Dragi Gospodin, dao mi je darove sa kojima sam se igrao poput djeteta koje je željelo Oca napraviti budalom. Dragi moji, nije Bruno bio uvijek kakav je danas, moji puti su bili učenje, shvaćanje, destrukcija, poraz, pobjeda, prkos, na kraju poniznost i snaga.
E sada tko to može shvatiti, može. Tko ne može, ne može. Vrlo jednostavno.
Danas, govorim bez dlake na jeziku, reklo bi se, ali pun ljubavi čak i prema “mrziteljima” mene, moga rada, u raznim sferama i segmentima života.
Jer nemam ništa za izgubiti, moje nije ništa.
To kada čovjek istinski shvati, pokaje se za sve ono prije gdje je sudio drugima, pa i sebi.
Slaven Bilić, izbornik.
Tko sam ja da komentiram izbor njega za izbornika Hrvatskog ponosa, naše nogometne reprezentacije ?
Običan čovjek, odgovor je tu. Možda, jedina razlika je ( radi koje nemam mržnje prema nikome tko me ne voli) što danas, moje vrijednosti nadilaze udovoljavanje ikome na ovom svijetu. Osim Bogu dragome naravno.
Slaven Bilić.
Izjavio je da je u Jugoslaviji imao lijepo djetinjstvo, da su imali izvrsno i besplatno obrazovanje, da mu je život bio siguran, da je njegova obitelj živjela kvalitetno i bogato.
Odmah naravno veliki kritičari predbacuju mu isto i nije domoljub, odjednom.
Neki od njih te izjave tumače kao “jugonostalgiju” ili relativizaciju komunističkog režima. Ozbiljno Vam govorim. Čitam to na ovim društvenim mrežama.
A gdje je nestalo da je Slaven Bilić u istim tim intervjuima jasno naglasio i drugu stranu iste medalje, da u toj kvazi državi Hrvati nisu smjeli slobodno izražavati svoje domoljublje, da je bilo zabranjeno biti nacionalno osviješten, da su pjevali domoljubne pjesme u strahu, da se država morala raspasti jer su Hrvati prirodno željeli svoju, samostalnu državu.
I ja sam odrastao u Jugi. Mogu potvrditi Slavenove riječi.
Želim mu puno uspjeha, želim mu sve najbolje, neka ga dragi Bog čuva, neka naša Hrvatska i dalje bude ponos svoga Roda na nogometnim natjecanjima diljem ove planete.
Nisam sudac, a ni mudrac…ide jedna pjesma.
Slavene, ostani svoj, daj sve od sebe.
Pa kud puklo, nek puklo.
Živila Hrvatska, nema te nepravde da je nismo dobili, pobijedili na kraju.
Hvaljen Isus i Marija
