Tjedni braniteljski komentar:po cjenu krvi hrvatski zastupnici nisu smjeli glasovati za promjenu datuma pocetka domovinskog rata ako nemaju valjano obrazlozenje
Tomislave Martinovicu onaj cl. 2 nema veze sa clanom 50b u smislu da su u koliziji, jer ovdje se radi o dodatku i parlament ima pravo propisivati uvjete i oznacavati periode od kada ce se neki dodaci primati.Medutim moze se traziti kod Ustavnog suda da se proglasi neustavnim odredba cl. 50b, jer nije dato valjano obrazlozenje zasto se ne priznaje pravo od 18.9.1991 god do 8.4.92.g., posebno ako se statisticki dokaze da su u tom periodu samo jedna grupacija koja pripada hrvatskom narodu, onda je to i posredna diskriminacija Nasi parlamentarci su krivi sto su prihvatili 8.4.92 kao pocetak tih primanja.
Satnik Mladen Ljubic- Vajta
Ratni put Prve dragovoljačke postrojbe u BiH Poskok bojne Poskoci HVO Široki Brijeg….. Ako bi imao zadaću više puta pisati ratni put … ponovio bi isto … utemeljenje postrojbe Prvih dragovoljaca u BiH je djelo našeg ratnog ministra Gojka Šuška po nalogu Predsjednika svih Hrvata Franje Tuđmana. Usmenu zapovijed nam je prenio njihov prvi suradnik general Ljubo Ćesić Rojs a nakon pogibije Josipa Jovića, prve žrtve u Domovinskom obrambenom ratu 91-95 na prostorima ex (YU) republika Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Otriježnjenje i suočavanje sa istinom smo doživjeli nakon homilije pok. kardinal Franje Kuharića u kojoj nas je upozorio kako ćemo morati zaštititi ognjišta, odnosno organizirati ognjištarske dragovoljačke postrojbe, kao posljednji bedem zaštite doma, domovine i kućnog ognjišta ( od JNA koja je razobličile namjere i ciljeve hegemonije)
Ovaj izrečeni smjerokaz se pokazao brutalno istinit i potreban nakon grubog nasrtaja tenkova na položaje gdje žive u većini hrvatski žitelji , a koji su snagom narodne volje i hrabrosti suprotstavili se sili, te zaustavili tenkove u Pologu. 07. svibnja.1991. Bjelodano se “dogodio narod” a zatim i utemeljenje 3. bojne Imotske u lipnju 1991.god. kao klica samoobrane koja se širila na sve koji su pravovremeno prepoznali agresiju na hrvatski narod i sve što je hrvatsko.
Slijedom istog u Širokom Brijegu 19.7.1991 ljeta Gospodnjeg na lokaciji škole u Knešpolju je utemeljena Prva dragovoljačka postrojba koja se sastojala (kao diverzantski odredi) od tri rejonska stožera: KOČERIN; ŠIROKI I BLATO Prva demokratska legalna vlast u Širokom Brijegu, svjesna da je teritorijalna obrana dio JNA strukture, organizira Prvi izvan domovinski Odjel domovinske obrane u dva smjera obrane: prva, jedinica za posebne namjene, postrojba BETA se utemeljuje 14.9.1991. godine i istovremeno se radi na organiziranju dragovoljaca po mjesnim zajednicama.
Ponavljam, zapovjedništvo Prve postrojbe preuzima legalna i legitimna vlast općine Široki Brijeg, predvođena OO HDZ Široki Brijeg. Svakodnevno se prate ratna zbivanja u Hrvatskoj, te uz medijsku tajnost i vojnu angažiranost Hercegovine, Prve dragovoljačke postrojbe se stavljaju na vojno raspolaganje Južnom bojištu, gdje je po nalogu Ministra obrane RH Luke Bebića imenovan general Luka Žanko i Prva dragovoljačka postrojba u BiH Poskok bojna Poskoci HVO koji su stavljeni pod izravno zapovjedništvo Južnog bojišta , strateški bitna kota /osmatračnica Galac.
Dolaskom ( točnije okupacijom istočne Hercegovine ) rezervista 19.9.1991. Mostar je bio teritorijalno vrlo zahtjevan i velik potez. Veoma svjesni svih prijetnji i vojne moći neprijateljskih snaga, a s ciljem zaštite naroda i dijela Mostara, postrojba se vojno organizirala, kad je napadnut KIJEVO i UNIŠTE sravnjeno sa zemljom ( hrvatsko selo u Bosanskom grahovu) Poskoci su dobili zadataka 26.8.1991. nadzirati putni pravac Mostar- Posušje-Grude i pravovremeno djelovati na bilo kakvo pomjeranje neprijateljskih snaga, a posebno prema prema Dalmaciji.
Poskok bojna, postrojba BETA je sudjelovala u obrani Čepikuća, kada je napadnuto Ravno, slijedom istog je svaki pripadnik Poskok bojne (po Statutu HV RH) vojnik branitelj.
U 34-oj godini demokratskih procesa i 33-oj godini utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe se događa dodjela Odličja, koje doživljavamo kao priznanje istine i statusa Prvih dragovoljačkih postrojbi. Hvala Bogu, istina je spora ali vječna, zaboravljamo sve muke, nepravde i tuge koje smo osjećali svih 33 godine.
Neizmjerno sretni i ponosni smo u svojim Prvim dragovoljačkim postrojbama slavili Dan priznanja Republike Hrvatske 15 siječnja 1992. godine. ( najsretniji dan izvan domovinske povijesti, do tog nadnevka je srce dragovoljačko čeznulo, borilo se, živjelo i ginulo za priznanje neovisne i slobodne Domovine) Od službenog utemeljenja Prve dragovoljačke postrojbe 7 svibnja 1991 do službenog i utemeljenja HVO 08.travnja.1992. smo čekali i dočekali priznanje u 2023 godine
Splitski Sporazum nam daje legalitet i legitimitet zajedničkog djelovanja BiH i RH, a Poskok bojna ima važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Lipanjskim zorama, gdje je rame uz rame sa Kažnjeničkom bojnom sudjelovala u akciji. Ističem kako su ove dvije postrojbe važne u daljem tijeku Domovinskog rata, u svim operacijama, a posebno u zoni odgovornosti Zbornih područja Mostar i Tomislavgrad, također naglašavam kad su se temeljile druge postrojbe, Poskok bojna je preuzela odgovornost kao iskusnija u ratnim djelovanjima obrambenog Domovinskog rata. Poskok bojna je sudjelovala u obrambenim akcijama svih ratnih godina, na ratištima Središnje Bosne, Uskoplja, operaciji “Raduša” , zatim Raška Gora, Risovac. U jednom vremenu (1993) Poskok bojna je imala 9 satnija, jer je rezervni sastav policije stavljen pod zapovjedništvo Poskok bojne u dvije zone odgovornosti.
A na kraju najbitnije, svima na znanje kako je Poskok bojna Prva blagoslovljena postrojba a blagoslov se dogodio u pripremi velike akcije “Oluja” Premješteni smo u zonu odgovornosti Kupreške i Livanjske bojišnice, imali smo udio u svim oslobodilačkim akcijama, uz suradnju sa Hrvatskim gardijskim zdrugom . Pokojni brigadir Ante Šaškur je bio zapovjednik širokobriješke brigade , a Poskok bojna nositelj ratne zadaće, zajedničkih izviđanja na pomenutim bojišnicama, neosporno smo sudjelovali u kreiranju profesionalnih postrojbi ( imena ne spominjem da ne zaboravim nekoga) Svaki pripadnih Poskok bojne svjedoči kako smo velik udio dali u stvaranju neovisne jedine Domovine Republike Hrvatske.
Bog nam je svjedok da smo zaslužili odličje i priznanje koje primamo 33 godine nakon što smo se dragovoljno organizirali u obrani od agresora na naš narod i dom. Prihvaćamo radosna srca ovo Odličje priznanja statusa Hrvatskoga vojnika za sve pripadnike Prve dragovoljačke postrojbe Poskok bojne Poskoci HVO
Danas sam osobno svjedočila vrlo neugodnoj situaciji na kolodvoru Žepče. Jedna gospođa putuje i ima povratnu kartu i prešla je na peron tad dolazi neki gospodin i isto prelazi tamo i razgovaraju o ogradi oko kolodvora tad izlazi dali radnica ili vlasnica pita što im smeta oni govore ograda i gospođa kaže nije fer da se nemože ući ja imam povratnu kartu a gospodin kaže kupit će kartu u busu.Ipak je on morao kupiti kartu tu i kaže ovo nema nigdje 2km uzeli mi za uslugu a kartu sam već platio.A toj gospođi je rekla da će se potruditi da ne uđe u bus,naravno ušla je i otišla ali tu se sad postavlja pitanje: zar se putnici koji imaju uredno kupljenu kartu trebaju bojati hoće li im biti dopušteno putovati? Smatram da svatko zaslužuje poštovanje,pristojan razgovor i korektan odnos,a ne prijetnje i ponižavanje.Ljudi nisu tu da se zastrašuje nego da se prema njima postupa ljudski i profesionalno.
Život je puno ljepši nego što ga ponekad sami sebi učinimo.
Dobiješ priliku živjeti, disati, voljeti, smijati se, griješiti, padati i ponovno ustajati, a onda se često ponašamo kao da nam je život nešto dužan. Stalno nam nešto nedostaje. Malo više novca, bolji posao, veća kuća, više priznanja, više svega. I dok čekamo da dobijemo ono što nemamo, zaboravljamo uživati u onome što već imamo. A život prolazi. Tiho, dan po dan, i ne pita jesmo li spremni. Nije sreća samo u onome što posjedujemo, nego i u onome što znamo prepoznati. Netko ima mnogo, a nikada mu nije dovoljno. Netko ima malo, a zna se iskreno radovati sitnicama. Netko se smije i kad mu nije lako, a netko pati čak i onda kada mu ništa bitno ne nedostaje. I nemojmo stalno govoriti o svemu što smo zaslužili, a nismo dobili. Ponekad bismo se trebali zapitati i koliko smo toga dobili, a da možda nikada nismo ni znali cijeniti.
Zato zastanimo malo. Udahnimo duboko. Zagrlimo one koje volimo, nasmijmo se bez posebnog razloga i budimo zahvalni na danu koji nam je darovan. Jer život nije savršen, ali je dragocjen. I dok mi čekamo da postane bolji, onaj koji imamo već nam polako prolazi kroz prste. Živimo. Volimo, čuvajmo jedni druge, radujmo se i ne trošimo dane na nezadovoljstvo zbog onoga što nemamo. Nismo ovdje da bismo imali sve. Ovdje smo da bismo znali cijeniti ono što imamo, dok još imamo priliku.
Bog vas blagoslovio.
Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.
Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.
Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?
Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?
Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.
Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.
Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.
I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.
Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.
Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.
A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.
Naprotiv.
Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.
Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.
Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.
Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.
Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.
I nijedan od tih izbora nije jednostavan.
Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.
Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.
Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.
I tu nastaje paradoks koji se često previdi.
Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.
Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.
Može čekati iz poverenja a ne iz straha.
Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.
A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.
Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.
Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.
Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.
Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.
Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.
Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.
Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.
I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.
Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.
Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.
Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.
Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.
A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.
Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.
Modna dizajnerica i stilistica Rada Krivokapić Radonjić iz Kotora nastavlja razvijati svoje profesionalne aktivnosti kroz film, međunarodne modne publikacije, stvaranje novih brendova i promociju individualnog pristupa odijevanju.
Jedna od značajnijih novosti iz 2026. je angažiranje Rade Krivokapić Radonjić kao kostimografkinje za dugometražni film Elma i vrh igle u režiji Rasima Gutića.
„Za razliku od neovisne modne publikacije, izbor odjeće glumaca u filmu mora biti u skladu s karakterom lika kojeg glume, vremenom i okruženjem radnje, kao i s režijom.“ Rada Krivokapić Radonjić
Fotografija: Nedjeljko Malisic
Rada je angažirana i za styling glavne glumice na premijeri filma. Premijera je bila 18. srpnja u sklopu Dana borovnica u
Kulturnom centru „Husein Bašić“ u Plavu. Fotograf na premijeri filma: Neđeljko Mališić.
Tijekom 2026. godine, Rada Krivokapić Radonjić objavljena je u brojnim tiskanim i digitalnim modnim publikacijama iz različitih zemalja, među kojima su izdanja ARRANT Magazina iz Pariza i Untamed Magazina iz Londona, objavljena u srpnju 2026., kao i Photohouse Magazine iz Danske, Award The Voice iz Indije, Maison Adoré iz New Yorka, U FOTO Magazine iz Dubaija, Kelambi Magazine iz Indonezije, D.WONDER iz Berlina, Just be i Beautica iz Kanade, te mnogi, Bold & Beyond Magazine, Iconique Magazine, Marika Magazine, Divider Magazine, Yes Fashion Magazine, na naslovnici FIGGI Magazina i na naslovnici VRNVAALX Magazina iz New Yorka, QUADRO Magazine i EVE Magazine Italia. Rad modne dizajnerice Rade Krivokapić Radonjić također je predstavljen u publikaciji Art Vision Awards iz Londona u trećem kvartalu. Pojavljivanje u ovim publikacijama dio je međunarodne medijske prisutnosti, uz suradnju s fotografkinjama Jovanom Dojkić i Damirom Nesimom te drugim članovima kreativnih timova.
Fotografija: Nedjeljko Malisic
Dana 18. ožujka 2026. registriran je novi i posljednji brend Rade Krivokapić Radonjić: G&M. U prezentaciji brenda planirani su parfem za muškarce, kupaći kostimi, linija donjeg rublja, obuća i drugi modni proizvodi. Parfem za muškarce je u procesu razvoja.
