprinijeti istini o Domovinskom ratu kako bi se zaustavilo falsificiranje povijesti Domovinskog rata koje provode velikobošnjačka i velikosrpska politika, a koje imaju podršku nekih struktura i u Republici Hrvatskoj, a koje još nisu prihvatile Hrvatsku kao samostalnu i neovisnu državu.