Connect with us

KULTURA

Fra Jozo Grbeš komentirao incident u Međugorju i uputio poruku vjernicima

Published

on

Međugorje se oporavlja od strašnih prizora jučerašnjeg vandalizma skrnavljenja kipova i paljenja vanjskog oltara.

Za sulud čin osumnjičen je 31-godišnji Poljak, a slučaj je preuzelo Tužiteljstvo BiH, kamo je poslijepodne trebao biti doveden na ispitivanje.

Čapljinavijesti

Reporterka Dnevnika Nove TV Bruna Papić o incidentu je razgovarala s fra Jozom Grbešom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije.

“Negativni događaji, zli i bolesni događaji potresu ljude i nas svećenike. Posebice kad se događa na ovakvom mjestu, ostanete začuđeni. Potreslo je to mnoge ljude, ne očekuju to na jednom mjestu molitve, gdje ljudi traže svetost i pronalaze sami sebe”, kazao je Grbeš.

Prisjetio se sličnog incidenta koji se dogodio prije godinu dana u bazilici svetog Petra.

“Mi živimo u svijetu u kojem će vjerojatno sve više biti takvih ljudi koji učine nešto takvo i za njih se treba pobrinuti”, kazao je Grbeš.

Na pitanje što poručiti vjernicima nakon ovakvog čina, fra Grbeš je rekao: “Ostati u miru, nastaviti moliti, ovo je mjesto mira gdje ljudi susreću druge u miru, pronalaze sebe i za takve ljude treba moliti. U svakoj zajednici, svakom gradu, u mnogim obiteljima njih susrećemo.”

Dodao je i da se javljaju ljudi sa svih strana. “To je uvijek divna gesta, u takvim situacijama bilo gdje u svijetu pokaže se ono najbolje u čovjeku.”

Papić je kazala kako je većinu začudilo da je incident izazvao muškarac koji je bio hodočasnik iz Varšave, ranije je govorio i kako ga je to oplemenilo te snimio film, a onda je uslijedio ovakav šokantni čin.

“Kad se dogodi nešto takvo, ljudi kopaju po životima, ali malo je potrebno da čovjek padne i izgubi se. Ne bih želio karakterizirati nikoga jer ga ne poznajem. Ali mi smo svjedoci da se to ljudima događa. Tako da ne bih tu tražio posebne usporedbe”, poručio je provincijal.

“Širimo mir, našem svijetu je zaista potreban, vidimo što se događa u svijetu i na tome su posebno kršćani odgovorni raditi”, kazao je. /HMS/

Otkrijte više
sportovi
Umjetnost i zabava
Povijest

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

KULTURA

MILJENKO MIDA PRSKALO… ZBOGOM, DRAGI PRIJATELJU, AKADEMIČE JOSIPE PEČARIĆU! 

Published

on

 

S tugom sam primio vijest o odlasku akademika Josipa Pečarića, istaknutog hrvatskog znanstvenika, intelektualca i domoljuba, čovjeka koji je svojim znanstvenim radom, knjigama i javnim istupima ostavio dubok trag u hrvatskom društvu.

Imao sam čast poznavati ga i zvati ga svojim prijateljem. Naše poznanstvo započelo je zahvaljujući našem pokojnom prijatelju prof. dr. sc. Zvonimiru Šeparoviću, predsjedniku Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta, kojemu smo obojica pripadali. To nas je zajedništvo povezivalo kroz ljubav prema hrvatskom narodu, poštovanje prema istini i brigu za hrvatsku budućnost.

Josip Pečarić bio je čovjek koji se nije bojao javno iznositi svoja uvjerenja, braniti svoje stavove i govoriti o temama koje je smatrao važnima za hrvatski narod i državu. Svojim znanstvenim opusom i javnim djelovanjem ostavio je iza sebe djelo koje će se još dugo proučavati i o kojem će se govoriti.

Odlaskom dragog prijatelja odlazi i dio jedne generacije ljudi koji su, svatko na svoj način, nosili teret svojih uvjerenja i odgovornosti prema hrvatskom narodu.

Dragi Josipe, hvala ti za prijateljstvo, razgovore i sve trenutke koje smo dijelili. Tvoj životni put i djelo ostat će dio hrvatske povijesti, a uspomena na tebe živjet će u srcima prijatelja koji su te poznavali i poštovali.

Neka te Gospodin primi u svoje kraljevstvo, a tvojoj obitelji podari snagu i utjehu u ovim teškim trenucima.

