Gospodin Dragan Čović nastupio je dostojanstveno, mirno i retorički vrlo uvjerljivo. Ali čovjek koji gotovo 25 godina prati njegovu političku karijeru ne može se zadovoljiti samo mirnim nastupom i lijepom retorikom. Treba gledati šta se govori, šta se prešućuje i, prije svega, tražiti konkretne odgovore i dokumente.
Meni je sinoć Čović bio onaj isti Čović kojeg slušamo gotovo 25 godina – političar koji, po mom mišljenju, zna vrlo vješto okrenuti raspravu i predstaviti stvari na način koji njemu odgovara.
Govori o „prljavoj kampanji“, a čovjek se mora zapitati: kako se može govoriti o prljavoj kampanji dok se u politici koriste oltari, obljetnice, branitelji, invalidi, fratri, ministri i različiti autoriteti? Ako politička konkurencija postavlja pitanja i iznosi dokumente, onda na ta pitanja treba odgovoriti. Ako nešto nije tačno, demantira se činjenicama.
I upravo tu dolazim do svog osobnog iskustva.
Kada sam bio mlad i nadobudan u svom hrvatstvu, u Mostaru smo pjevali tada zabranjene pjesme. Jedan inspektor me ispitivao tiho, mirno i dostojanstveno. Meni je tada izgledao kao dobar čovjek. Saslušao me i pustio.
Ali ono što je uslijedilo nakon toga naučilo me jednoj važnoj stvari: nije uvijek ono što vidiš na prvi pogled cijela priča. Njegovi drugovi su me poslije pretukli tako da mi je u ušima zvonilo mjesec dana.
Zato me je sinoć taj mirni i dostojanstveni nastup toliko podsjetio na ono vrijeme. Ne zato što tvrdim da su situacije iste, nego zato što sam jednom već naučio da iza lijepog i mirnog nastupa moram gledati šta se događa iza kulisa i šta ostaje kada se ugase kamere.
Zato pitam: hoće li i ovaj put sve završiti lijepim riječima, a narod na kraju dobiti „po ušima“?
Narode moj, upravo zato ne smijemo biti ni naivni ni uplašeni. Pitajmo. Provjeravajmo. Tražimo dokumente. Tražimo odgovore. Ne prihvaćajmo da se svako neugodno pitanje proglasi prljavom kampanjom.
Ne pozivam na mržnju, sukobe ni nasilje. Pozivam na građanski i demokratski otpor nepravdi, na slobodu govora, na odgovornost institucija i na pravo svakog građanina da zna šta se radi u njegovo ime.
Ako postoje pitanja – neka se odgovori. Ako postoje dokumenti – neka se provjere. Ako je netko odgovoran – neka odgovara pred zakonom, bez obzira na ime, funkciju ili stranku.
Narode moj, ne dopustimo da nas lijepa retorika uspava. Budimo budni, dostojanstveni i uporni.
Ne trebaju nam ni strah ni mržnja. Trebaju nam istina, dokumenti, odgovornost i hrabrost da pitamo.
Država nije ničija privatna imovina. Država pripada građanima.
Zato – ne šuti, ne okreći glavu i ne odustaj. Pitaj. Provjeri. Traži odgovor. I svoje demokratsko pravo iskoristi na izborima.
Vrijeme je da narod govori.
