SUNCE, VRATI SE

Vrati se

zbog lastavica. Kada si tu

prije Blagovijesti gnijezda završe.

Samo što nisu i rode. Možda ih

ne uplaše ovaj put vatrom

i gvozdenim vilama.

Strah od ptica imaju samo dvonoge životinje,

ali da

ne kvarim, povratak u pjesmu.

Samo kažem šta može da bude ako se ne vratiš

na vrijeme, ako slučajno zalutaš, pravi put čeka na tebe.

Svojim prisustvom čuvaš sve što postoji.

Osvijetli ulice, da ne budu

tako ružne, vrati razlog  vjerovanja u nemoguće.

Kada si tu, manje su puste

i tužne, manje fasade liče

na rovove i krovovi na pohabane pokrove posljednjih sanduka.

Sve nas je manje!

Jedan prozor je obrastao u trnje, od naleta vjetra se otvara, cvili, nema ko da ga zatvori.

Vrati se, stolar budi, pa nek’ kažu podsmješljivo; ” neki tamo ludi ljudi popravljaju prozore, a nema krova”, oni ne vide plavo kad gledaju u nebo.

Vrati se, nek’ tulipani bokore i govore, daruj buket, osmijeh i zagrli, ozdravi od samoće.

Pitomi šafrani

su odavno cvjetali, još dok se snijeg topio.

Vrati se da zaiskre oči

i progledaju i sumnjičavi.

Vrati se da pijesak iz pustinje ne prlja okna i smanjuje vidljivost, da pozlatiš horizonte,

i bar dok si tu ne brinem za lukovice višegodišnjih cvjetnica koje ožive u tvojim rukama.

Vrati se ružo, drugo ime za  sunce ne postoji.

Procvjetaj, evo proljeće je, i kad ti se najmanje čini da ima razloga, razlog si ti, sam sebi

i svima: djeci, pticama, ljudima, poeziji..

Vrati se, ovo polje je tvoga srca, poimanja, života, svega dio.

Možeš biti na kraj svijeta,

iza neba, gdje god bio, tu si odakle nikad nisi ni odlazio,

a obišao si pola svijeta.

Vrati se da ozelene breze, gorja i planine, da jezero dobije smaragda boju, da se mališani raduju, ždralovi zaborave na zimu.

Vrati se, sa tobom je smisao potpun i besmisao nema šansu ni ovaj put.

Vrati se, radost povratka u oku se prvo vidi.

Javi u koliko sati izlazi sunce i hortenzije krenu disati.

Vrijeme je ružo..