Connect with us

KULTURA

Podmilačje: Tisuće vjernika na proslavi sv. Ivana Krstitelja

Published

on

Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, u narodu poznatog kao sv. Ivo, svečano je proslavljena u utorak 24. lipnja u svetištu Podmilačje

Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, u narodu poznatog kao sv. Ivo, svečano je proslavljena u svetištu i župi Podmilačje pokraj Jajca koje je jedno od najstarijih hodočasničkih i zavjetnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike predvodio je u utorak 24. lipnja u svetištu i župi sv. Ive fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, domaćeg župnika fra Filipa Karadže i 30-ak svećenika te uz sudjelovanje tisuća vjernika.

Na misno slavlje u Podmilačju pristiglo je mnoštvo hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Europe, ali i udaljenijih krajeva svijeta. Središnjoj proslavi prethodila je misa uočnica koju je u ponedjeljak 23. lipnja predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s dvadesetak svećenika.

Uvodeći u misno slavlje hodočasnicima se obratio upravitelj svetišta i župnik fra Filip Karadža. „Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, u ovoj svetoj, milosnoj i oprosnoj 2025. godini, koju je proglasio blagopokojni papa Franjo, a nastavio papa Lav XIV., došli smo ponovno, neki po prvi put, u naše Podmilačje, mjesto jubilejskog oprosta, slušajući nutarnji šapat čovjeka Božjeg Ivana koji nas poziva da na ovome mjestu, kao nekoć u judejskoj pustinji, obremenjeni raznim grijesima i strahovima, pronađemo smisao svoga života. Lišeni navezanosti na stalno mjesto boravka, hodočastimo Ivanu u susret, ali s velikim nadama”, rekao je fra Filip.

Pozvao je sve da se povjere i poslušaju sv. Ivana te da tako “postanemo sinovi Božji, da poslušamo glas Kristov, da uskladimo svoju životnu ‘biologiju’ s Ivanovom teologijom tj. da svoj život kreiramo zajedno s bogočovjekom Isusom Kristom koji jedini može donijeti mir u cijelosti i dati istinski smisao svakom čovjeku. Jedino je to istinska metanoja ili pravo obraćenje, osobna odluka za promjenu života”. Na kraju svojega obraćanja izrazio je svoju blizinu bolesnicima, starcima, nemoćnima, onima marginaliziranima i zaboravljenima na rubu društva, ali i svim drugim bez obzira na stalež i zvanje, na njihovo osobno uvjerenje, na njihovo religijsku, ideološku i bilo koju drugu pripadnost.

U prigodnoj propovijedi fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, istaknuo je temeljne poruke svetoga Ive i njihovu aktualnost u životu suvremenog vjernika. Govoreći o Božjem pozivu fra Tomislav je naglasio da „kad Gospodin izabire nekoga za posebnu misiju, kao što je to sveti Ivan, sveti Ivo, onda ga ne izabire samo za njega samoga, nego uvijek kada izabire, izabire da po njemu uključi druge.“ Istaknuo je kako „samo čovjek koji je dodirnuo Boga može dodirivati i druge na Božji način“ pozvavši vjernike da u ovoj svetkovini prepoznaju poziv na osobno obraćenje i dublji odnos s Bogom.

Govoreći o poniznosti sv. Ivana Krstitelja, propovjednik je rekao: „Ivan da bi pokazao Krista, prvo je morao naći svoje mjesto, svoje poslanje“, naglasivši važnost da čovjek zna „tko je i tko nije“. Dodao je da je prva stvar koju nas uči sv. Ivo da je on znao istinu o sebi – znao je da nije Krist. „Ljudi koji nađu svoje mjesto, kao što ga je Ivan našao, oni imaju i za druge mjesta. I ja vjerujem da je to kriterij za Nebo, da je to ulaznica za Nebo.“

Dotaknuvši se istine i autentičnosti vjere kazao je: „Da bi mene Bog sreo, samo je jedan uvjet. Uvjet je da znam kazati svoju istinu…. A moja istina je da ne mogu sam.“ Upozorio je na duhovne opasnosti taštine i lažnog samopouzdanja: „Bog se ne može spojiti s tobom ako uvijek sve znaš, ako sve možeš, ako nikad nisi pogriješio.“

Fra Tomislav je vjernike potaknuo i na duhovnu budnost: „Postoje dvije napasti – da nisi prisutan, da nisi tu. Neki ljudi koji stalno žive u prošlosti stalno su negdje ‘iza’. Stalno su negdje zarobljeni…. Ima toliko situacija. Ne pričaju djeca sa svojom rodbinom. S materom, s ocem. Zato što se negdje, nekad, dogodilo. I tu su ostali. Ostali tamo negdje u prošlosti i nisu tu. Pogledajte, mi za sreću imamo ovaj trenutak, sad. Ja sad mogu biti sretan, ali moram biti tu”, kazao je fra Tomislav. Nastavio je upozorivši da “…ima ljudi – ne mogu sebi oprostiti. Ne možeš sebi oprostiti. Ali to nije poniznost, to je duh oholosti. Daj to Bogu. Oprosti sebi. On ti je već oprostio”, posvijestio je fra Tomislav. Podsjetio je vjernike da je “Bog milostiv. Bog prašta… Oprosti se s onim što je bilo… Nemoj da budeš talac tog otrova.“

Zaključno, propovjednik je pozvao na originalnost i slobodu u vjerničkom poslanju: „Bog te jednog dana, na krjau, neće pitati jesi li bio kao sveti Franjo, kao sveta Klara…Jesi li bio kao tvoja mater ili kao tvoj brat… Najgore je što se može dogoditi u obitelji kad roditelji počnu uspoređivati svoju djecu. ‘A zašto ti nisi kao tvoj brat? A zašto ti nisi kao susjedova sestra?’ ‘A čovječe, nisam. Ja sam ja.’“

“Vidite kako se ovdje u Evanđelju, zanimljivo je, kaže pa nitko se nije tako zvao. Kako ti njega možeš nazvati Ivan? Pa nitko se nije tako zvao u tvojoj rodbini”, istaknuo je fra Tomislav te se zapitao zašto imamo potrebu ljude stavljati u ‘kalupe’. Podsjetio je na primjer majke Elizabete za koju je rekao da je izvrsna majka, “žena koja prepoznaje originalnost svoga djeteta. Ne zarobljava ga svojim ambicijama”.

“Zar nije dobra majka, dobar otac, onaj koji prepozna ono što je Bog dao tom djetetu? Želi da to djete bude sretno, pa da bude originalan!? To mu pokaži, onda si dobra majka, dobar otac. Ako u svom djetetu vidiš ono lijepo, otvori mu taj put… I on će biti sretan, a ne da bude ‘kalup’, neka kopija. Liječiš neke svoje ambicije nekada, na svojoj djeci koje ti nisi ostvario. I onda imaš dijete koje je možda uspješno, što mi kažemo, uspješno, a nesretno. I što je na kraju uspjeh?”, zapitao se propovijednik te kroz primjer sv. Ive naglasio da uspjeh ne leži u ljudskom priznanju, nego u vjernosti poslanju: „Po ljudski nije to neki uspjeh, odsjekli su mu glavu. Ali bio je uspješan po Božjem jer je ostvario Božje poslanje“, zaključio je fra Tomislav.

“Bog je obećao samo dvije stvari – da će te naučit ljubiti i da se želi po tebi proslavit. Nije ti obećao da nećeš nikad biti bolestan. Nije ti obećao da će ti sve u životu ići kako si ti zamislio. Nije ti obećao da nećeš imat problema. Nije ti to ništa obećao. On je rekao uzmi svoj križ. Ali ja ću te naučit ljubiti i naučit ću te kako se proslaviti”, poručio je na kraju propovijednik zazvavši blagoslov svetoga Ive i zagovor da vjernici hrabro vrše poslanje na koje ih Bog poziva.

