Da ne bi mogli reći kako se naša stranka ne bavi ”in-temama” komentirat ćemo odlazak hrvatskih vojnika na paradu ”Voljnih” u Francusku, pa krenimo.

Ministar Ivan Anušić (čitaj Plenković) u Francusku htio poslati Počasno-zaštitnu bojnu (PZB) na tradicionalni vojni mimohod u Parizu povodom proslave Dana državnosti Republike Francuske (Pada Bastille).

Počasno-zaštitna bojna (PZB) izravno je zadužena za osiguranje i protokol Predsjednika Republike Hrvatske.

Počasno-zaštitna bojna je glavna postrojba Oružanih snaga RH koja brine o neposrednoj zaštiti i osiguranju vrhovnog zapovjednika (Predsjednika RH).
Počasno zaštitna bojna osigurava i štiti Predsjednički ured te rezidencijalne objekte na Pantovčaku.
Pripadnici PZB-a obavljaju sve počasno-ceremonijalne radnje za potrebe Predsjednika, poput dočeka stranih državnika.

Dvostruka podređenost: Iako je dio Oružanih snaga pod Glavnim stožerom, u svakodnevnom radu i zapovijedanju postrojba je funkcionalno najuže vezana upravo uz instituciju Predsjednika.

SLABO SPOMINJANO U MEDIJIMA
Pa zaključimo da je zakon dao ministru samostalno odlučivati o paradnim odlascima vojske u inozemstvo, no bizarnost ove odluke je da je ministar odabrao upravo onu bojnu koja je direktno vezana za predsjednika i njegovu zaštitu, a bez konzultacija s njim.

NEIZREČENO U MEDIJIMA
Međutim, postoji i ono neizrečeno od strane pitanih komentatora i ustavnih stručnjaka:
Predsjednik je vrhovni zapovjednik vojske Republike Hrvatske.
Predsjednika možda ne moraju pitati za dozvolu, ali on kao Vrhovni zapovjednik vojske može zabraniti odlazak hrvatskoh vojnika bilo gdje, čak i da se ne radi o bojni koja je direktno vezana za njegovo čuvanje i osiguranje ureda predsjednika.

Dakle, ”zaboravljena činjenica” je da predsjednik ima zakonsku mogućnost zabrane odlaska vojnika u Francusku i to treba znati!

Ako Plenković, koji je glavni u toj odluci (a ne ministar Anušić) smatra da je predsjednik i vrhovni zapovjednik vojske prekršio zakon izdavanjem zabrane on može zatražiti od Sabora izglasavanje potrebe za smjenom predsjednika te ako za to dobije 2/3 većinu, taj isti zahtjev ide na Ustavni sud koji odlučuje o ”povredi Ustava” od strane predsjednika. Ustavni može takav zahtjev odbiti ili prihvatiti, a ako prihvati raspisuju se novi izbori za predsjednika na kojima se predsjednik ponovo može kandidirati ako to ne spada u 3 mandat, jer je 2 maksimalno.

No rasplet sa saborskom potvrdom smjene predsjednika 2/3 većinom nije realan jer Plenković kao premijer ionako stalno jedva krpa natpolovičnu većinu za potrebe izglasavanja svojih prijedloga, uglavnom štetnih zakona.