Bila je to utakmica bez pravih prilika. Velež je ostavio nešto bolji dojam u prvom poluvremenu.
U nastavku “plemići” su dominirali u posjedu, ali nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti domaći gol sve do 90. minute kada se Kišov šut odbio do Igora Savića, koji je potpuno sam sa sedam-osam metara iskosa zatresao Veležovu mrežu.
Ipak, gol je poništen zbog ofsajda.
Međutim, pet minuta kasnije Petar Mamić je pred kaznenim prostorom Veleža pronašao Kiša, ovaj je primirio loptu, okrenuo se i pogodio s dvadesetak metara za pobjedu Zrinjskog.
„Plemići“ su s tri nova boda „podebljali“ svoju prednost pred drugoplasiranim Borcem, koji kasnije večeras gostuje kod Širokog Brijega.
Ranije u subotu Sarajevo je u Doboju nadigrali Slogu 4:0, a u nedjelju igraju Željezničar – Sloboda i Radnik – GOŠK.
Zrinjski je prvi na ljestvici sa 73 boda, Borac ima 69, Sarajevo 60, Željezničar 53.
Ispod crte ispadanja su Radnik, Igman, GOŠK i Sloboda.
U posljednjem susretu 30. kola Wwin lige Bosne i Hercegovine, ekipa Posušja je kao gost savladala GOŠK rezultatom 2:1, te se tako bodovno izjednačila sa Širokim Brijegom na sredini tablice.
Gosti iz Posušja bolje su otvorili susret, dominirali u posjedu i stvarali opasne situacije već od prvih minuta. U 12. minuti Marić je glavom zatresao prečku, a Pavkovićev udarac u nastavku akcije zaustavio je Pršlja.
Točno 17 minuta kasnije, Boban je prošao po lijevoj strani i pronašao Pavkovića, a Čoko je nespretno reagirao i poslao loptu u vlastitu mrežu za vodstvo Posušja.
Do kraja poluvremena gosti su nastavili u istom ritmu, a novu asistenciju Boban je zabilježio u 38. minuti kada je uposlio Kobiljara za sigurnih 0:2.
GOŠK se konačno probudio tek pred kraj prvog dijela, ali je Soldo uz pomoć prečke zaustavio sjajan udarac Salčina sa 18 metara.
U drugom poluvremenu domaći sastav je više napadao i stvarao šanse. U 65. minuti Perić je iskoristio lošu reakciju obrane Posušja nakon ubačaja Čoke i pogodio za 1:2, što je unijelo dodatnu neizvjesnost u susret.
Desetak minuta kasnije, isti igrač je imao veliku priliku za izjednačenje, ali je Soldo ponovo briljirao.
Do kraja susreta GOŠK je pokušavao, ali bez konkretnog učinka, dok su gosti preko Kobiljara još jednom zaprijetili iz dobre situacije no rezultat se nije mijenjao.
Ovom pobjedom, Posušje je stiglo do 37 osvojenih bodova te su prestigli Radnik na tablici, dok je GOŠK ostao prikovan na posljednjem mjestu sa samo 9 bodova iz 30 utakmica.
Posušje će u narednom kolu ugostiti Zrinjski, dok GOŠK ide u goste Igmanu.
Široki Brijeg ima talentirane sportaše koji svoj talent i znanje pokazuju kroz ovdašnje sportske kolektive kojih ima značajan broj u ovom gradu kao i one sportaše koji su trenutno izvan Širokog i Hercegovine ali s mislima i svojom pripadnošću duboko vezani za svoj rodni zavičaj.
Dvadesetsedomogodišnji Marko Kraljević je dijete Širokog Brijega koga su sportska karijera i životni izazovi odveli iz Širokog najprije u Zagreb a nešto kasnije i u Njemačku. Marko je profesionalni boksač i iza sebe ima četiri meča i isto toliko pobjeda. Prije svojih borbi Marko se redovno vraća u Široki Brijeg kako bi odradio one najvažnije mentalne pripreme s kojima želi dobiti mirnoću i samopouzdanje.
Ovaj Širokobriježanin uskoro ima dva meča (Innsbruck i Zagreb) pa je jasno zbog čega je navratio u svoj rodni grad. Ekipa ABC portala je provela jedno vrijeme u razgovoru s njim s posebnim osvrtom na njegovo sudjelovanje u najvećem i najboljem boksačkom eventu u Hrvatskoj (Boksački event u Zagrebu) gdje će u svibnju u krcatoj ‘Ciboni’ odraditi još jedan svoj profesionalni boksački meč.
Kako se spremio, šta mu znače Široki Brijeg i Hercegovina te koji boksači sudjeluju na ovom vrhunskom eventu možete pogledati u našem videu
Članovi Izvršnog odbora na sjednici u ponedjeljak poslijepodne podržali su prijedlog predsjednika Velimira Zajeca i aktualnog predsjednika Uprave, Zvonimira Manenice, da Zvonimir Boban preuzme ulogu čelnog čovjeka Uprave.
Pritom će Manenica zadržati ulogu člana Uprave za financije dok će se nekadašnji “vatreni” kapetan ponajprije orijentirati na sportska pitanja, priopćeno je iz Dinama.
Boban je u Dinamo došao još kao 15-godišnjak, slijedio stope starijeg brata Dražena, tada također darovitoga mladog nogometaša. Otac Marinko u to je doba bio Dinamov povjerenik za Imotski, a 1983. godine preselio se u Zagreb kako bi bio uz sinove koji su polako gradili nogometnu karijeru u školi Hitrec-Kacian.
Mlađi Boban svoj je premijerni nastup u dresu seniorske momčadi plavih začinio pogotkom. Debitirao je 12. prosinca 1985. u prijateljskoj utakmici protiv Radnika u Velikoj Gorici kad su plavi pobijedili s 5:3, a Boban pritom bio dvostruki strijelac. Prvi gol u službenim nastupima potpisao je 17 dana prije svog 18. rođendana. Bilo je to 21. rujna 1986. kad je Dinamo u prvenstvenoj utakmici upravo njegovim golom svladao Budućnost iz Podgorice, tadašnjeg Titograda, s 1:0. Zabio je u 37. minuti u pomalo „netipičnom“ dresu – s brojem 6 na leđima. A mrežu je zatresao glavom nakon što je loptu s lijeve strane ubacio tadašnji kapetan, također proslavljena Dinamova desetka – Marko Mlinarić.
U Dinamu je do ljeta 1991. godine upisao 114 službenih nastupa uz 43 pogotka. Dvaput je s plavima bio jugoslavenski doprvak…
U posebnom je sjećanju, dakako, i njegova uloga u zbivanjima 13. svibnja 1990. godine u neredima uoči nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde, zbivanjima koja mnogi, zbog konteksta vremena i društveno-političkih okolnosti, simbolički smatraju početkom borbe za hrvatsku samostalnost. Boban je tada, u želji da obrani suigrača, rođaka i sebe, fizički nasrnuo na policajca uzvrativši mu udarac.
I sam je oproštaj u ljeto 1991. bio pomalo simboličan: utakmica zadnjega prvenstvenog kola u kojoj je Dinamo u gostima u Ljubljani svladao Olimpiju s 3:1 bio je ujedno i Bobanov oproštaj od maksimirskog kluba, ali i – Dinamov oproštaj od jugoslavenske lige. A sam je Boban baš toga dana bio posebno raspoložen: oprostio se tako što je u prodoru prošao dvojicu braniča i lansirao loptu u same rašlje za vodstvo. U tom je svom završnom činu u plavome dresu bio i asistent za nova dva gola.
Samo koji mjesec kasnije, tada već kao igrač Milana na posudbi u Bariju, zaigrao je – protiv Dinama. Bari je u prijateljskoj utakmici na svom terenu pobijedili s 2:1, a Boban pritom bio dvostruki asistent. Utakmica je imala humanitarni karakter u akciji za djecu Hrvatske.
Boban je iz Dinama u ljeto 1991. godine prešao izravno u Milan iako je prvu godinu igrao u Bariju na posudbi. U devet sezona za rossonere osvojio je Ligu prvaka 1994. u veličanstvenoj pobjedi protiv Barcelone s 4:0, četiri je puta podizao pokal prvaka Italije, triput talijanski Superkup, a jednom i UEFA Superkup.
Poseban začin njegovu maksimirskom opusu ipak je nezaboravni spektakl na oproštaju od igračke karijere. U veličanstvenom je hepeningu 7. listopada 2002. godine Maksimir „svijetlio u Bobanovim bojama“: na tribinama su na svakom sjedalu bile uzdignute ukrasne vrećice s brojem 10. Svi su gledatelji na sjevernoj tribini uzdignuli Dinamove plave, na južnoj Milanove crveno-crne, a na zapadnoj i istočnoj tribini crveno-bijele hrvatske postere… Bio je to spektakl u kojem su se u revijalnoj utakmici sučelili „Dinamo ’90“ i „Milan ’90“ pri čemu je Boban za svaku momčad zaigrao po jedno poluvrijeme. Reviju je upotpunio i ogled „vatrenih“ iz 1998. protiv svjetskih zvijezda. Bio je to dan kad je Zvonimir Boban otišao u igračku mirovinu uz – ovacije Maksimira.
A iz škrinjice sjećanja, iz stare Dinamove revije svijetli još jedan emotivni Bobanov citat: „Ja sam u Dinamo došao kao dijete, ovdje rastao, razvijao se, roditelji su krenuli za bratom i za mnom, riskirali. Dinamo je moj prvi i jedini klub.“
3 komentara