Connect with us

KULTURA

„Oluja“ – temelj hrvatske slobode i prekretnica na putu prema miru u BiH, pobjeda koja je promijenila tijek povijesti

Published

on

Sjećanje na hrvatsku pobjedu ostvarenu u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ svoju punu vrijednost dobiva onda kada se čuva kao istina, prenosi novim naraštajima i pretvara u odgovornost prema slobodi izborenoj žrtvom hrvatskih branitelja.

Tu su poruku iz Knina uputili predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, koji su s izaslanstvom HNS-a BiH sudjelovali u obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“.

Najveća oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije te odlučujuća pobjeda u Domovinskom ratu i danas ostaje simbol hrvatske slobode, zajedništva i snage hrvatskih branitelja.

Uz obitelji hrvatskih branitelja, ratne zapovjednike, predstavnike braniteljskih udruga i najviše dužnosnike Republike Hrvatske, izaslanstvo HNS-a BiH položilo je vijenac kod Spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“ na Trgu dr. Ante Starčevića, odajući počast svima čija je žrtva ugrađena u temelje hrvatske slobode.

„Knin je trajni simbol hrvatske pobjede, ali i mjesto na kojem s najvećim poštovanjem izgovaramo imena onih kojima tu pobjedu i slobodu dugujemo. Vojno-redarstvena operacija ‘Oluja’ potvrdila je snagu hrvatskoga zajedništva, odlučnost hrvatskih branitelja i pravo hrvatskoga naroda na slobodu i vlastitu državu. Ta pobjeda imala je snažno značenje i za Bosnu i Hercegovinu, osobito za hrvatski narod koji je u najtežim godinama dijelio istu borbu, žrtvu i nadu. Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja čestitam svim Hrvaticama i Hrvatima, a osobito hrvatskim braniteljima, koji su svojom hrabrošću, odlučnošću i žrtvom omogućili slobodu koju danas baštinimo. Naša je trajna obveza čuvati istinu o Domovinskom ratu, dostojanstvo hrvatskih branitelja i neraskidivu povezanost hrvatskoga naroda“, poručio je predsjednik Čović.Galerija 9

Obilježavanje je započelo svetom misom u Crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koju je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. U propovijedi je kazao: „Kada je nad Kninom podignuta hrvatska zastava, povijest nije završila, nego je započela nova odgovornost. ‘Oluja’ pripada povijesti, ali njezino sjećanje mora imati i buduće vrijeme.“

Nakon svete mise uslijedilo je odavanje počasti kod Spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“ na središnjem kninskom trgu, gdje je mons. Bogdan predvodio molitvu za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje. Čović i Filipović potom su nazočili središnjoj svečanosti na stadionu NK Dinara i Kninskoj tvrđavi, gdje je podignuta zastava Republike Hrvatske.

„Oluja“ je Hrvatskoj donijela slobodu, a Bosni i Hercegovini otvorila put prema miru

Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ započela je 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati. U samo 85 sati oslobođeno je 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranoga područja. Knin je oslobođen 5. kolovoza, čime je ostvaren najvažniji strateško-politički i vojni cilj operacije te jedan od ključnih ciljeva Domovinskoga rata.

Na oltar domovine u „Oluji“ su život položila 243 hrvatska branitelja, 1.430 ih je ranjeno, a dvojica hrvatskih branitelja još se uvijek vode kao nestala.

Operacijom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen najveći dio dotad okupiranoga područja, dok je hrvatsko Podunavlje poslije vraćeno mirnom reintegracijom. Istodobno je prekinuta dugotrajna opsada bihaćkoga područja i bitno promijenjen strateški odnos snaga u BiH.

Nakon „Oluje“ uslijedile su operacije hrvatskih snaga „Maestral“ i „Južni potez“, uz istodobno djelovanje i napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine. Time je dodatno promijenjen odnos snaga i otvoren prostor za završetak rata i početak mirovnih pregovora.

Vojni uspjesi ostvareni tijekom ljeta i jeseni 1995. godine, zajedno s međunarodnim diplomatskim djelovanjem, stvorili su pretpostavke za mirovni sporazum. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini parafiran je 21. studenoga 1995. godine u Daytonu, a potpisan 14. prosinca iste godine u Parizu. „Oluja“ je tako ostala jedan od temelja moderne hrvatske državnosti i jedna od ključnih vojno-političkih prekretnica na putu prema miru u BiH.

