U povodu početka obilježavanja Lipanjskih zora, povijesne pobjede hrvatskih snaga nad srpskim snagama u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini, gost Dnevnika RTV Herceg-Bosne bio je Mile Pušić, zapovjednik Šeste bojne HVO-a Kruševo i predsjednik Organizacijskog odbora Lipanjskih zora. U razgovoru s urednikom i voditeljem Damirom Bliznacem, Pušić se prisjetio tijeka akcije, ključnih trenutaka i poginulih suboraca, ali i najavio program ovogodišnje manifestacije.
Kako je istaknuo Pušić, akcija Lipanjske zore započela je 7. lipnja 1992. godine, a završena je 26. lipnja, uz naknadnu stabilizaciju crte bojišta do 9. srpnja. U operaciji su sudjelovale sve postrojbe iz Hercegovačko-neretvanske i Županije Zapadnohercegovačke, uključujući HVO, HOS te pripadnike Hrvatske vojske koji su tada bili raspoređeni na terenu. Uključena je i postrojba mostarskog bataljuna pod zapovjedništvom HVO-a.
– Strateški značaj ove operacije je ogroman, iako ga danas analiziraju vojni stručnjaci i povjesničari. No već tada se vidjelo da je riječ o prekretnici – rekao je Pušić.
Ključni trenutak – Orlovac
Pušić je kao najvažniji trenutak izdvojio 11. lipnja, dan kada je oslobođen Orlovac – kota koja je dominirala cijelim Mostarom. S nje su se nadzirali svi ključni dijelovi grada, ali i šire okolice, uključujući Cimu, Iliće, Mostarsko blato i Kruševo.
– Orlovac je bio 50 metara viši od Huma i predstavljao stratešku točku. Kad su se agresorske snage povukle s Orlovca, napustile su i Hum, i Kruševo, i Tomušu, podsjetio je Pušić.
Veliki teritorijalni dobitci i velika žrtva
U operaciji su oslobođena brojna mjesta: Buna, Bijelo Polje, Blagaj, Gnojnice i Podveležje. Upravo u borbama za Podveležje, kako je rekao Pušić, pala je gotovo polovica svih poginulih u Lipanjskim zorama. Ukupan broj poginulih hrvatskih branitelja u toj operaciji iznosio je 68 pripadnika HVO-a, HOS-a i Hrvatske vojske.
– Trebamo se prisjetiti ne samo njih, nego i onih koji su poslije poginuli u drugim akcijama, kao i svih koji su umrli u posljednjih 30 godina. Nažalost, pola sudionika Lipanjskih zora više nije među nama, rekao je Pušić.
Posebno se prisjetio zapovjednika generala Janka Bobetka, Slobodana Praljka, Mladena Naletilića Tute, Miće Lasića, kao i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ministra obrane RH Gojka Šuška i predsjednika HR Herceg-Bosne Mate Bobana.
Ponos i tuga
Govoreći o osobnim osjećajima iz tog razdoblja, Pušić je istaknuo da mu je 11. lipnja ostao najdublje urezan u sjećanje.
“Ratovao sam osam mjeseci na području Kruševa. Tog dana, kada je krenula akcija, svi smo znali da će biti žrtava, ali nitko nije oklijevao. Bili smo spremni. I Bog je dao da je oslobađanje Orlovca prošlo gotovo bez gubitaka. Imali smo trojicu poginulih, ali to nije bilo na samom Orlovcu, već u borbama za Vojarnu Helidrom “, prisjetio se.
Središnja svečanost i film
Središnja manifestacija obilježavanja Lipanjskih zora održat će se u ponedjeljak, 9. lipnja. Misa zadušnica bit će služena u mostarskoj katedrali u 18 sati, a predvodit će je biskup Petar Palić. Nakon mise slijedi mimohod uz Orkestar vojne glazbe do spomenika ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, gdje će biti upriličeno polaganje vijenaca i prigodni program.
Posebna pozornost bit će posvećena projekciji dokumentarnog filma koji prikazuje događaje 11. lipnja, oslobađanje Orlovca. Film je sniman protekle tri godine u produkciji kuće Kadar, uz korištenje autentičnih ratnih snimaka i svjedočanstava tadašnjih zapovjednika.
Film je nastao uz velik trud i niz prepreka. Dio zapovjednika nije želio govoriti, no oni koji jesu dali su vrijedne iskaze. Projekcija će biti u velikoj dvorani Kosače u 19.30 i otvorena je za sve, poručio je Pušić te pozvao sve sudionike Lipanjskih zora iz Mostara, ostatka HNŽ i ŽZH da dođu i uveličaju događaj.
–Bitno je da se istina o Lipanjskim zorama prenosi, da se radi i da se pamti, zaključio je Pušić./HMS/
Preporučeno:
I ove godine: 5. malonogometni turnir “Lipanjske zore Buna 2025”
Objavljen program obilježavanje 33. obljetnice Lipanjskih zora
Na današnji dan HVO je oslobodio Mostar od srbocrnogorskog agresora
U Travniku je dana 10. 11. 2026. godine održan radni sastanak ministrice pravosuđa i uprave Srednjobosanskog kantona Božane Petrović i ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Zapadnohercegovačke županije Vjekoslava Lasića.
Sastanak je organiziran s ciljem razmjene iskustava, informacija i razmatranja pitanja od zajedničkog interesa iz oblasti pravosuđa i javne uprave, kao i sagledavanja mogućnosti unapređenja međuinstitucionalne saradnje.
Tokom sastanka razgovarano je o aktualnom stanju u pravosudnom sistemu, funkcioniranju pravosudnih institucija, unapređenju efikasnosti njihovog rada te izazovima s kojima se susreću nadležna ministarstva u obavljanju svojih poslova i zadataka.
Posebna pažnja posvećena je organizaciji rada pravosudnih institucija, materijalno-tehničkim uvjetima za njihov rad, kadrovskim pitanjima, kao i potrebi kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju pravosudnog sistema.
Također, razmijenjena su iskustva u pogledu unapređenja rada ministarstava, primjene zakonskih i podzakonskih propisa te pronalaženja efikasnih rješenja za pitanja koja su od značaja za funkcioniranje pravosudnog sistema.
Sugovornici su istaknuli značaj međusobne komunikacije, institucionalnog povezivanja i razmjene dobrih praksi, posebno imajući u vidu sličnosti u nadležnostima i izazovima s kojima se susreću ministarstva pravosuđa u oba kantona odnosno županije.
Zaključeno je da su ovakvi sastanci važan doprinos jačanju institucionalne saradnje, razmjeni konkretnih iskustava i pronalaženju zajedničkih rješenja s ciljem unapređenja pravosudnog sistema i kvalitetnijeg pružanja usluga građanima.
Sastanak je protekao u konstruktivnoj i radnoj atmosferi, uz obostranu spremnost za nastavak saradnje i komunikacije u oblastima od zajedničkog interesa.
U subotu, 7. studenog, Krakow je zavijen u crno. Mladi 25-godišnji Poljak nasumično je pucao na ljude iz automatskog oružja na Glavnom trgu u Krakovu, ubio šest osoba i ranio 15.
U kući osumnjičenog, Michala O. (25), policija je pronašla tijela dvije žene i jednog muškarca.
Šest mrtvih. Petnaest ranjenih. Tri tijela u obiteljskoj kući. Tragedija kakvu Poljska ne pamti desetljećima.
I što se dogodi u roku od sat vremena? Mediji već znaju sve. Već imaju etiketu. Već imaju dijagnozu.
Poljski ministar unutarnjih poslova Marcin Kierwiński izlazi pred kamere i kaže da je napadač imao vrlo radikalne stavove i da ga je fascinirala ekstremistička desničarska ideologija.
I gle čuda. Na profilu koji kruži mrežama pod imenom Michał Oksiński ne vidiš ni krunicu, ni poljsku zastavu, ni molitvu za domovinu. Vidiš nešto sasvim drugo.
Vidiš čovjeka u plinskoj maski i crvenoj beretki kako drži zastavu duginih boja. Vidiš objavu u kojoj se sprda sa svetim ocem, Ivanom Pavlom II. Vidiš komentare prijatelja o “crvenom svijetu komunizma” i “totalnoj czilemiji i utopiji”. Vidiš nevjernika koji se ruga Crkvi, ruga se papi, ruga se svemu što jedan desničar, jedan vjernik, jedan domoljub drži svetim.
Pa vas pitam, gospodo novinari – kakav je to desničar?
Kakav je to desničar koji nosi dugine boje? Kakav je to desničar koji veliča komunizam? Kakav je to desničar koji sprda svetog oca?
To nije desničar. To je sve suprotno od desničara. To je komunist, nevjernik, čovjek koji se ruga svemu svetom.
Ali to vam ne paše u naslov. Jer da ste napisali istinu – “Komunist pobio ljude u Krakowu” – pala bi vam cijela priča. Pala bi vam bajka o opasnoj desnici koja prijeti Europi. Zato se profil lagano čisti. Zato se briše. Zato se preko noći od komunista radi desničar.
I to nije prvi put. To je obrazac.
Kad netko s lijeve strane napravi zločin, on je “usamljeni luđak”, “psihički nestabilan”, “žrtva sustava”. Kad netko s desne strane samo nešto kaže na Facebooku, on je “prijetnja demokraciji”, “ekstremist”, “fašist”.
A ovdje imate čovjeka koji je pobio šest nedužnih ljudi, a vi ste i prije policije i prije istrage odlučili da je desničar. I to na temelju čega? Na temelju toga što vam tako odgovara.
Ne branim ubojicu. Ubojica je ubojica. Žrtve su žrtve, bez obzira tko ih je pobio. I za ovaj zločin nema opravdanja, ni lijevog ni desnog.
Ali branim istinu. A istina je na tim screenshotovima koje sad dijelite dalje. Istina je da ovaj čovjek po svom profilu, po svojim objavama, po svom ruganju s papom i Crkvom, nema veze s desnicom. Nema veze s vjerom. Nema veze s domoljubljem.
Zato – širite dalje. Neka ljudi vide. Neka vide tko je zapravo bio Michał Oksiński na svom profilu, prije nego mu ga potpuno očiste i od njega naprave ono što nikad nije bio.
Jer ako danas dopustimo da od komunista naprave desničara, sutra će od svakog od nas napraviti što god im zatreba.
Ako poželiš da se nekad vratiš
tamo gdje sunce obasjava zoru
da umiriš dušu i ispraviš greške
opet ćeš mene zateć na prozoru
Godinama ja te ,na prozoru čekam
kao da si juče ,otišo od mene
još u meni ona ista ljubav živi
samo su mi oči ,od čekanja snene
Nemoj da se čudiš ,i nemoj da pitaš
zašto su mi kose već upola sijede
i zašto iz mojih ,umornih očiju
slijevaju se suze ,niz obraze blijede
Obećo si da ćeš brzo da se vratiš
kraj prozora ,dok sam ,tebe ispraćala
godinama na taj ,ja povratak čekam
da vrijeme prolazi ,nisam niti znala
Čekaću te tako ,dok još snage imam
sve dok nade ima ,imam i vremena
možda ćeš zakasnit ,al nije ni bitno
na prozoru čekat će te ,uvjek moja sjena
Eva Rajčević Buba