Connect with us

Uncategorized

OTVORENO PISMO ZDENKU LUČIĆU

Published

on

Generale, zove ćaća jutros zorom, nisam moga noćas pričat jer sam radio noćnu. Nisam mu dugo čuo takav glas, jer zadnjih desetak godina više šuti neg govori.

Malo ću o svom ćaći. Jak je moj ćaća, vrila krv, hercegovački geni, tegobu ne pokazuje. Razonodu više i ne traži.

Napravija je ćaća kuću svojim rukama, što god je moga. Majstore bi zva samo za ono što ne bi sam umijo svojim rukama. On i mater u prizemlju, a meni i bratu po kat. Mater bi znala reć kad bi doša s rađe: “Moga si mu iscidit bluzu od znoja.” Svaki dan bi govorio: “Bogu fala pa mi dade zdravlje da mogu dici pomoći prije nego se ožene, da imaju krov nad glavom, da im je lakše obitelj osnivati.” Kaže, bolje prije dok on i mater mognu pripomoći oko unučadi kad dođu. Planira je ćaća puno toga. Kupija je i naš kazan za rakiju da od strica više ne zaimljemo. Govorio da nije bačen novac, brat i ja ćemo ga koristiti kad on ode Bogu. Ćaća je sve da što je moga jer je živio za nas. Pomoga je ko svaki ćaća, žuljavim rukama, znojavom bluzom, al čista obraza. Nije se ćaća nikad nikome molio. Bio je ko planina, i stasom i ponosom.

Rat je na njega ostavio posledice jer je u ratu ostao bez svog brata. Nikad se od toga nije skroz oporavio jer mu je tijelo raskomadano nosio na svojim rukama. Nama nije puno o tome pričo. Reko je materi jednom — pun stol svega, grijota, ostat će pola, a sve skuvano i pripremljeno, fino, od miline kuća miriše — a on kaže: “Da mi je s Jurom samo izist kašiku pure lučenice, volijo bi već sve ovo što očima vidim na stolu.” Proguto je taj dan samo neku muku, a jelo nije ni okusio. Onda nam je mater rekla da su mu pričali saborci kako je njegov brat, prije nego je stradao u ratu, govorio da čim mu završi straža, čim bane na vrata, reći će materi da mu puru lučenicu napravi. Na tome su odrasli.

I tad sam sazno zašto mater nikad nije pravila puru lučenicu.

Možda ćete se čuditi što ovo govorim, e sad ću vam reći.

Ćaća je jutros pričo više nego inače, a kaže vidio sinoć i Markana Golemca s Vrdi u publici. Markan je sto posto invalid, za njegov težak život i patnje zna samo Bog. Iako cili život živi u svojim Vrdima, Markana je Bog obdario da piše pjesme. Svaka mu je duboka, pa su ih i fratri s oltara često čitali. I Markanova pjesma se sinoć našla na skupu Hrvatske petorke i Zdenka Lučića u Mostaru. A došao i Markan, to je ćaću dirnulo. Nije on ni mislio ići, već ga od tetke ćer zvala, mater joj nije mogla doći, pa da bude neko njezin. Kaže ćaća da nikome više ne viruje odavno. Jer ona dva kata kuće su prazna, što je za mene i brata izgradio. Mater kaže ne ispušća krunicu iz ruke. Nedilje su ostale za svete mise ko i prije, al nismo svi za stolom. Kaže, unučad im nedostaju i nema se čemu nadati kad smo u bilom svitu. Željan nas je, kaže, ostao, a mater da i ne govori.

Al sinoć je opet dobio nadu. Kaže, Markanove riči ga ponile i narod koji je sinoć izgledao drukčije. Ko da se nešto veliko sprema. Lučić mu nije bio ni mrzak ni drag do sinoć, al se sinoć u njemu nešto prilomilo. Kaže, ne zna šta, al ako pobijedi, opet će vratiti priključke za struju na katovima mene i brata. A gdje je struja, tu je i svitlo.

Generale, ako ovo pročitaš, znadni da je sinoć jedan čovik dobio nadu koju je bio izgubio. Da je jedan čovik ko planina sinoć i suzu pustio. To je moj ćaća, generale, koji je jutros dugo pričo sa mnom, a već dugo šuti i tek koju rič progovori. Ako ovo pročitaš, generale Lučiću, znadni da ti virujemo a davno smo u ljude prestali virovat političarima. Glasat ćemo za te a nismo ni za kog mislili.

Ćaća govori da ćeš uspit.
Sretno i od mene generale.

Ako ovo pročitaš, generale, znadni da ne tražimo ništa osobno od tebe, samo da se osićamo ko ljudi i da ne gledamo više nepravdu. Svoje svitlo ćemo sami upaliti — ono što su nam utrnuli kad su nas raselili.

Continue Reading

Uncategorized

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Published

on

U intervjuu, koji je dao za Narod.hr, Hebrang ne govori o Maršavelskom, govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991… Hebrang govori o državi koju vode ostaci UDBE. I dok je tako nacionalni interesi će ostati nezaštićeni. Maršavelski je izabran za nadzor SOA-u upravo zato što Hrvatskom i dalje upravljaju ostaci jugo-UDBE…

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Prof. Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio. I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

MARŠAVELSKI NIJE GREŠKA, MARŠAVELSKI JE IZBOR

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas: Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti. On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu ‘Za dom spremni’. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana. I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

DVIJE GODINE BEZ ČELNIKA SOA-e – TO JE VELEIZDAJA

Hebrang tu pogađa u srž. Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!?!

I to u vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini, kad je Bliski istok u plamenu, kad nam preko granice uđe 1.700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države. A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, TOTALNA NEBRIGA današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

PLENKOVIĆ I MILANOVIĆ – DVOJICA KOJA SE NE ČUJU

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja. Najodgovorniji su Ppenković I Milanović. Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i, oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju? Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu. Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

ZDS JE IZ 1991., NE IZ 1941.

I tu je Hebrang najjasniji. Pozdrav ‘Za dom spremni’ treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji. To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. TUĐI DOM SE NE BRANI.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine. I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica ‘Za dom spremni’. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. PODSJEĆA NA TO TKO JE BIO AGRESOR, A TKO ŽRTVA. A to duboka država ne želi da se pamti.

JUGO-UDBA I DALJE VODI DRŽAVU

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti: Hrvatskom i dalje UPRAVLJAJU OSTATCI JUGOSLAVENSKE UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije i danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu, i ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena. To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang, da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu. Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE. I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.

IZVOR: Dom Domovina / Facebook
Cijeli intervju koji je dao za Narod.hr možete pročitati na poveznici…

Nastavi čitanje

Hebrang o slučaju Maršavelski: Ostatci Udbe i dalje vode državu!

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio.

I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

*1. Maršavelski nije greška. Maršavelski je izbor.*

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas:

Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti.

On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu “Za dom spremni”. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana.

I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

*2. Dvije godine bez čelnika SOA-e – to je veleizdaja*

Hebrang tu pogađa u srž.

Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!

U vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini. Kad je Bliski istok u plamenu. Kad nam preko granice uđe 1700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države.

A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, totalna nebriga današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

*3. Plenković i Milanović – dvojica koja se ne čuju*

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja.

Najodgovorniji su Plenković i Milanović.

Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i. Oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju?

Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu.

Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

*4. ZDS je iz 1991., ne iz 1941.*

I tu je Hebrang najjasniji.

Pozdrav “Za dom spremni” treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji.

To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. Tuđi dom se ne brani.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine.

I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica “Za dom spremni”. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. podsjeća na to tko je bio agresor, a tko žrtva. A to duboka država ne želi da se pamti.

*5. Jugo-UDBA i dalje vodi državu*

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti:

Hrvatskom i dalje upravljaju ostatci jugoslavenske UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije. I danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu. I ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena.

To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang. Da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu.

Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE.

I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.

Continue Reading

Uncategorized

Sutra 05.11.2026 god. je misa za prvog zapovjednika PPN “LUDVIG PAVLOVIĆ” Božana Šimovića u vojarni u Čapljini. 09.45 h polaganje vijenaca 10.00 h Sveta misa u kapelici u vojarni

Published

on

Prije 31. godinu poginuo čapljinski heroj Božan Šimović

 

 

Tog 8. studenoga 1992. prošao je glas Hercegovinom. Mnoga su srca zadrhtala. Kod nježnijih i poneka suza. Studen je zahvatila Čapljinu, uzvodno i nizvodno uz plavojku Neretvu i širila se, dopirala do svakog hrvatskog srca. Poginuo je Božan Šimović, legenda iz legende. Legenda Dubrovnika, bojovnik kojeg će srpski agresor pamtiti sa Čepikuća, gdje je s tridesetak hrabrih zaustavio puno jačeg agresora. Zaustavio ih je na taj način da je Crna Gora četiri dana imala za čime tugovati. I pričat će kasnije njegovi vojnici kako ih je ranjene nosio na leđima. I pričat će o njegovim podvizima

Vijesti Čapljina Hercegovina

Hercegovina i mnogi Hrvati rasuti po svijetu. Povijest i povjesničarima ostaje da se njegovo ime trajno ureže u pore povijesti. S tom namjenom su ovi reci. Božan ne smije biti zaboravljen!

 

 

Međutim, mnogi ne znaju da je Božan, osim što je bio i vrstan ratnik, bio i vrstan pisac. Bio je pjesnik punih usta i punog srca za Hrvatske pa zato evo i njegove pjesme, jedne od posljednjih koju je napisao prije nego što se s puškom uputio u borbu za Hrvatsku.

“Noć se ruši sve umire iz očiju pobjeda sja
Croatijo kad sunce izađe s tobom hoći biti i ja.
Croatijo povedi me putem istine i snage protiv zla
Croatijo povedi me za Tebe hoću boriti se ja.
Nitko te ne može slomiti Croatijo nek’ svatko zna
nad mržnjom iz očiju pobjeda sja
O Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.
Croatijo majko povedi me tamo gdje sunce sja
o Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.”

(napisano 23. siječnja 1991. godine)

O Božanu će kazivati njegovi bojovnici: “Bio je hrabar čovjek!” Kazivat će oni o njegovoj karizmi, o redarstvenim snagama, o ZNG-u, o Pukovniji “Kralj Tomislav”, postrojbi “Ludvig Pavlović” kojoj je do smrti bio zapovjednikom, a na čiji je prijedlog i dobila ime i cijeli ga rat ponosno nosila. PPN “Ludvig Pavlović”, kasnije 60. desantna gardijska bojna, možda je jedina postrojba HVO-a (a možda i jedina postrojba u povijesti ratovanja) kojoj su za kratko vrijeme poginula trojica zapovjednika. To je dio Božanove karizme jer je on taj koji je izmislio zapovijed “Za mnom”.

Kazivat će njegovi suborci o Krivodolu, Čepikućama, o uzimanju vojarne u Čapljini, kazivat će ponosno o Božanu, svom Božanu, i svim bojevima gdje se ginulo za svetu zemlju Hrvatsku. Govoreći o svome sinu, majka Iva jednom će reći: “Poginuo mi je za Hrvatsku! Bio mi je pravi Hrvat! Ja se divim! Živio je za Hrvatsku” Njegov ratni put je bio dug, a kada bi se o njemu kazivalo, mogli bismo i knjigu napisati, pa ćemo taj dio prepustiti povjesničarima.

Vijesti Čapljina Hercegovina

 

Otkrijte više
Vijesti Čapljina Hercegovina
Čapljina portal
Hrvatski branitelji
Blagdani Svih
Crna kronika

 

Još nešto treba kazati, nešto što možda u životu svakog ratnika nije nebitno, a to je roditeljski odgoj. Otac pokojnog Božana, Mijo Šimović umro je dvije godine nakon Božanove pogibije, a i on je također prošao rat, te je često kazivao svojoj djeci: “Djeco, ako počne rat, dobro gledajte oko sebe, onda idite dalje. Nikad ne zaboravite jedno – iz rata nije važno izaći živ koliko je važno sačuvati obraz i izaći pošten.”

 

 

I poštenje je dio Božanove karizme. Imao je samo 32 godine kada je, predvodeći bojovnike postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović”, 8. studenoga 1992. aktivirao neprijateljsku protupješačku minu na koti 690, Hodovskoj visoravni u blizini Stjepan Križa, kote spominjane kroz cijeli Domovinski rat. Predao je nama Božan svoj križ tu ispod Stjepan križa. Da ga nosimo dalje. I to je dio njegove karizme.

Kupi kalendar

P.S. Ovo možda nije onakav članak kakve ste navikli čitati na ovom portalu. Ovo je jedna priča o jednom heroj, da ga ne zaboravimo.

Mario Knezović / vojnapovijest.vecernji.hr

Continue Reading

Uncategorized

Načelnik Boris Marjanović u posjet primio Antona Kikaša i generala Ljubu Ćesića Rojsa

Published

on

 

Općinski načelnik Viteza Boris Marjanović danas je u svojem uredu primio hrvatskog poduzetnika Antona Kikaša, koji živi i djeluje u Kanadi, te umirovljenog generala Hrvatske vojske Ljubu Ćesića Rojsa.

Povod susretu bilo je večerašnje prikazivanje dokumentarnog filma „Od kralja Tomislava do danas“ u Vitezu, čiji je producent Anton Kikaš. Tijekom prijema razgovarano je o povodu njihova dolaska u Vitez te dokumentarnom filmskom projektu posvećenom hrvatskoj povijesti, koji se prikazuje u godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.

Film „Od kralja Tomislava do danas“, redatelja Jakova Sedlara, donosi prikaz povijesti od vremena kralja Tomislava do suvremenog razdoblja, s naglaskom na povijesne događaje i osobe koje su obilježile nacionalni identitet.

Podsjetimo, prikazivanje dokumentarnog filma „Od kralja Tomislava do danas“ održat će se večeras, 4. studenoga, s početkom u 18:00 sati, u Kongresnoj dvorani Hotela Via u Vitezu.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba