Kada ti dodjem u sred
misli i nikad izgovorene
reči,kada te pogledam
iz rama sećanja,tada
će sve što postoji iz
raspukle duše teći i
tvoja zaledjena suza
će tlo pod tobom iseći
i pašćes u ponore kao
nebo u vode duboke i
nestaće svet koga znaš
jer više neće biti nas.

Kada ti dodjem u vetru
što u nosnicama duše
podiže svete mirise i
utešnu nadu za nove
susrete,kao svetlica
groma tvoju savest
probošće to što izeče,
kada sam isped tebe
kao gladna srna stala
i iz nevinosti poverenja
bez milosti sam ostala,
ali tvoja maska je spala.

Kada ti dodjem,to neće
podrzati ni jedna stvarnost,jer nikad ti
više doći neću…

Odličan nastup i vrlo precizna analiza Zorana Krešića na HRT-u 4 o političkoj situaciji u BiH pred izbore 2026.

Bez uljepšavanja i bez političkih parola, Krešić je otvorio pitanja koja se godinama guraju pod tepih. Posebno je važno njegovo upozorenje da se predizborna kampanja ponovno vodi kroz nacionalne podjele, strahove i ratnu retoriku, dok se premalo govori o stvarnim problemima građana – gospodarstvu, iseljavanju, europskom putu, energiji, okolišu i budućnosti zemlje.

Posebno je jasno ukazao na problem političke ravnopravnosti Hrvata u BiH i na činjenicu da izborni sustav omogućuje da o hrvatskom članu Predsjedništva odlučuju i birači koji nisu Hrvati.

Ono što posebno vrijedi istaknuti jest poruka da BiH ne može beskonačno ostati zarobljena u političkim obrascima iz ratnog i poratnog vremena. Izbori bi trebali biti natjecanje programa i odgovornosti, a ne ponovno otvaranje ratnih rovova.

Hvala Zoranu Krešiću na ozbiljnom, argumentiranom i hrabrom otvaranju tema o kojima se u javnosti govori previše površno.

Vrijeme je da se prije izbora 2026. govori o stvarnosti BiH – i o njezinoj budućnosti.