Počivaj u miru Božjem, dragi prijatelju!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

Continue Reading

KULTURA

NEKADA JE POTREBNO VIŠE VREMENA DA PRESTANEMO DA SE PLAŠIMO NEGO DA PRESTANE ONO ČEGA SMO SE PLAŠILI.

Published

on

 

A šta kada se to ne dogadja samo jednom čoveku, već velikom delu jednog društva?

Postoji nešto neobično u trenutku kada se konačno dogodi ono što smo toliko dugo čekali.

Radost je stvarna. Olakšanje takodje. A ipak, ispod svega toga može ostati napetost koju ne umemo sasvim da objasnimo.

Kao da je nešto u nama još uvek na oprezu.

Jer godine provedene u neizvesnosti nisu samo vreme koje je prošlo. One postaju deo načina na koji živimo, razmišljamo i očekujemo ono što dolazi.

Godine tokom kojih su se smenjivali strah i nada, obećanja i razočaranja. Trenuci u kojima smo verovali da je promena blizu i oni u kojima smo se pitali koliko još možemo da izdržimo.

I upravo tu postoji jedan psihološki mehanizam koji zaslužuje pažnju.

U psihologiji se govori o trauma bondingu, traumatskom vezivanju, koje može nastati u odnosima sa neravnotežom moći, kada se povredjivanje smenjuje sa povremenim olakšanjem, obećanjima ili nagradama.

Društvo, naravno, nije jedna osoba, niti svi njegovi članovi prolaze kroz isto iskustvo. Ali u dugotrajnom smenjivanju straha, nade i olakšanja možemo prepoznati obrazac koji pomaže da razumemo zašto neizvesnost ostavlja trag i kada okolnosti počnu da se menjaju.

Jer ono što takvo iskustvo može ostaviti u ljudima nije samo sećanje.

Naš organizam reaguje na ono što doživljavamo kao pretnju. Adrenalin nas priprema za reakciju, kortizol učestvuje u odgovoru na stres, dok dopamin ima važnu ulogu u iščekivanju nagrade i olakšanja, naročito kada se nada i razočaranje neprestano smenjuju.

Kada se neizvesnost ponavlja godinama, organizam može postati osetljiviji na znake opasnosti. Čovek se navikava da predvidja, da bude spreman, da čak i u trenucima olakšanja ostavi deo pažnje za ono što bi moglo da podje naopako.

Ne zato što želi da živi u strahu.

Već zato što je dugo morao da računa na njega.

A kada veliki broj ljudi živi u takvoj neizvesnosti, posledice se mogu osetiti i u društvenoj svakodnevici.

U načinu na koji razgovaramo, reagujemo, doživljavamo sigurnost i prenosimo sopstvenu napetost jedni na druge.

I onda se okolnosti konačno promene.

Promena je stvarna. Radost zbog nje takodje. Ali iskustvo prethodnih godina ne nestaje istog trenutka.

Nije to nužno sumnja u budućnost. Ponekad je samo odjek prošlosti.

U nauci postoji izraz alostatsko opterećenje, kojim se opisuje fiziološka cena dugotrajnog prilagodjavanja stresu.

A postoji i jedna šira, društvena posledica o kojoj vredi razmišljati.

Koliko nam je postalo prirodno da budemo na oprezu? Koliko smo se navikli da odlažemo radost? Koliko smo puta, pokušavajući da zaštitimo sebe od novog razočaranja, nesvesno prenosili taj oprez i na druge?

Možda je upravo zato pred nama još jedan važan proces.

Ne da ponovo učimo da verujemo u promenu. U nju smo verovali i kada je bilo najteže.

Već da kroz drugačiju svakodnevicu polako prestanemo da živimo u stanju pripravnosti koje su prethodne godine od nas zahtevale.

Da sigurnost ne bude samo nešto što razumemo, već i nešto što osećamo.

Da mir prestane da bude neobičan.

Jer kada jedno društvo dugo živi u strahu, nije dovoljno da se promene okolnosti koje su ga stvarale.

Potrebno je vreme da ljudi prestanu da nose te okolnosti u sebi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #KolektivnaTrauma #PsihologijaDrustva #DugotrajniStres #OsecajSlobode

Continue Reading

KULTURA

NEJASNI DRHTAJI

Published

on

 

Kada se lampe pogasiše,
na njene usnule dojke
zažaren mesec leže.

Nejasni drhtaji
nevidljive sile probudiše.
Nebo se glasa…
Visoki mlazevi
zvezdanom beskraju
dojavu dadoše.

Zaljuljani zagrljaji
jutro sačekaše.

Ljiljana Skelić Vemić
/oktobar 2026./
Posebno ocenjena pesma na sajtu.💜

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba