Connect with us

KULTURA

FOTO U mirovinu otišla glavna sestra SKB Mostar Zdravka Lončar nakon 33 godine predanog rada

Published

on

Nakon više od tri desetljeća predanog rada, profesionalnosti i nesebičnog zalaganja, 31. prosinca 2025. godina, u mirovinu je otišla glavna sestra Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, Zdravka Lončar. Njezini posljednji radni dani obilježeni su snažnim emocijama, ali i velikom zahvalnošću svih onih s kojima je godinama dijelila svakodnevne izazove zdravstvenog sustava, priopćeno je iz SKB Mostar.

U ime svih medicinskih sestara, od Zdravke se oprostila Ivana Begić, glavna sestra Klinike za onkologiju, istaknuvši koliko je njezina uloga bila važna ne samo za bolnicu, nego i za sestrinsku profesiju u cjelini.
„Hvala vam na svemu. Bili ste naša prijateljica, naša savjetnica, osoba koja je udarila velike temelje sestrinstva i izgradila mostove suradnje prema svim drugim institucijama. Hvala u ime svih“, poručila je Begić.

Ravnatelj SKB Mostar Ante Kvesić naglasio je koliko je njezina uloga bila ključna u funkcioniranju bolnice.
„Puno smo toga zajedno prošli, od rata do danas. Zdravka je bila barijera za sve što je išlo prema meni tijekom ovih 33 godina“, istaknuo je ravnatelj Kvesić i zahvalio joj na dugogodišnjem predanom radu koji je bio iznimno zahtjevan.

Vidno dirnuta, Zdravka Lončar priznala je kako joj oproštaj nije bio lagan.
„Ja sam tu zaista predugo. Jutros sam ustala tužna jer je ovo moj zadnji radni dan. Bit će suza i svega, ali krivulja sreće je veća jer idem u mirovinu relativno dobrog zdravlja i uz spoznaju da sam imala dobre suradnike svih ovih godina. Sretna sam što idem u mirovinu, ali mi je jako žao što napuštam jedno fino društvo. Sve što je bilo nemoguće, rješavali smo skupa. Nadam se da sam bila fer, korektna i profesionalna. Zaista vam hvala na svemu“, kazala je Lončar.

Koliki je trag Zdravka Lončar ostavila, istaknula je i Iva Babić, pomoćnica ravnatelja za pravne, kadrovske i opće poslove.
„Svi znamo što je Zdravka značila za ovu bolnicu. Neću pogriješiti ako kažem da je ona institucija. Izvana djeluje kao čelična lady, ali ima jedno veliko i toplo srce. Uvijek je bila podrška svima i uvijek je imala rješenje za svaki problem“, naglasila je Babić.

Odlaskom Zdravke Lončar u mirovinu SKB Mostar ne gubi samo glavnu sestru, već i osobu koja je desetljećima bila stup stabilnosti, profesionalnosti i ljudskosti. Njezino nasljeđe ostaje utkano u generacije medicinskih sestara i u svakodnevni rad bolnice kojoj je posvetila velik dio svog života. /HMS/

 

Preporučeno:

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa ministra MUP-HNZ Marija Marica

Published

on

Na sastanku u “kući u kojoj sam se rodio” – Županijskom tužiteljstvu u Mostaru – MUP HNŽ i Županijsko tužiteljstvo HNŽ, uz suradnju Terenskog ureda OSCE-a u Mostaru, zaključili su Aneks Protokola o uspostavi Foruma za suradnju između ove dvije institucije i formirali Koordinacijsko operativno tijelo s rukovođenjem sa najviše razine.

Zadaća – učinkovitiji i brži odgovor na nasilne incidente s elementima mržnje, remećenja javnog reda i mira u većem obimu koje za posljedicu mogu imati počinjenje kaznenih djela.

Činjenica – naše područje je, nažalost, i međunarodno prepoznat teren i arena lako zapaljive retorike i latentne političke napetosti koje brzo mogu poprimiti izgled krize u najavi radi čega će danas formirani tim imati konkretnu zadaću udara u korijen takvih incidenata kako bi se pravovremeno identificirali uzroci, motivi, podstrekači i/ili izvršitelji i o svemu bila upoznata javnost s ciljem preveniranja daljnjeg razvoja neželjenih tenzija.

Continue Reading

KULTURA

TJEDNI KOMENTAR – MLADEN LJUBIĆ VAJTA Kakve veze imam ja s obljetnicom Poskok bojne?

Published

on

Iskreno, uvijek sam znao tko sam i što sam. Ako je grijeh to što sam se 1991. godine javio preuzeti odgovornost, okupljati ljude, dizati se protiv Jugoslavije, rušiti Savez komunista i braniti svoja ognjišta, onda je to bilo jače od mene.
Moj pokojni otac vratio se s Bleiburga preko Skoplja. Kući je došao sa svega 48 kilograma. Sa šesnaest godina otišao je u rat, dva puta bio ranjavan i jedva preživio. Moj pokojni brat Miljenko preživio je godinu i pol samice u Ćelovini 1974. godine. Ne znajući zašto, i ja sam u tom vremenu(1991.god) preuzeo odgovornost okupljati dragovoljce. Srce i razum bili su jači od mene.

Zašto? Zato što sam i u samoupravnom sustavu bio vojnik naroda. Smatrao sam da je to krik hrvatskog naroda. Protiv mene danas stoje oni koji su krenuli iz samouprave, a završili na pobjedničkoj strani. Zato danas žele moju glavu.
Sve mogu, ali svoje stajalište ne mogu promijeniti. Kriv sam za odlikovanje Poskoka, Poskok bojne. To je čast, a za čast se gine.
Pred nama je 35. obljetnica. Dana 19. srpnja 1991. godine očekujem da organizatori obilježe taj važan datum. Neću se uključivati u organizaciju. Postoji zapovjednik, postoji zapovjedništvo, postoji Udruga dragovoljaca HVO-a Široki Brijeg. Imate Odjel za branitelje HVO-a Široki Brijeg, kao i Odbor za branitelje pri HNS-u.
Nadam se da ćete sve organizirati kako dolikuje.
Jedno je sigurno – 19. srpnja bit ću na svetoj misi na Kruškovcu u Ljubotićima te zajedno sa svojim prijateljima iz Ljubotića, Kočerina, Britvice, Donje i Gornje; Dobrkovića,Privalja…Crnča.; Trna,Mokrog; Turčinovića ;Bova; Rasna;Dužica….. sve do područja uz korito rijeke Ugrovače, obilježiti taj dan.
Svima poručujem: ja sam prvi izabrani zapovjednik i utemeljitelj legendarnih Poskoka – Poskok bojne( I.Rejonski Stozer Kocerin utemeljen 21.07.1991.god.u Ljuboticima)) HVO-a Široki Brijeg.
Tjedni Komentar ” “Put k Hrvatskoj Slobodi u BiH”…. ………..Zajednistvo………… | MM Portal
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Marije Perkovic..uzalud sve terapije svjeta..

Published

on

Ne možeš ozdraviti dok si izložen stvarima koje su te i dovele na mjesto bolesti. Ovo je RANT sebi samoj, ljutnja na samu sebe. Nekad je čovjek sam sebi najgori neprijatelj. A nije da nema ljudi koji to jedva dočekaju.

Uzalud sve terapije ovog svijeta, stečeno znanje…pa zvučat će kontroverzno mnogima- ali čak i određeno obraćenje, pa i pokušaj života po Božjim zakonima, ako si ti i dalje izložen ljudima i sredini koja te do bolesti dovela.

Sretnici koji pojma nemaju o čemu pričam, mogu se samo čuditi. Oni koji su prošli neke ozbiljnije stvari u životu, znat će o čemu govorim.

Pri postizanju ozdravljenja, funkcionalnog života, svega što život čini životom, a ne preživljavanjem..jako je bitna i materijalna situacija. Bitna i kod nas, podcijenjena. Lako je romantizirati kad imaš novce. Kad nemaš, život postaje druga priča. Postaješ puno ranjiviji i puno spremniji trpjeti ono što ne bi trebao.

Naravno, nije garancija zdravlja, ali novac otvara mnoga vrata, a nemanje novca zatvara mnoga, prijeko potrebna.

Sve skupa, puno tog je potrebno da oni kojima je dodijeljen loš start u životu se izvuku i dođu do nekog drugog života. Puno toga je potrebno da se, kad se nađeš jako nisko na životnoj ljestvici- pokreneš i napraviš više od samog preživljavanja. Mada je u nekim životima i to herojski uspjeh, samo po sebi.

Kako god, ako ti nije dobro..a iole si zdrav. Nisi drvo. Nisi drvo, Marijana. Nije nitko.

Ne budi sramežljiv, gotovo ohol..otvori se za zatražiti pomoć . Pokucat ćeš na pedeset vrata gdje će ti se smijati i prezreti te. Ali pokucat ćeš i na pedeset prva vrata, koja će ti vratiti vjeru u ljude.

Na kraju imaš Boga, imaš i šačicu ljudi koja će te čuti i doživjeti. Ali je najbitnije – imaš li samog sebe ?

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba