Fotografija

Opis: Stan Stipe Čuljka na Mijatovcu

Komentar: U časopisu Hrvatski planinar (god. 38, br. 8, glasilo Hrvatskoga planinarskog društva, Zagreb) iz 1942. godine sarajevski službenik i planinar Josip Plaček (1897. – 1979.) objavio je putopis pod naslovom „Uzpon na Čabulja planinu“, u kojem opisuje svoje putovanje iz 1938. godine te boravak na Maloj Čvrsnici kod obitelji Stipe Čuljka iz Grabove Drage.

prenosimo dio teksta:

– Ulazak prema Ošljaru bio je dosta težak, no pogledi su lebdili na protivnu stranu, gdje su se više ukazivali obrisi male Čvrsnice — Težovnice. Sunce je bilo dosta visoko. Nakon šestsatnog uzpona stigosmo na Sedlo iznad Babine Grede do Gornjih Dolaca. Tu je u blizini stan Stipe Čuljka. Kućica sagrađena od suhozidine, a pokrivena bukovim policama, koje poprieko podržava duga soha, koju opet pritišće nabacano kamenje, da vjetar ne odnese krovište. Na središtu kuće se nalazi oganj s malim okruglim sjedaljkama, a pokraj istog sać posut pepelom, pod kojim se peče ječmeni kruh. Pregradom je odieljena mljekarnica, gdje se skuplja mlijeko, vari i pravi domaći sir. Nešto suđa i hrane, lončići, findžani i mlinac bio je cieli inventar toga domaćinstva. Okolo kuće razbacana drva, ograđeni tor i male kućice, spavališta čobanica, te ograđeno polje zasađeno krumpirom. Iza stana na malo povišenom mjestu stoji pojata pokrivena slamom.

»Hvaljen Isus« pozdravljamo obojica.
»Vazda hvaljen!« odgovara nam djevojka, tek što je provirila kroz okno vratiju napola sakrivenih. Neobični gosti, jedan u kratkim hlaćama, drugi u narodnom odielu prozorskog kraja. Prilazimo bliže. Odlažemo stvari uza zid. . . Djevojka ništa ne priča, kao da je niema. Samo na pitanja kratko odgovara sa »ja« i »ne«.

Da ne izgubim vremena na liepom sunčanom danu, uputih se put Ošljara. Na nebeskom svodu nigdje ni jednoga oblačića. Sivi krš s malo bukove šumice daje jednoličnu i pustu sliku. U daljini viđaju se stada ovaca, koja se polagano pasući primiču svome »toru«. Sunce
je već nizko palo, a preko Ošljara duboke sjene padaju i na Donje Doce. S Ošljara otvara se divan pogled na zapadni dio Čvrsnice, dok se dolina Drežanke valja u dubokim sjenama i kao zamagljena očekuje prvo sumračje.

Vratih se. U međuvremenu je stigla domaćica sa svojom »mužkom« glavom, malim dječakom. Na svim našim planinama uglavnom izgone stoku na pašu ženska čeljad, a obično više stanova nadzire po koji muškarac. To je stariji čovjek, koji ostaje po cielo ljeto kao čuvar, dok muževi obavljaju poljske radove kod svojih kuća. Povremeno dogone na konjima brašno, sol i ostalu hranu, a vraćaju se sa svojim ovčijim mješinama napunjenim sirom.

Ovo je stan Stipe Čuljka pok. Pere iz Grabove Drage, općina Široki Brieg. Ovu nastanbu nazivaju Mijatovac, a tu su još stanovi Pere Meštra iz Goranaca, Mate Vrlića te Pere Vrlića iz Prova. Sjedosmo oko ognja, domaćica nastavila vodu, a mlinac poče mljeti ono nekoliko zrnaca pržene kave. Razgovor je tekao o svemu. I večera se zgotavlja.

Sjedimo na sjedaljkama (šćemlijama) poredani oko ognja, vjetar nosi dim, a moje oči suze, jer sam nenaviknut ovom životu. Nešto mlijeka varenike te hrane iz naših uprtnjača bilo je dovoljno, jer nisam toliko glad ni osjećao. Pala je duboka noć. Zvjezdice titraju, a na nebeskom svodu mliečak (zvjezdani rep) daje naslućivati, da će sutradan zapara i žega biti ista. Kroz nizka vratašca pojate, našeg počivališta, uvukli smo se
sagnute glave. Miris siena opaja nas. Za nekoliko časaka zaklopismo oči.

Datum fotografije: 1938.
Lokacija: Mijatovac – Mala Čvrsnica
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: Josip Plaček
Arhiv časopisa: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Gomilu što srlja
čovek prati.
Obliven znojem
korača.
Ne okreće se,
nema vremena za to.
Ružna je slika.
Smeju mu se oni
što sede po strani.
On neće stati,
naučen je da trpi…

Ljiljana Skelić Vemić
/jun 2026./

Vetar noćas odnosi
Neka druga imena
Nečije usne isprosi
Podera zašivena.

Rasplače oko sneno
Kad dodje praznih ruku
O valove zapleteno
Uplovi u mirnu luku.

Brodovi usidreni
Ka pučini tužno glede
Dok more ne zapeni
Pijane noći izblede.

Bogovi zemlje i mora
Utehu pružite svima
Ali, vence od lovora
Samo najboljima.

Ema Emila Antic