„Sloboda se ne nasljeđuje bez odgovornosti. Zato danas prije svega zahvaljujemo hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i nestalih te svima koji su svoje živote i budućnost podredili obrani hrvatskoga naroda. Zato Oluja nije samo povijesna činjenica koju obilježavamo jednom godišnje. Ona je odgovornost da mladim naraštajima ostavimo cjelovitu, jasnu i činjenicama utemeljenu istinu o vremenu u kojem je hrvatska sloboda izborena velikom žrtvom. U toj istini svoje mjesto mora imati i doprinos hrvatskih branitelja iz BiH te Hrvatskog vijeća obrane. Naša nazočnost danas u Kninu izraz je zahvalnosti, pripadnosti i odlučnosti da se nijedna žrtva ne zaboravi, a nijedan dio zajedničke hrvatske povijesti ne prešuti“, istaknula je zastupnica Filipović.

Središnji program obuhvatio je čitanje povjesnice VRO „Oluja“, minutu šutnje, počasne prelete te prikaz združenih sposobnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Govoreći u ime hrvatskih branitelja, predsjednik Udruge veterana 7. gardijske brigade „Puma“ Robert Puja podsjetio je na doprinos „Puma“ oslobađanju Knina i podizanju hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi te istaknuo kako će 5. kolovoza zauvijek ostati simbol hrvatske pobjede, zajedništva i slobode. Posebno je ukazao na rješavanje sudbine nestalih osoba kao najbolnije otvoreno pitanje iz Domovinskoga rata.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković naglasio je povijesni značaj operacije za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, poručivši: „‘Oluja’ je spasila Bihać od prijeteće humanitarne katastrofe, promijenila odnos snaga u Bosni i Hercegovini i otvorila put miru i Daytonskom sporazumu. To su povijesne činjenice na kojima počiva naš ponos – miran, dostojanstven i nepokolebljiv. Oluja nas podsjeća da nijedna prepreka nije nepremostiva kada vjerujemo u Hrvatsku i kada smo okupljeni oko zajedničkoga cilja.“

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković istaknuo je kako pobjeda u „Oluji“ nije promijenila samo tijek hrvatske povijesti, nego i poimanje potencijala Hrvatske, koja je u protekla tri desetljeća izrasla u snažnu državu, članicu Europske unije i NATO-a te aktera koji vlastitim glasom sudjeluje u oblikovanju europske i euroatlantske budućnosti: „Do današnje Hrvatske prevalili smo put koji se mnogima činio nedostižnim, a hrvatski je čovjek pokazao što može ostvariti kada vjeruje u vlastitu snagu i potencijale; zato svim hrvatskim braniteljima izražavam duboku i trajnu zahvalnost.“

U završnom obraćanju predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović govorio je o iskustvu Domovinskoga rata, ulozi Hrvatske vojske te zajedničkom ratnom putu hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. „Ovo je bio zajednički rat. Braća po oružju, neodvojivi jedni od drugih. Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske, da nije bilo hrvatskih gardijskih brigada i HV-a. To je jednostavno istina u politici i u povijesti. Hrvatska rat nije dobila samo vojnom silom, nego i pameću“, naglasio je Milanović.Galerija 12Galerija 10

Galerija 14

Uz predsjednika Čovića i zastupnicu Filipović, u izaslanstvu Hrvatskog narodnog sabora BiH bili su i članica Predsjedništva HNS-a BiH Josipa Prskalo, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, predsjednik Odjela za branitelje Glavnog vijeća HNS-a BiH i ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke Mladen Begić, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović, gradonačelnik Grada Širokog Brijega Ivo Pavković te predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO-a HB Jasna Zlomislić.

Izvor: hnsbih.ba

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20

Continue Reading

KULTURA

NEKADA JE POTREBNO VIŠE VREMENA DA PRESTANEMO DA SE PLAŠIMO NEGO DA PRESTANE ONO ČEGA SMO SE PLAŠILI.

Published

on

 

A šta kada se to ne dogadja samo jednom čoveku, već velikom delu jednog društva?

Postoji nešto neobično u trenutku kada se konačno dogodi ono što smo toliko dugo čekali.

Radost je stvarna. Olakšanje takodje. A ipak, ispod svega toga može ostati napetost koju ne umemo sasvim da objasnimo.

Kao da je nešto u nama još uvek na oprezu.

Jer godine provedene u neizvesnosti nisu samo vreme koje je prošlo. One postaju deo načina na koji živimo, razmišljamo i očekujemo ono što dolazi.

Godine tokom kojih su se smenjivali strah i nada, obećanja i razočaranja. Trenuci u kojima smo verovali da je promena blizu i oni u kojima smo se pitali koliko još možemo da izdržimo.

I upravo tu postoji jedan psihološki mehanizam koji zaslužuje pažnju.

U psihologiji se govori o trauma bondingu, traumatskom vezivanju, koje može nastati u odnosima sa neravnotežom moći, kada se povredjivanje smenjuje sa povremenim olakšanjem, obećanjima ili nagradama.

Društvo, naravno, nije jedna osoba, niti svi njegovi članovi prolaze kroz isto iskustvo. Ali u dugotrajnom smenjivanju straha, nade i olakšanja možemo prepoznati obrazac koji pomaže da razumemo zašto neizvesnost ostavlja trag i kada okolnosti počnu da se menjaju.

Jer ono što takvo iskustvo može ostaviti u ljudima nije samo sećanje.

Naš organizam reaguje na ono što doživljavamo kao pretnju. Adrenalin nas priprema za reakciju, kortizol učestvuje u odgovoru na stres, dok dopamin ima važnu ulogu u iščekivanju nagrade i olakšanja, naročito kada se nada i razočaranje neprestano smenjuju.

Kada se neizvesnost ponavlja godinama, organizam može postati osetljiviji na znake opasnosti. Čovek se navikava da predvidja, da bude spreman, da čak i u trenucima olakšanja ostavi deo pažnje za ono što bi moglo da podje naopako.

Ne zato što želi da živi u strahu.

Već zato što je dugo morao da računa na njega.

A kada veliki broj ljudi živi u takvoj neizvesnosti, posledice se mogu osetiti i u društvenoj svakodnevici.

U načinu na koji razgovaramo, reagujemo, doživljavamo sigurnost i prenosimo sopstvenu napetost jedni na druge.

I onda se okolnosti konačno promene.

Promena je stvarna. Radost zbog nje takodje. Ali iskustvo prethodnih godina ne nestaje istog trenutka.

Nije to nužno sumnja u budućnost. Ponekad je samo odjek prošlosti.

U nauci postoji izraz alostatsko opterećenje, kojim se opisuje fiziološka cena dugotrajnog prilagodjavanja stresu.

A postoji i jedna šira, društvena posledica o kojoj vredi razmišljati.

Koliko nam je postalo prirodno da budemo na oprezu? Koliko smo se navikli da odlažemo radost? Koliko smo puta, pokušavajući da zaštitimo sebe od novog razočaranja, nesvesno prenosili taj oprez i na druge?

Možda je upravo zato pred nama još jedan važan proces.

Ne da ponovo učimo da verujemo u promenu. U nju smo verovali i kada je bilo najteže.

Već da kroz drugačiju svakodnevicu polako prestanemo da živimo u stanju pripravnosti koje su prethodne godine od nas zahtevale.

Da sigurnost ne bude samo nešto što razumemo, već i nešto što osećamo.

Da mir prestane da bude neobičan.

Jer kada jedno društvo dugo živi u strahu, nije dovoljno da se promene okolnosti koje su ga stvarale.

Potrebno je vreme da ljudi prestanu da nose te okolnosti u sebi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #KolektivnaTrauma #PsihologijaDrustva #DugotrajniStres #OsecajSlobode

Continue Reading

KULTURA

NEJASNI DRHTAJI

Published

on

 

Kada se lampe pogasiše,
na njene usnule dojke
zažaren mesec leže.

Nejasni drhtaji
nevidljive sile probudiše.
Nebo se glasa…
Visoki mlazevi
zvezdanom beskraju
dojavu dadoše.

Zaljuljani zagrljaji
jutro sačekaše.

Ljiljana Skelić Vemić
/oktobar 2026./
Posebno ocenjena pesma na sajtu.💜

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ivanke Pavkovic Kajic ZEPCE..

Published

on

Danas sam osobno svjedočila vrlo neugodnoj situaciji na kolodvoru Žepče. Jedna gospođa putuje i ima povratnu kartu i prešla je na peron tad dolazi neki gospodin i isto prelazi tamo i razgovaraju o ogradi oko kolodvora tad izlazi dali radnica ili vlasnica pita što im smeta oni govore ograda i gospođa kaže nije fer da se nemože ući ja imam povratnu kartu a gospodin kaže kupit će kartu u busu.Ipak je on morao kupiti kartu tu i kaže ovo nema nigdje 2km uzeli mi za uslugu a kartu sam već platio.A toj gospođi je rekla da će se potruditi da ne uđe u bus,naravno ušla je i otišla ali tu se sad postavlja pitanje: zar se putnici koji imaju uredno kupljenu kartu trebaju bojati hoće li im biti dopušteno putovati? Smatram da svatko zaslužuje poštovanje,pristojan razgovor i korektan odnos,a ne prijetnje i ponižavanje.Ljudi nisu tu da se zastrašuje nego da se prema njima postupa ljudski i profesionalno.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba