Ali upravo zato moramo biti prvi koji će reći:
istina nema stranku, čin, funkciju ni cijenu.

Za slobodu Hrvatske i opstojnost hrvatskog naroda ljudi su dali živote, zdravlje, domove, obitelji i budućnost. Ta žrtva ne smije postati ni predmet trgovine, ni sredstvo za stjecanje položaja, novca, ugleda ili političke zaštite.

Ne smijemo dopustiti da se pod hrvatskim stijegom laž proglašava domoljubljem, a osobni interes žrtvom za narod.

Jednako tako ne smijemo dopustiti da se zbog zločina pojedinaca optužuje hrvatski narod, hrvatski branitelji ili ideja obrane vlastitoga naroda.

Zločin ima ime i prezime.
Žrtva ima ime i prezime.
Odgovornost također.

Zato hrvatski branitelj ne treba braniti ničiju laž – pa ni kada je izgovorena u ime Hrvatske.

Treba braniti ono zbog čega je ratovao:
istinu, slobodu, dostojanstvo čovjeka, pravo naroda na opstanak i mir.

Vrijeme je da prestane šutnja pred lažima, ali i pred zlouporabom svetinja.

Ne trebaju nam mitovi, lažni heroji, ni lažne žrtve.
Ne trebaju nam novi neprijatelji među vlastitim ljudima.

Treba nam ISTINA:
o poginulima, nestalima.
o logorima i zločinima.
o obrani, pogreškama i odgovornostima.

Treba nam ISTINA
o onima koji su časno služili,
ali i o onima koji su ratnu slavu koristili za osobnu korist.

Jer čast hrvatskog branitelja ne počiva na tome da je svaki Hrvat bio bez pogreške, nego na tome da smo spremni istinu nazvati istinom – tko god je počinio nepravdu i bez obzira na njegovu zastavu.

To je jedini put kojim se može sačuvati dostojanstvo žrtve.

Ne mržnja.
Ne osveta.
Ne šutnja.
Nego ISTINA, SLOBODA I MIR

To dugujemo poginulima, svojim obiteljima i generacijama koje dolaze.

Tomislav Šuta gradonačelnik Splita: ‘S nestrpljenjem očekujemo odluku stručne skupine Ministarstva i najvećih stručnjaka u Hrvatskoj, da Hajduk dobije ono što zaslužuje, moderni stadion. Očekujemo da do konca godine bude i gotovo postavljanje novih leksan ploča na Poljudu’.

Mislim da sam do sada već jasno komunicirao. Ovdje je na prvom mjestu struka. Prvi put izjasnila se struka, a sada je ovo sve revizija. Najveći stručnjaci statike u Republici Hrvatskoj revidiraju sve i stručno sagledavaju stvari. Sve više od toga, ne bi bilo u redu da komentiram. Poštovat će se isključivo stav struke, ne dobrih želja. Ako struka iza nečega stane to se mora poštivati, sviđalo se to nekome ili ne’.

Sigurnost je na prvom mjestu, da se dobiju svi međunarodni standardi. Ovo je po prvi put da se cjelovito pristupilo, bez političkih poruka. Struka je dobila riječ i neka oni kroz svoja mišljenja daju svoj stav. Očito je situacija složena, ako netko cijelo vrijeme traži prolongiranje odluke. Onaj tko donosi odluku mora biti siguran i vjerodostojan u konačno rješenje.

Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić u novoj objavi otvara pitanje javnih nabava i poslova vezanih uz izdavanje osobnih dokumenata u Bosni i Hercegovini te iznosi niz ozbiljnih tvrdnji o mogućim političkim, obiteljskim i poslovnim vezama unutar sustava. Posebnu pozornost usmjerava na poslove povezane s putovnicama, osobnim iskaznicama i vozačkim dozvolama, pri čemu proziva više politički i poslovno povezanih osoba te dovodi u pitanje ulogu pojedinih državnih institucija i privatnih kompanija.

U opsežnoj objavi Lučić iznosi i konkretne brojke te navode o navodnim provizijama, tvrdeći da se preko poslova s osobnim dokumentima iz džepova građana izvlače milijunski iznosi. Riječ je o tvrdnjama za koje prozvane osobe i institucije trebaju imati mogućnost odgovora, a njihovu eventualnu kaznenu odgovornost mogu utvrđivati isključivo nadležna pravosudna tijela.

Objavu Zdenka Lučića prenosimo u nastavku:

Dok se u Bosni i Hercegovini zahuktava službena kampanja za predstojeće Opće izbore, u javnosti sve više izlaze na vidjelo frapantne činjenice koje ukazuju na to da Milorad Dodik i Dragan Čović, djelujući preko članova svojih obitelji i provjerenih kadrova, u potpunosti kontroliraju sve ključne sustave putem kojih se sustavno izvlači javni novac i dodatno opterećuju građani. Dok se u javnom prostoru uglavnom raspravlja o nacionalnim i ustavnim pitanjima, identitetskim sporovima i ratnoj prošlosti, iza zatvorenih vrata odvija se raspodjela kontrole nad najunosnijim proračunskim projektima.

Iako je tema javnih nabavki i sumnjivih natječaja u području osobnih dokumenata već godinama prisutna u medijima, najnovije informacije iz samog srca sustava napokon u potpunosti potvrđuju sumnje i ukazuju na stvarnu istinitost ovih crnih operacija. Osobe iznutra dostavile su točne, konkretne i neumoljive podatke o provizijama koje međusobno dijeli uigrana politička hobotnica. Tragični apsurd cijele priče leži u činjenici da ovaj višemilijunski plijen u gotovini ravnopravno dijele tri strane, predvođene kadrovima koji se u javnosti i predizbornim skupovima agresivno predstavljaju kao ekskluzivni i jedini zaštitnici svojih, nominalno ugroženih naroda.

U jeku predizborne utrke, politička retorika Dragana Čovića i Milorada Dodika doseže vrhunac apsurda. Izborni nastupi lidera privatiziranih stranaka prepuni su bombastičnih proglasa. Dok se s jedne strane glasačima nudi agresivna retorika o “zaštiti entitetskog suvereniteta” protiv državnih institucija i stranog uplitanja, s druge se strane plasiraju priče o ugroženosti nacionalnih interesa i potrebi za ustavnim reformama. Međutim, ta fasada velikih nacionalnih tema služi isključivo kao paravan. Stvarna pozicija koju sve tri strane čvrsto drže i brane kroz svoje pozicije na vlasti jest kontrola nad strateškim državnim agencijama, koje su pretvorene u unosne obiteljske agencije namijenjene nesmetanom izvlačenju javnog novca za izborne kampanje.

Posebno zoran primjer ove predizborne obmane predstavlja političko djelovanje lidera Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragana Čovića. Dok u svojim javnim istupima neumorno ponavlja fraze o europskom putu, legitimnom predstavljanju i zaštiti ustavnih prava svog naroda, informacije iz političke pozadine jasno ukazuju na to da se njegove stvarne akcije vode isključivo s ciljem zadovoljenja osobnih i obiteljskih financijskih interesa. Čovićeva strategija pretvaranja državnih resursa u privatne bankomate proteže se kroz brojne sektore – od energetike pa sve do visoko profitabilne industrije igara na sreću i privatnih kladionica, gdje se zakonska rješenja i porezne olakšice prema istraživačkim saznanjima godinama prilagođavaju interesima tajkuna i povezanih osoba bliskih stranačkom vrhu. Dok obični građani tonu u siromaštvo, vjerna glasačka mašinerija biva obmanuta emotivnim političkim govorima. Za to vrijeme, iza kulisa se osiguravaju monopolistički poslovi koji pune isključivo obiteljske račune.

U tu se matricu savršeno uklapa i primjer nedavnog uvođenja obveznog sustava za markiranje goriva, koji je procijenjen na više od 300 milijuna konvertibilnih maraka za pet godina ugovora i dodijeljen točno određenom konzorciju uz visoke tarife. Ta ista korupcijska shema sada se preslikava i na sektor izrade osobnih isprava, gdje Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine te njemački tehnološki partner Muehlbauer čine okosnicu strateškog ugovora. Najnoviji provjereni podaci ukazuju na to da su prema istraživačkim saznanjima ključne uloge u osmišljavanju, upravljanju i izvlačenju izravnih provizija iz ovog financijskog tijeka imali Igor Dodik, Bojan Vujić, Davorin Primorac i Almir Badnjević.

Putovnice s ugrađenom provizijom

Razvoj i postupna uspostava kontrole nad proračunskim sredstvima prate točno dokumentirani volumeni i rast utjecaja ove četvorke kreatora. Kroz četiri ključne godine, pritisak na njemačkog izvođača sinkronizirano je rastao prateći povećanu potražnju građana za dokumentima.

Tijekom 2022. godine uspostavlja se prvi krug (255.000 putovnica) i institucionalni okvir te provjerava učinkovitost administrativnih blokada kroz Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Zvanična potvrda narudžbe pod brojem ugovora 15-03-16-5-27-155/21 od 22.03.2022. godine pokazuje da je ugovorena jedinična cijena za obrazac putovnice iznosila točno 18,38 BAM bez poreza na dodanu vrijednost, što za puni kontingent od 1.600.000 komada donosi osnovni iznos od 29.408.000,00 BAM, odnosno ukupno 34.471.873,80 BAM s uključenim porezom. Strani izvođač, suočen s potencijalnim zastojem u realizaciji posla (blokadom posla), pristaje na nametnuta pravila, nakon čega započinje protok gotovinskih sredstava preko posredničkih linija.

U 2023. godini uz novih 345.000 putovnica dolazi do širenja mreže na ostale isprave. Marljivo pripremani interni dokumenti njemačkog izvođača iz travnja 2023. godine razotkrivaju projekt elektroničkih certifikata u Republici Srpskoj, pod nazivom “e Certificate card”, gdje se s Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informacijsko društvo RS i zamjenikom ministra Denisom Turkanovićem dogovara isporuka od 250.000 do 500.000 kartica te nabava SCP60 strojeva za lokalnu personalizaciju. Sustav obuhvaća osobne iskaznice i vozačke dozvole, a prikupljanje dogovorenih naknada raspoređuje se isključivo u gotovini.

Kako bi se u potpunosti zaštitila monopolistička pozicija i spriječilo uplitanje neovisnih aktera, u 2024. godini (kad je izdano 465.000 putovnica) Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine odbija pravne zahtjeve velikih inozemnih sustava, poput francuske tehnološke grupacije Thales, čime se proceduralno osigurava nastavak suradnje s postojećim izvođačem, ali uz znatno veća financijska potraživanja. Zanimljivo je da interne prodajne analize kompanije izravno navode francuski Thales kao opasnog konkurenta koji pokušava ući na tržište Bosne i Hercegovine, no njemački koncern kroz blisku suradnju s lokalnim partnerom, tvrtkom Infinity Banja Luka, osigurava visoku vjerojatnost dobivanja posla od čak 70 posto.

Četverogodišnje razdoblje završava s novih 535.000 putovnica, što čini ukupno realiziranih 1.600.000 putovnica. Cijeli proces postaje potpuno automatiziran, pri čemu se svako pravno osporavanje rješava aktiviranjem fiktivnih tvrtki podnositelja žalbi, dok uži krug donositelja odluka dijeli višemilijunsku korist na račun proračunskih obveznika.

Trodijelni plijen “nacionalnih zaštitnika”

Iza bombastičnih političkih govora o ugroženosti naroda krije se uigrana mreža obiteljskih i stranačkih veza koja seže do samog vrha vlasti. Ova kartelska osovina omogućuje akterima donošenje ključnih odluka iza zatvorenih vrata, potpuno zaobilazeći institucionalni nadzor. Dok se javnost zabavlja nacionalnim temama, uži krug povlaštenih kadrova drži birokratsku kontrolu i dijeli milijunski plijen. Uloge su precizno podijeljene.

Igor Dodik, kao sin Milorada Dodika, naveden je od strane insajderskih izvora kao osoba koja ima ključnu ulogu u koordinaciji procesa. Njegovo ime se već duže vrijeme u javnosti povezuje s različitim gospodarskim i IT projektima koji redovito ostvaruju uspjehe na javnim natječajima institucija pod kontrolom vladajućih stranaka. U ovom slučaju, taj politički autoritet osigurava uklanjanje administrativnih prepreka na terenu.

Bojan Vujić ima ulogu glavne spone u prijenosu i raspodjeli financijskih sredstava. Njegov zadatak unutar ove grupe je osigurati neometan i diskretan prijenos gotovog novca od izvođača prema krajnjim korisnicima u Sarajevu i Mostaru, koristeći poslovne mreže i kanale povezane s povlaštenim IT sektorom u Banja Luci.

Davorin Primorac, kao zet Dragana Čovića i dugogodišnji direktor Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine, prema navodima osoba iz njegovog najbližeg kruga predstavlja hercegovačko krilo ove koalicije. Njegova pozicija jamči političku stabilnost aranžmana i osigurava nužan konsenzus unutar vladajućih struktura, osiguravajući da poslovi unutar države ostanu u službi užih obiteljskih interesa.

Almir Badnjević, kao čelnik Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, izravno upravlja ugovornim procesima i dinamikom raspisivanja javnih nabavki odnosno drži birokratsku kontrolu. Njegovo djelovanje omogućuje pravno i proceduralno usklađivanje javnih natječaja s interesima cijele skupine.

Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine. Na čelu ovog važnog tijela nalazi se Marko Kolobarić, nećak Branka Kolobarića, koji je povijesno blisko povezan s Draganom Čovićem. Stariji Kolobarić javnosti je poznat kao jedan od glavnih kreatora zloglasne pljačke mostarskog avio-giganta Soko, afere o kojoj se u Bosni i Hercegovini piše i govori dugi niz godina. Taj je gospodarski kriminal stoljeća, u kojem je holding rascjepkan i obezvrijeđen, u konačnici doživio sramotan pravosudni epilog – sve ključne osobe oslobođene su optužbi radi duboke sprege s tadašnjim tužiteljstvom i misterioznog nestanka krunskih dokaza iz sudskih spisa. Međutim, operativna stvarnost unutar ovog ureda otkriva kompleksniju preraspodjelu moći. Iako Marko Kolobarić formalno predsjedava, stvarna poluga utjecaja HDZ-a BiH nalazi se u rukama Nikoline Silak. Kao provjereni kadar pod izravnom kontrolom Lidije Bradare, Silak u svom drugom mandatu slovi za najutjecajniju članicu Ureda. Njezina ključna uloga ogleda se u funkciji neformalnog “vezivnog tkiva” prema bošnjačkim i ostalim članovima, čime se osigurava da ovo tijelo u pravilu sve strateške odluke donosi potpuno jednoglasno.

Ta obiteljska tradicija upravljanja osjetljivim pozicijama osigurava da Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine danas funkcionira kao pravni mehanizam za usmjeravanje natječaja u korist novih obiteljskih fondova. Najeklatantniji primjer ovog sinkroniziranog, izvaninstitucionalnog djelovanja predstavlja nedavno donošenje odluke (rujan 2026. godine) kojom se Ured proglasio nenadležnim za proces kupovine zgrade (srpanj 2025. godine) sjedišta Uprave za neizravno oporezivanje u Banja Luci. Radilo se o ugovoru vrijednom čak 99 milijuna KM za kupovinu potpuno precijenjene nekretnine od Dodikovog kuma, pod operativnom palicom Zorana Tegeltije, najbližeg Dodikovog suradnika. Da sustav funkcionira bez greške dokazuje i činjenica da su hrvatski članovi Ureda za razmatranje žalbi bespogovorno podržali ovu odluku, postupajući po izravnom nalogu Dragana Čovića i njegove suradnice Lidije Bradare.

Njemačka kompanija Muehlbauer u ovom aranžmanu ne djeluje pod prisilom, već kao pragmatičan poslovni partner koji svjesno prihvaća lokalne uvjete poslovanja kako bi zadržao stopostotni monopol na tržištu Bosne i Hercegovine. Pristajanjem na neformalne obveze, tvrtka izbjegava dugotrajne sudske sporove i osigurava kontinuiran priljev državnog novca. U takvom postavljenom sustavu, žalbe vanjskih konkurenata, poput francuskog Thalesa, rutinski se odbacuju kako se ne bi poremetio uigrani lanac.

Ured za ucjene

Sustav vršenja pritiska funkcionira putem namjernog kreiranja pravnih zastoja. Kada Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine pokrene natječaj, fiktivna poduzeća bez stvarnih kapaciteta ulažu formalne prigovore. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine pod vodstvom Kolobarića te prigovore prihvaća, čime se zaustavlja proizvodnja dokumenata, a njemački izvođač dovodi u poziciju u kojoj mora platiti tražene ustupke kako bi blokada bila uklonjena. Nakon toga, novac se prema tvrdnjama osoba iz sustava preko posrednika distribuira prema Dodiku, Badnjeviću i Primorcu.

U cijelu priču se, kao ključna karika za zatvaranje financijske konstrukcije i povrat iznuđenog novca, upliće i poslovni konglomerat Infinity International Group iz Banja Luke, što izravno dokazuju interni dokumenti s označenim partnerstvom pod stavkom “Local Partner / Agent / Consortium: Yes, Details: …Infinity Banjaluka”. Ovaj poslovni sustav, u čijem se sastavu nalazi i IT poduzeće Prointer, nalazi se pod izravnom vlasničkom i upravljačkom kontrolom obitelji Milorada Dodika, pri čemu se njegov sin Igor Dodik u javnosti i kroz službene analize označava kao stvarni vlasnik i ideolog cijelog holdinga. Uloga Infinity Group Banja Luka u ovom aranžmanu, prema insajderskim informacijama, bila je sklapanje fiktivnih ugovora i popratnih IT poslova s njemačkim Muehlbauerom, koji su služili isključivo kao legalni paravan za povrat i pranje novca izvučenog na ime nelegalnih provizija. Kroz ovaj uigrani mehanizam, višemilijunski proračunski iznosi namijenjeni osobnim dokumentima građana preusmjeravani su izravno na račune obiteljskih tvrtki dinastije Dodik, čime se zatvara opisani krug pod krinkom visokotehnoloških projekata.

Iako se Ured za razmatranje žalbi Bosne i formalno deklarira kao neovisna institucija, imenovanja njezinih članova Hercegovine (Marko Kolobarić, Adin Kondžić, Siniša Tešanović, Nikolina Silak, Jelena Račić i Sanela Salihović) u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine izravno odražavaju interesne sfere vladajućih stranaka, pretvarajući ovo tijelo u običan poligon za podjelu plijena.

Glavna poluga HDZ BiH unutar institucije je predsjedavajući Marko Kolobarić te operativno najutjecajnija članica Nikolina Silak. Njihova zajednička uloga unutar ovog uigranog mehanizma je osigurati pravni zaklon i usmjeravanje strateških tendera u korist hercegovačkog krila koalicije. Time se kroz privid legaliteta izravno štite interesi obiteljskih poduzeća i ugovornih monopola, što se zorno manifestiralo i kroz spomenuto glasanje o zgradi UIO, provedeno pod političkim pokroviteljstvom osovine Čović-Bradara.

Interesi obitelji Dodik i političkih krugova SNSD-a iz Banja Luke provode kroz članove koji dolaze iz Republike Srpske, pri čemu se Siniša Tešanović i Jelena Račić kroz analize vežu uz kadrovsku križaljku koju diktira Milorad Dodik. Njihovo djelovanje osigurava da se administrativne blokade i uvažavanje žalbi satelitskih tvrtki aktiviraju točno u trenucima kada je potrebno izvršiti pritisak radi izdvajanja provizija.

Stranke Trojke (SDP BiH, NiP, Naša stranka) osiguravaju svoj utjecaj kroz bošnjačke i ostale pozicije u Uredu, uključujući članove poput Adina Kondžića i Sanele Salihović. Umjesto da djeluju kao brana korupciji, njihova se uloga svodi na prešutno odobravanje proceduralnih blokada, čime zapravo daju prešutni legitimitet jednoglasnim odlukama koje orkestrira Silak zajedno s ostalim stranačkim koordinatorima. Ovoj raspodjeli pridonosi i činjenica da je čelnik Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine Almir Badnjević imenovan izravno kao politički kadar Naše stranke, čime se pod krovom saveza Trojke osigurava stabilnost vladajuće koalicije na štetu proračuna i prava građana.

Ova stranačka podjela vijeća dokazuje da je Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine in potpunosti izgubio neovisnost. Unutar institucije ne postoji stvarna pravna zaštita, već uigran mehanizam u kojem svaka strana drži svoj dio birokratske kontrole.

Retorika legalizma i ignoriranje činjenica od strane službenih institucija

Na sve dosadašnje upite prozvane institucije i pojedinci uoči izbora koriste isključivo birokratsku retoriku. Iz Agencije za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine poručuju da se svi ugovori provode strogo prema zakonu, dok Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine odbacuje optužbe o pristranosti, tvrdeći da su obiteljske veze privatna stvar. Predstavnici vodećih stranaka pod potpunom kontrolom svojih predsjednika Čovića i Dodika sve navode ocjenjuju kao predizborne napade oporbe, dok stvarni pravosudni epilog i reakcija Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i dalje izostaju.

Osobni dokumenti kao najprofitabilniji obiteljski biznisi

Brojke o isporučenim dokumentima jasno pokazuju razmjere zarade. Zahvaljujući preciznim informacijama, financijski razmjeri ove uigrane eksploatacije zrcale se u crnoj statistici točno ugrađenih provizija koje kreativna četvorka navodno uzima po svakom pojedinačnom izdanom dokumentu u promatranom razdoblju.

Na ukupan kontingent putovnica od 1.600.000 komada (raspoređenih od 2022. do 2025. godine), ugrađena je navodna nelegalna provizija od 1,7 KM po komadu. Na količinu osobnih iskaznica od oko 1,8 milijuna komada, fiksna provizija također navodno iznosi 2,5 KM po komadu. Unutar obuhvaćenog razdoblja tiskano je i oko 1 milijun komada vozačkih dozvola, pri čemu ekstra profiteri prema iznesenim tvrdnjama uzimaju 0,8 KM po komadu.

Ukupan iznos iznuđenog novca izravno iz džepova građana za četiri godine iznosi cca 8.000.000,00 KM. Ovaj plijen kreativna četvorka dijeli na tri dijela, što znači da svaka od tri političko-obiteljske frakcije – koje se javnosti lažno predstavljaju kao suprotstavljeni nacionalni zaštitnici – unutar ove osovine osigurava čistu dobit za svoje privatne fondove. Dok se narodi svađaju, strane složno dijele milijune. Svakom dosta.

Pljačka najsiromašnijih i europski rekordi u cijeni dokumenata

Dok se politički lideri u predizbornim govorima zaklinju u ekonomski napredak i nacionalni spas, stvarni rezultat njihove vladavine jest sustavno financijsko uništavanje vlastitog stanovništva kroz namete koji spadaju među najveće u Europi. Životni standard prosječnog građanina Bosne i Hercegovine konstantno opada pod teretom divljanja cijena i nametnutih parafiskalnih davanja.

Drastičan primjer tog opterećenja upravo su cijene osobnih dokumenata, koje su u potpunom nesrazmjeru s kupovnom moći stanovništva. Dok građani razvijenih europskih zemalja izdvajaju minimalne postotke svojih primanja za osnovna administrativna prava, stanovnici Bosne i Hercegovine plaćaju nerealno visoke iznose.

Usporedba s Republikom Hrvatskom zorno ilustrira ovaj paradoks. Cijena izrade vozačke dozvole u Bosni i Hercegovini iznosi nevjerojatnih 60 KM (oko 30 eura), dok u susjednoj Republici Hrvatskoj, čiji je životni standard i prosječna plaća trostruko viša, izrada istog tog dokumenta u redovnom postupku košta tek oko 20 eura. Zbrojeno s cijenom osobne iskaznice od 18 KM i putovnice koja doseže 50 KM, prosječno kućanstvo je podvrgnuto pravoj administrativnoj pljački.

Cijena izdavanja osnovnih isprava u Bosni i Hercegovini nerijetko premašuje cijene u znatno bogatijim članicama Europske unije, gdje su te usluge često subvencionirane ili prilagođene standardu. Krajnji rezultat ove “megalomanije izbornih fondova” jest izravno osiromašenje građana. Dok vladajuća kasta inkasira milijune za gotovinske isplate, običan čovjek plaća europski najskuplju birokraciju s obzirom na svoja primanja, čime se cementira status Bosne i Hercegovine kao države u kojoj su osnovna građanska prava pretvorena u najprofitabilniji privatni biznis dvije obitelji.