Na kraju mise zahvalu je izrekao župnik fra Filip Karadža. Zahvalio je kustodu fra Tomislavu Šanku koji je predvodio euharistijsko slavlje, provincijalu Bosne Srebrene fra Zdravku Dadiću, gvardijanu fra Vinku Markoviću, subraći i suradnicima fra Nikoli Neimareviću, župnom vikaru đakonu fra Mateju Jurićeviću, časnim sestrama katehisticama s. Dragici Ljubos i s. Gizeli Dolić, profesoru fra Danimiru Pezeru, liturgičaru, kao i njegovim studentima s Franjevačke bogoslovije.

Riječi zahvale uputio je i pjevačkom zboru pod ravnanjem maestra profesora fra Emanuela Josića, službama sigurnosti na svim razinama, policiji, medicinskom osoblju, vatrogascima, civilnoj zaštiti i cijeloj tehničkoj ekipi koja je omogućila nesmetano odvijanje cijelog ovoga slavlja. Zahvalio je medijskim kućama TV Herceg-Bosne, Laudato televiziji i Radio Mariji BiH koje su izravno prenosile euharistijsko slavlje iz Podmilačja. Na poseban način je zahvalio ispovjednicima, redovnicima i redovnicama, župljanima, prakaraturima, članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća, framašima, bogoslovima i studentima kao i svim podupirateljima na svim razinama.

Nakon zahvalnog obraćanja fra Filipa, okupljenim vjernicima se obratio i provincijal fra Zdravko Dadić čestitajući imendan slavljenicima. “Imate ime koje obvezuje, ali mi kršćani imamo još važnije ime koje nosi u sebi još veću obvezu, a to je da smo kršćani. Kršćanin je čovjek koji svoje ime pronosi na način da se to vidi u njegovom životu, u njegovim riječima, u njegovom ponašanju, u svemu onome što on živi i jest: na poslu, u obitelji, u susretima”, posvijestio je fra Zdravko.

“Ovo je trenutak u kojem mi danas nalazimo Boga. Ova dolina, Riječ koju smo slušali, potiče nas da susretnemo Boga. A to onda od nas traži također mogućnost i obvezu da iziđemo u svijet i da poput Ivana budemo oni koji ravnaju put Gospodinu koji želi doći. Uvijek ostaje pitanje, za svake svete mise i za svakog našeg susreta, jesam li ja put po kojem Isus dolazi u ovaj svijet? Braćo i sestre, strašna bi stvar bila da ja kao kršćanin moram odgovoriti kako u ovom svijetu nisam bio put po kojem je Gospodin dolazi u svijet. A činjenice oko nas, ratovi, stradanja… govore da smo i mi kršćani negdje zatajili. Stoga, neka ovo pokorničko mjesto bude poticaj vama da u svijet krenete sposobni pripravljati put Gospodinu, to jest da budete hrabri i da progovorite istinu. A istina je, da uistinu ima netko veći od mene. E kad to shvatimo, počet ćemo mijenjati svijet”, poručio je na kraju provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Liturgijsko slavlje uveličao je zbor pod ravnanjem fra Emanuela Josića Maljuge, a izravni televizijski prijenos misnog slavlja iz svetišta uz rijeku Vrbas omogućili su Laudato TV i Radiotelevizija Herceg-Bosne.

Svetište u Podmilačju, koje postoji od 15. stoljeća, i ove je godine bilo mjesta duboke pobožnosti gdje se tisuće vjernika okupljaju kako bi molili zagovor sv. Ivana Krstitelja, u utorak 24. lipnja izvijestila je KTA.

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović na konferenciji Mladeži HDZ-a BiH: Naš glas se mora čuti, budućnost pripada novim generacijama

Published

on

Dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović sudjelovala je danas u Sarajevu na konferenciji „Kontinuitet. Odgovornost. Budućnost.“, organiziranoj povodom obilježavanja 34. obljetnice Mladeži HDZ-a Bosne i Hercegovine.

Nazočnima na konferenciji uvodno se obratio predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Dario Plavčić, koji je podsjetio na značaj Sarajeva u političkoj povijesti HDZ-a BiH te ulogu Mladeži u očuvanju političkog kontinuiteta kroz generacije.

„Danas se nalazimo u Sarajevu, gradu u kojem je osnovan HDZ BiH i iz kojega je prije 36 godina započela politička borba za opstojnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. U tom velikom kontinuitetu posebno mjesto ima i Mladež HDZ-a BiH kao prostor okupljanja, rada, političkog rasta i sazrijevanja novih generacija“, kazao je Plavčić.

Tom se prigodom obratila i prva potpredsjednica YEPP-a Tea Jerković, koja je ukazala na važnost međunarodnog političkog angažmana mladih kao važnom okviru za jačanje političkog iskustva, dijaloga i zajedničkog djelovanja na europskoj razini.

„Uključivanje mladih u međunarodne i europske političke organizacije važno je jer im omogućuje političko iskustvo i sudjelovanje u procesima koji oblikuju njihovu budućnost“, istaknula je Jerković.

Predsjednik Mladeži HDZ-a Republike Hrvatske Tin Jurak istaknuo je snagu političkog angažmana mladih i bilateralne suradnje.

„Prava ravnopravnost, politička zastupljenost i legitimno predstavljanje ne dolaze sami od sebe. Za njih se treba stalno zalagati – argumentirano, politički odgovorno i ustrajno. Zato je važno da mladi budu uključeni u politički život i da razumiju izazove s kojima se suočavamo, a upravo naša suradnja daje jasan okvir s ciljem unaprjeđenja položaja i kvalitete života Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH“, kazao je Jurak.

Nazočnima se obratila i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je istaknula kako Mladež HDZ-a BiH i nakon 34 godine ostaje važan prostor okupljanja, političkog sazrijevanja i oblikovanja novih generacija koje preuzimaju odgovornost za budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

„Danas slavimo nepokolebljivu ideju da se naš glas mora čuti, zajedništvo koje nas povezuje te viziju izgradnje budućnosti Bosne i Hercegovine, jednako ukorijenjenu u hercegovačkom kršu kao i u bosanskoj ravnici“, poručila je Filipović.

Istaknula je da politička vizija ne može ostati samo na razini poruke, nego se mora hrabro i odgovorno provoditi kroz svakodnevno djelovanje i konkretan rad.

„Čvrsto vjerujem da ova vizija, o kojoj danas govorimo, već u listopadu ove godine treba biti ponuđena cijelom hrvatskom narodu. Ta vizija ima budućnost, a uvjerena sam da budućnost Hrvatske demokratske zajednice pripada mladim generacijama koje danas preuzimaju odgovornost, kao što jednako tako vjerujem da budućnost BiH pripada onima koji je zajednički grade, kako bi nove generacije bile ponosne na ono što im ostavljamo“, naglasila je Filipović.

Konferenciji su nazočili i dopredsjednica HDZ-a BiH Lidija Bradara, glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, članica Predsjedništva HDZ-a BiH Ana Rašo, izvršni ravnatelj Političke akademije HDZ-a BiH Damir Džeba, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, ministar u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mate Lončar te predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Vrhbosna Dražen Trlin.

U sklopu konferencije održana su i dva tematska panela o ulozi mladih u političkom i društvenom životu, njihovu doprinosu institucijama te pitanjima identiteta, ostanka i budućnosti mladih u Bosni i Hercegovini.

 

Nazočnima se obratila i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je istaknula kako Mladež HDZ-a BiH i nakon 34 godine ostaje važan prostor okupljanja, političkog sazrijevanja i oblikovanja novih generacija koje preuzimaju odgovornost za budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

„Danas slavimo nepokolebljivu ideju da se naš glas mora čuti, zajedništvo koje nas povezuje te viziju izgradnje budućnosti Bosne i Hercegovine, jednako ukorijenjenu u hercegovačkom kršu kao i u bosanskoj ravnici“, poručila je Filipović.

Istaknula je da politička vizija ne može ostati samo na razini poruke, nego se mora hrabro i odgovorno provoditi kroz svakodnevno djelovanje i konkretan rad.

„Čvrsto vjerujem da ova vizija, o kojoj danas govorimo, već u listopadu ove godine treba biti ponuđena cijelom hrvatskom narodu. Ta vizija ima budućnost, a uvjerena sam da budućnost Hrvatske demokratske zajednice pripada mladim generacijama koje danas preuzimaju odgovornost, kao što jednako tako vjerujem da budućnost BiH pripada onima koji je zajednički grade, kako bi nove generacije bile ponosne na ono što im ostavljamo“, naglasila je Filipović.

Konferenciji su nazočili i dopredsjednica HDZ-a BiH Lidija Bradara, glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, članica Predsjedništva HDZ-a BiH Ana Rašo, izvršni ravnatelj Političke akademije HDZ-a BiH Damir Džeba, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, ministar u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mate Lončar te predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH Vrhbosna Dražen Trlin.

U sklopu konferencije održana su i dva tematska panela o ulozi mladih u političkom i društvenom životu, njihovu doprinosu institucijama te pitanjima identiteta, ostanka i budućnosti mladih u Bosni i Hercegovini.

 

Filipović na obilježavanju 36. obljetnice HDZ-a BiH u Širokom Brijegu: Mi nemamo luksuz biti promatrači, mi želimo kreirati budućnost u BiH

U Širokom Brijegu večeras je obilježena 36. obljetnica osnutka i djelovanja HDZ-a BiH, uz nazočnost predsjednika stranke dr. Dragana Čovića i dopredsjednice Darijane Filipović.

U uvodnom obraćanju predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg Dario Knezović istaknuo je kako se obilježavanjem 36. obljetnice ne slavi samo trajanje stranke, već više od tri desetljeća ponosa, zajedništva i odgovornosti prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

„Prije točno 36 godina, ovdje u Širokom Brijegu rodila se ideja koju su hrabri i odlučni ljudi pretvorili u politički pokret. Tada su jasno i odlučno rekli ne jednoumlju i bivšem režimu te preuzeli odgovornost za borbu za nacionalnu jednakopravnost i politička prava hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Široki Brijeg je od tada pa sve do danas ostao simbol otpora, postojanosti i odvažnosti“, kazao je Knezović.

Nazočnima se obratila i dopredsjednica Filipović koja je naglasila važnost zajedništva, kontinuiteta i političke odgovornosti HDZ-a BiH.

„Obilježavajući 36. obljetnicu HDZ-a BiH u Širokom Brijegu, ne gledam samo ovu dvoranu – u njoj vidim našu povijest, sadašnjost i budućnost. Povijest kroz naše utemeljitelje koji su početkom devedesetih godina očuvali političku ideju HDZ-a BiH i hrvatski identitet na ovim prostorima, sadašnjost kroz političko vodstvo i dužnosnike koji svakodnevno kroz izvršnu i zakonodavnu vlast štite interese hrvatskoga naroda te budućnost kroz našu mladost koja donosi novu energiju, zajedništvo i snagu za izazove koji su pred nama“, poručila je Filipović.

Naglasila je kako je zajednički cilj daljnji razvoj Širokog Brijega i Bosne i Hercegovine.

„Mi u HDZ-u BiH nemamo luksuz biti promatrači. Danas iz ovoga mjesta želimo poslati jasnu poruku da kroz svoje djelovanje želimo oblikovati budućnost, a u tom duhu, s optimizmom i pobjedničkim mentalitetom, idemo ususret Općim izborima 2026. godine“, istaknula je dopredsjednica Filipović.

Svečanosti su nazočili glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul, izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Mandić, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović, gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković, predsjednik Gradskog vijeća Širokog Brijega Vilson Crnjac, kao i brojni dužnosnici i članovi stranačkih tijela s gradske i županijske razine.

Continue Reading

KULTURA

Gordana Gajovic…OCI..

Published

on

Iz srca svetlosti postale
da iz njih Bog vas gleda,
govor stoji iza toga sjaja
iznikle su iz samoga raja.
Kakve ruke imaju te oči
da miluju kao andjeoska
krila,i ljube te dlanovima
dok te nose svetovima.
Oči mile i pevati znaju
kad se sretnu sa odrazom
nekog drugog sjaja,pa se
ono večno u očima spaja.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba