U normalnim okolnostima bi svakog neostrašćenog Hrvata, posebno u političkom kontekstu članove i simpatizere HDZ-a, stranke koja baštini nacionalnu pobjedu na prvim slobodnim izborima, proglašenje hrvatske državne neovisnosti i vodstvo u pobjedi protiv srpske agresije, morale radovati reakcije nakon jučerašnjeg epohalnog događaja u organizaciji Školske knjige u HNK u Zagrebu, predstavljanja knjige “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”.
Predsjednik HDZ-a i Vlade Republike Hrvatske je odmah nakon predstavljanja na kome je nazočio objavio afirmativni status, gledam objavu Zajednice utemeljitelja HDZ-a, a poruka u svim tim reakcijama je – u istini i povijesnim činjenicama je spas.
Oštro se osuđuje Titov komunističko-jugoslavenski režim, koga je ta epohalna knjiga, možda najvažnija ostavština vlasnika Školske knjige Ante Žužula hrvatskom narodu, iz pera vrhunskih slovenskih znanstvenika i kroz svjedočenja niza referentnih ljudi, potpuno i neopozivo znanstveno i povijesno razorila i prikazala onim što jest – zločincem i zločinačkim poretkom.
Dr. sc. Mitja Ferenc, autor knjige je pokolj hrvatskog naroda nazvao – industrijom ubijanja.
Što bi sad nakon toga događaja hrvatski narod morao očekivati od nositelja državne vlasti, koji tako reagiraju nakon predstavljanja te knjige?
To je pitanje koje poziva na oprez s obzirom na sva iskustva dosadašnje hrvatske povijesti i na stalno deklarativno osuđivanje Titovog režima od HDZ-a, s istovremenim otvorenim protežiranjem institucionalne i državne afirnacije toga poretka pod zlokobnim nazivom – antifašizam.
Žužul i Školska knjiga sa sjajnim slovenskim autorima, su jučer urbi et orbi zaboli glogov kolac u srce antifašističkog vampira.
I doslovno stavili hrvatsku državnu politiku, HDZ prije svih, ali i sve razumne ljude u Hrvatskoj na test vjerodostojnosti.
Više ne mogu biti dovoljno zgražanje, retoričke osude i isticanje da “smo drugačiji”, jer nakon znanstvenog suočavanja s “industrijom ubijanja” u režiji Titovog režima, nitko više nikada ne bi smio afirmaciju toga zla pod bilo kakvom krinkom predstavljati slobodom mišljenja, demokracijom, inkluzivnošću ili se pozivati uz to sve na “europske vrijednosti”, pa onda u ime toga svega silnim novcima podupurati studijske programe, njihove nositelje, kvazikulturu, medije, aktivizam i politike, nakladništvo golemim državnim financijskim poticajima.
Bez formalne zakonske kriminalizacije svega toga i platforme antifašizma, svaka politika postaje sudionik “industrije ubijanja” hrvatskog naroda.
Da vidimo!
